Da su Jugoslaveni svoj moćan aparat tajne policije i vojske potpuno pripremili za podršku Izraelcima svjedoči sudbina pilota Joea Sunderlanda. 26. rujna na drugom letu iz Kunovica prisilno je zbog kvara sletio negdje u Hercegovini. Mještani su obavijestili miliciju, koja je pozvala tajnu policiju, UDB-u, a ovi vojno zrakoplovstvo u Mostaru.
Sve upotrebljivo iz slupanog aviona jugoslavenski organi predali su Izraelcima. U svom izvještaju pilot drugim izraelskim pilotima poručio savjet ako bi se našli u istoj situaciji: "Uvijek budite u kontaktu s UDB-om. Ne spominjite Izrael niti govorite o bilo čemu, samo tražite tajnu policiju." Dimitrijević objašnjava kako je dalje tekla riskantna i složena operacija "Velvet".
"Ujutro 27. rujna 1948., prvih pet aviona poletjelo je prema grčkom otoku Rodos, koji je služio kao orjentir, i zatim prema Izraelu. Međutim, na Rodosu su dva aviona morala sletjeti zbog problema s njemačkim dodatnim rezervoarima, pa su samo tri aviona stogla do odredišta. Piloti koji su sletjeli na grčki aerodrom objašnjavali su sumnjičavim Grcima da su bili na letu iz Izraela, kako je inače bilo naređeno pilotima da govore u slučaju prisilnog slijetanja.
Grčka je tada bila usred građanskog rata komunista i državnih vlasti, pa su dva sumnjivca bila podvrgnuta dugom ispitivanju. Iako su piloti tvrdili da nisu komunisti, ostavili su ih u pritvoru. Izraelcima su vratili samo jedan avion, i to tek u prosincu 1950.
"Tako je prva etapa operacije 'Velvet' završila po Izraelce s pomiješanim osjećajima; dobili su na ovaj način samo tri 'Spitfirea' od prvih šest. Ti avioni već su od 15. listopada bili u akciji protiv egipatskih snaga iznad pustinje Negev i poluotoka Sinaj", kaže Dimitrijević.
Ipak, Jugoslaveni više nisu bili spremni za nastavak "Velveta". Prema Dimitrijevićevim saznanjima, izgleda da u tom trenutku još uvek nije bila uplaćen prvi dio novca. Izraelci se u očaju obraćaju Bugarskoj, ali će ih njihova ponuda šokirati: Bugari su spremni preuzeti ulogu koju je imala Jugoslavija ali po deset puta većoj cijeni.
Konačno, početkom prosinca 1948., tek nakon što su Izraelci Jugoslaviji platili 600.000 dolara, dug za prvi i predujam za drugi dio operacije, dogovoreno je da nastave s transportiranjem aviona. Naredni kontigent već je bio spreman za isporuku u Čehoslovačkoj, odakle je upućeno deset zrakoplova, spakiranih u kontejnere, vlakom do jugoslavenskih luka, odakle su otplovili brodovima, dok je drugih 15 aviona bilo spremno za prelet.
"Izraelski piloti su dobili posebne upute za ovu etapu preleta. Naredili su im da nipošto ne slijeću na Rodos, ni pod koju cijenu. Temeljito su pregledali svaki avion i uklonili sve tragove porijekla iz Čehoslovačke. Također, nitko od pilota nije smio da posjedovati niti jednu jedinu osobnu stvar, nego samo propisnu izraelsku uniformu, potpuno praznih džepovima", objašnjava Dimitrijević.
Isto to vrijedilo je i za slijetanje u Nikšiću. Kontrolu nisu prošle niti češke niti jugoslavenske cigarete, dodaje on.
"Sve je bilo u funkciji priče da je riječ o nekakvom eksperimentalnom daljinskom letu iz Izraela radi provjere kapaciteta dodatnih rezervoara za gorivo na lovačkim avionima. Izraelci su dobili naređenje da se striktno drže te izjave."
