Iako je kršćanstvo najveća religija na svijetu događaji koji su se zbili posljednjih nekoliko godina ukazuju na to da su kršćani koji žive izvan zapadnoga svijeta sve ugroženiji.
Posljednji je za to primjer samoubilački napad koji se na katolički Uskrs dogodio u Pakistanu, a u kojem su poginule 72 osobe među kojima je bilo 29 djece. Iako je među poginulima bilo najviše muslimana, talibani koji su preuzeli odgovornost za napad rekli su da su cilj napada bili kršćani.
Sličan napad u Pakistanu se dogodio i u ožujku prošle godine, kada je u napadu na dvije crkve poginulo 14 osoba, a više od 70 ih je ranjeno. Dvije godine prije toga u bombaškom napadu na crkvu u gradu Peshawar poginulo je 80 ljudi.
Neprofitna, humanitarna organizacija Open Doors, koja pomaže progonjenim kršćanima diljem svijeta, objavila je da je napad na kršćane u značajnom porastu, prenosi The Daily Beast. Prema podacima Open Doorsa prošle je godine 7000 ljudi ubijeno samo zato što su kršćani, što je 3000 ljudi više nego godinu ranije. Open Doors objavio je i popis 50 zemalja u kojima su kršćani u najvećoj mjeri i na najokrutnije načine proganjani.
Progoni su najveći na području Bliskoga istoka, Afrike i Srednje Azije.
Organizacija Open Doors podržava zahtijev Centra za istraživanje (The Center for Inquiry - CFI), borca za ljudska prava, koji je tražio od američkog State Departmenta da se napadi radikalne sunitske organizacije ISIS na muslimane i kršćane okarakteriziraju kao genocid. Open Doors upozorava, međutim, i da progoni na Bliskom istoku i u Africi sve više poprimaju oblike etničkog čišćenja.
U nekim je zemljama progananje manjinskih vjerskih skupina čak i ozakonjeno. Kršćane se linčuje zbog najmanje sitnice, a svećenike zatvara pod optužbom da su politički disidenti. Kršćanka iz Pakistana Asia Bibi, majka petero djece, 2010. godine osuđena je na smrtnu kaznu zbog vrijeđanja proroka Muhameda, što u Pakistanu podrazumijeva najstrožu kaznu prema zakonu o blasfemiji. Sada se čeka odluka o njezinoj žalbi.
Čak i u zemljama koje se mogu pohvaliti sekularnošću i vjerskim slobodama, poput Etiopije, Nigerije i Bangladeša, kršćane se može ubiti gotovo nekažnjeno.
Mnogi su muslimani izrazili potporu i solidarnost s progonjenim kršćanima, no učinkovita međunarodna rješenja u ovom su trenutku vrlo daleko. Nakon napada na kršćane većina svjetskih lidera ne nudi ništa više od izraza žaljenja.
