Književnica Sylvia Plath tvrdila je da ju je suprug, također pjesnik, Ted Hughes dva dana mlatio prije nego što je imala spontani pobačaj s njihovim nesuđenim drugim djetetom, te da ju je Hughes htio vidjeti mrtvu. Guardian je optužbe izvukao iz do sada neobjavljenih pisama iz jednog od najgorih i najdestruktivnijih brakova koji su poznati iz književničkih krugova.
Pisma su nastala između 18. veljače 1960. i 4. veljače 1963., jedan tjedan prije nego što je ona počinila samoubojstvo, odnosno, pokrivaju razdoblje koje je do sada bilo neistraženo podjednako i čitateljima i akademicima. Američka spisateljica u to je vrijeme živjela u Engleskoj, detaljno je vodila svoj dnevnik još od svoje 11. godine, no njen suprug je nakon njene smrti izjavio da su njeni dnevnici iz tog vremena izgubljeni, jer ih je on uništio kako bi "zaštitio njihovu djecu" Friedu i Nicholasa.
Sad su se, međutim, pojavila pisma. Bila su poslana dr. Ruth Barnhouse, koja je u svoje doba poslužila Sylviji Plath kao predložak za dr. Nolan u Plathinoj autobiografiji kojoj se obraća za pomoć nakon prvog pokušaja samoubojstba. Korespondencija između dvije žene jedan je od rijetkih necenzuriranih zapisa Plath iz razdoblja u kojem je napisala neke od svojih najslavnijih pjesama, uključujući i zbirku Ariel.
U zbirci pisama najvažnijih je devet nastalih nakon što je Plath otkrila suprugovu nevjeru s njenom prijateljicom Assijom Wevill u lipnju 1962. Pisma je prikupila feministička učenjakinja Harriet Rosenstein sedam godina nakon pjesnikinjine smrti za potrebe istraživanja koje nikada nije dovršila. U zbirci se nalaze liječnički nalazi iz 1954., dopisivanje Plath s prijateljima i razgovori s Barnhouse u sklopu terapije s pjesnikinjom. Arhiv je na vidjelo izišao nakon što je neimenovani antikvar ponudio cijenu od 875.000 dolara.
Plath je naterapije kod Barhnouse išla dok je živjela u SAD-u. Odselivši u Englesku one su ostale u kontaktu, što je mnogim proučavateljima bilo jako zanimljivo zbog posebne ljubavi između dvije žene. Prepiska otkriva toplu i otvorenu intimnost, kao i zajednički smisao za humor. Isto tako, međutim, otkriva i količinu boli nakon otkrića suprugovog preljuba, a najšokantniji su dijelovi s optužbama o suprugovom fizičkom zlostavljanju nje kratko uoči njenog spontanog pobačaja 1961.
Razmjeri njihove otuđenosti iščitavaju se iz pisma od 21. listopada 1962. u kojem Plath navodi kako joj je Hughes otvoreno rekao da bi htio da je ona mrtva. Plath je odranije imala povijest depresija, pokušala je samoubojstvo još 1953., ali prave razmjere svojih zdravstvenih problema nije otkrivala sve do kratko nakon njihovog razvoda. Pisma su nastala iz tog razdoblja, nakon što se raspala jedna od najčuvenijih književničkih romansi 20. stoljeća.
Hughes je bio rođen u Yorkshireu, Plath je upoznao dok je ona bila studentica na Cambridgeu 1956. On je u to doba već bio renomirani pjesnik, u četiri mjeseca su se već i vjenčali i sklopili vrlo kreativno partnerstvo iz kojih su izašla neka od njihovih najboljih djela. No, kako se dogodilo sve što se dogodilo, Hughes je uoči svoje smrti 1998. objavio "Rođendanska pisma", djelo u kojem se reflektira na njihovu vezu, posebno na doba nakon nje.
Zapravo je riječ o očitom protuudaru na kritike iz feminističkih krugova koji su ga neprestano još od 70-ih prozivali zbog nesumnjivog zlostavljanja tad već odavno pokojne bivše supruge.
Aktivistkinje i aktivisti bi njegova čitanja prekidali uzvicima "ubojica", o njemu se pisala protestna poezija, s groba Sylvije Plath Hughes netko je uklonio njegovo prezime koje je ona dodala svom. Sadašnja Plathina pisma smatraju se mogućim izvorom korespondencije koja je pjesnikinji služila kao katarza, kao način da se oslobodi kreativnih blokada kako bi mogla pisati svoje posljednje, eksplozivne, do danas trajne pjesme.
