Šest laži o djevičanstvu koje moramo prestati širiti

Hrvati kao da strahuju od seksa. Dok u mnogim zapadnim zemljama tinejdžeri mogu učiti o seksu gdje god se okrenu, kod nas se i u školama vode borbe oko tog pitanja. Najgore je što pritom ne umire mnoštvo štetnih mitova o ovom potpuno prirodnom, biološkom fenomenu.

Ali ne lažemo samo o seksu. Također potičemo moralnu paniku i čudnu fascinaciju osobama koje nikad nisu iskusile čari seksa. Cijele industrije žive od djevičanstva (sjetite se samo operacija za vraćanje himena), a one uspijevaju opstati zahvaljujući kulturološkim zabludama, a ne činjenicama. Evo primjera laži o djevičanstvu koje moramo prestati širiti...

1. Djevičanstvo je opipljiva stvar

Tradicionalno mudrovanje o pucanju himena i djevičanstvu općenito, većinom se bazira na heteroseksualnom spolnom odnosu koji uključujue rodnicu i penis, ističe Sari Locker - seksualna sručnjakinja s Columbije. Ona ističe da je seksualnost individualna i ne može se ukalupiti.

Uz to što se povezuje isključivo s heterseksualnošću, djevičanstvo se do 20. stoljeća smatralo isključivo ženskom stvari. Je li muškarac iskusio seks ili ne, kao da nije imalo nikakv utjecaj na njegov karakter.

"Koncept djevičanstva se prečesto povezuje uz stav o ženskom moralu i sekusalnim izborima", izjavila je Therese Shechter, autorica dokumentarnog filma 'How To Lose Your Virginity', te je dodala: "Mislim da bi ljudi trebali definirati djevičanstvo kako žele ili u potpunosti odbaciti cijeli koncept ako nemaju nikakve koristi od njega".

2. Djevičanstvo je dragocjeno

Kroz povijest se djevičanstvo povezivalo s rodnim moralom i gospodarskim vlasništvom. Prema Shechter, djevičanstvo "je bilo i ostalo razgovor o ženama, te je često odražavalo dublju potrebu za kategoriziranjem i procjenom žena na osnovi toga je li u njihovim vaginama ikad bilo penisa".

Uz to, nekoć se djevičanstvo koristilo kako bi se moglo odrediti očinstvo, točnije da bi muškarci bili sigurni da nitko prije nije 'posijao sjeme'. Iz istih razloga se žene podvrgavalo testiranju djevičanstva, poput 'testa strunom' koji je bizarno trebao odrediti je li žena djevica ili ne na osnovi obujma njezine glave i vrata.

Thinkstock

3. Djevičanstvo je etiketa, a ne iskustvo

U moderno doba djevičanstvo je izniklo kao iskustvo, objašnjava povjesničarka Hanne Blank, te dodaje da ono ima različite vrste vrijednosti, ovisno o tome s kim i gdje pričate. Ali više se ne povezuje s vlasništvom ili očinstvom. Uzmite kao primjer prodaju roblja u SAD-u, pri čemu su crne djevojčice i žene mogle biti skuplje prodane ako su bile djevice.

Čak i danas se djevičanstvo smatra 'izrazito osobnim iskustvom' za sve. Blank zato napominje: "Dobili smo velik povijesni teret koji se povezuje s djevičanstvom, pa ipak za mnoge ljude to je tek prekretnica. Zato je sasvim u redu da bude tek prekretnica na putu prema nečem drugom. I može biti kakvo god iskustvo. I može svakom značiti drugačiju stvar".

4. Djevičanstvo je vrlina

Kao da i dalje svi smatramo djevičanstvo velikom vrlinom koju bi trebalo sačuvati. Na to se gleda kao na oblik zaštite - od trudnoće, spolno prenosivih bolesti, ali i 'emotivnih sukoba i moralne borbe'.

Shechter napominje da se pak postavljanjem moralne prepreke na djevičanstvo žene odvaja od njihove seksualnosti, oduzima im se kontrola nad vlastitim tijelom i seksualnim odlukama, te se kontrola stavlja u ruke muškaraca u njihovim životima.

Nadalje, to teško da će žene očuvati od toga da ih netko ne prozove 'droljom'. Budući da se ženama konstantno govori da su njihova tijela prvenstveno seksualna, te da moraju kontrolirati koliko mame i inspiriraju muškarce s njima. Žene bi tako trebale stalno nadzirati svoje akcije i tijelo, bez obzira na stanje djevičanstva.

5. Odabiranje djevičanstva je antifeminističko

Blank tvrdi da su se feministice trećeg vala posebno okomile na djevičanstvo kao na 'tiransko sredstvo koje je patrijahalno društvo nametnulo na njih'. Tako gledano, žena se mora čim prije riješiti djevičanstva kako bi postala slobodna, iako se na taj način ne dopušta sloboda izbora onim ženama koje odluče da ne žele spolne odnose.

Amanda McCracken je spisateljica koja otvoreno priča o svojem djevičanstvu, te je napomenula kako su je feministice napale da se suzdražavanjem predala pritisku koji je na nju izvršilo patrijahalno društvo. McCraken je pak odgovorila da samo zato što ima mogućnost seksati se kad, gdje i s kim poželi to ne znači da izdaje feminizam ako odluči da neće iskoristiti to pravo. Jer kao što seksualnost može biti življa kod jedne, a umrtvljenija kod druge žene, tako obje imaju pravo pratiti svoje potrebe i želje.

6. Djevičanstvo je uvreda za muškarce i opravdanje za nasilje

Tek odnedavno se, povijesno gledajući, na prvo seksualno iskustvo muškarca gleda kao na nešto što će ga pretvoriti u pravog muškarca.

"Postoji rastuća skupina ljutih, seksualno nezadovoljnih muškaraca koji krive žene i druge muškarce za svoju situaciju", objasnila je McCraken koju su mnogi muškarci prozvali sebičnom i 'navlakušom' jer ne spava s muškarcima s kojima izlazi, pogotovo nakon što bi s njima bila intimna na drugačije načine.

Taj gnjev je raširen među mnogim muškarcima koji žele spavati s djevicama, ali još više među muškarcima djevicama koji to nisu svojevoljno odabrali biti, piše Mic. Takvi muškarci su češće skloni nasilju, jer društvo sve više seks poistovjećuje s ljudskim pravom, a oni smatraju da im je to pravo uskraćeno. Mitovi o djevičanstvu postaju tako na kraju štetni za sve, a ne samo za osobe koje su odlučile biti djevice.