Zapravo, Gandhi je osvijestio svoj asketizam tek u tridesetim godinama života, dok je bio volonter u ambulantnoj jedinici, pomažući Britanskom carstvu u ratovima u Južnoj Africi. Na dugačkim marševima u po slabo naseljenim predjelima, Gandhi je razmišljao o tome kako bi mogao najbolje služiti čovječanstvu. Odlučio je da će to biti prihvaćanjem siromaštva i čednosti.
U dobi od 38 zavjetovao se na brahmacharyu - zakletvu celibata u mislima, riječima i djelima, kojom se otvaraju vrata Nirvane, odnosno savršenosti i besmrtnosti. Gandhi je lako prigrlio siromaštvo, no morao je poraditi na čednosti. Samo godinu dana nakon zavjeta, u novinama 'Indian Opinion' je poručio "je da je dužnost svakog mislećeg Indijca da se ne oženi. Ako to već nije moguće, trebao bi se suzdržati od seksualnih odnosa sa suprugom."
U međuvremenu, Gandhi se borio s apstinencijom na svoj način. Osnovao je ašrame u kojima je počeo s prvim eksperimentima. Djevojčice i dječaci zajedno su spavali i kupali se, ali su bili strogo kažnjavani za svaki razgovor o seksu. Muškarci i žene su bili razdvojeni, a Gandhijev savjet je bio da se muževi i njihove žene ne smiju naći nasamo u bilo kojoj prostoriji, a kad osjete požudu, neka se okupaju u ledenoj vodi.
Pravila se naravno, nisu odnosila na njega. Sushila Nayar, atraktivna sestra Gandhijeve sekretarice i njegova osobna liječnica, brinula se za Gandhija od mladih dana. Znala se čak s njim kupati i s njim spavati. Kad su ga jednom provocirali pitanjem kako čuva svoju čednost, odgovorio je:"Kad se kupamo, ja zatvorim oči. Ne znam kupa li se gola ili u donjem rublju, jedino čujem po zvukovima da koristi sapun."
Kako je bivao stariji, a nakon Katurbine smrti, imao je oko sebe više žena, koje su morale s njim spavati, ali im je i dalje bilo zabranjeno spavati s vlastitim muževima. Žene bi lijegale u njegov krevet i sudjelovale u njegovim eksperimentima koji su se sastojali od čitanja njegovih pisama, pa sve do striptiza ili drugih oblika seksualnih aktivnosti bez tjelesnog kontakta. Mnogo eksplicitnog sadržaja je uništeno, no i nakon toga je ostalo dosta njegovih zabilješki poput ove:"Vina spava sa mnom i to bi se moglo nazvati slučajem. Jedino što mogu o tome reći jest da ona spava vrlo blizu mene." Moglo bi se zaključiti, poznavajući Gandijevu ličnost, da je ovaj eksperiment bio mnogo više od samog spavanja blizu njega.
Što je bivao stariji, postavljao je sebi sve veće duhovne napore, a za to su mu, prema Adamsu, bile potrebne još mlađe i atraktivnije žene. Tako je Sushilu, koja je 1947. godine navršila 33, zamijenio 18-godišnjom Manu, kćerkom svoje nećakinje, a ubrzo im se pridružila i 18-godišnja Gandhijeva rođakinja Abha. Ubijen je u New Delhiju, u atentatu 1948. godine, dok su Manu i Abha bile uz njega. Nakon očeve smrti, najmlađi sin Devdas pobrinuo se da Manu i Abhu skloni podalje od javnosti.
„Budući da se mnoge informacije o njegovom seksualnom životu dugo držale u tajnosti, tek danas možemo sakupiti djeliće mozaika da bi dobili kompletniju sliku o njegovom velikom samopouzdanju u moć vlastite seksualnosti“, zaključuje Adams.