Jugoslavenska strana je u toj fazi zahtijevala da u svakoj grupi ne bude više od šest aviona. Posebno su tražili da svi imaju jugoslavenske oznake na ruti do Nikšića kako bi se prevarile budne oči mnogih obavještajnih službi. Izraelci su uspjeli, uz pomoć nekoliko čehoslovačkih majstora u noći pred polijetanje, naslikati na avionima oznake jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva prema sjećanju.
Razlika će se vidjeti tek 2001. kada su se pojavile prve i do sada jedine poznate dvije fotografije ovih letjelica na nikšićkom polju. Oznake, iako su bile slične, očito su odudarale od jugoslavenskog standarda. Obje grupe predvodili su transporteri "Commando" koji su, kako bi porijeklo bilo krajnje prikriveno, u Čehoslovačku doletjeli s panamskim oznakama.
Tijekom prvog preleta 18. prosinca 1948. izraelski piloti upali su u velike probleme. Negdje iznad Jugoslavije formacija je uletjela u sniježnu oluju. Samuel Pomeranz se sa svojim avionom srušio u planinama dalmatinskog zaleđa i poginuo. Drugi avion je prisilno sletio negdje u Hercegovini.
Jedan od pilota, Moti Hod, ovako se kasnije prisjećao slijetanja u Jugoslaviji: "Vrijeme nije bilo povoljno. Navodili su nas do jadranske obale u Jugoslaviji, a onda unutar zemlje do uzletišta, isušenog jezera, i to nije bio aerodrom, nego samo bunker i pokazivač pravca vjetra. Tu smo sletjeli jedan za drugim. Bilo je kasno poslijepodne i u mom avionu otkriveno je curenje goriva iz trupnog rezervoara."
Uglavnom, sletjelo je i svih drugih šest letjelica i 20. prosinca na njih su počeli slikati plave Davidove zvijezde, umjesto privremenih jugoslavenskih oznaka sa petokrakama. Na večer 23. prosinca uzletjela je prva grupa za Izrael. Polijetanje je bilo izuzetno teško zbog preopterećenosti gorivom. Let od Nikšića do izraelske baze Tel-Nof trajao je 5 sati i 20 minuta.
Dva transportera su 29. prosinca odletjela za Jugoslaviju, odakle su sljedećeg dana dopremili dva neispravna rastavljena "Spitfirea". Konačno, 31. prosinca jedan "Commando" doletio je na Kapino polje po posadu tajne izraelske baze "Alabama". Grupa je 5. siječnja 1949. sigurno doputovala u Izrael. Operacija "Velvet" bila je gotova.
11 "Spitfirea", čim su stigli u Izrael, uključili su se u izraelsku ofanzivu protiv Egipćana na Sinaju. Izrael je pobijedio najjačeg neprijatelja iz arapskog svijeta. Naredni transporti aviona, motora i rezervnih dijelova pristizali su puno sigurnijim putem, željeznicom. Pošiljke su vodili pod oznakom "željezo u komadu" i išle su preko Mađarske do luka Split ili Rijeka, a odatle su ih brodovi domaće tvrtke "Trans-Jug" prevezli u Izrael.
Među pilotima "Spitfirea" bio je i kasniji izraelski predsednik Ezer Weizman. Kada je Izrael sredinom 1950-ih prodao te avione Burmi, Weizman je zadržao jedan na kojem je, iako već odavno u dobu nadzvučnih mlažnjaka, letio kao zapovjednik izraelskog zrakoplovstva do 1966., pa i kasnije, sve do vojnog umirovljenja i početka političke karijere 1977.
Prijevod i redaktura originalnog članka s VICE-a
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
tito je bio heroj
Spominjao je TITO nekoga u Izraelskoj vladi. Nžalost neznam kako se zove. Rekao je slijedeće, on je moj prijatelj, ali ja se sa njegovom vanjskom politikom ne slažem.