- Bog zna da sam proplakala i dane i noći i da mi je nevjerojatna podrška. Djeca ga vole, a ja ne znam što bi bez njega – kaže Danijela koja je sve morala rješavati s centrom Sisak, a jedva da je imala novca voziti se do tamo.
- Centar je smatrao da je idealno da djeca tamo žive, uz minska polja kraj kojih moraju hodati da bi došli do škole, a ovdje sam im, u Zagrebu, stvorila pravi dom. I dalje mi ih ne vraćaju – kaže ogorčeno Danijela.
Djeca su joj rekla kako otac na zidu drži noževe i samostrel. Kada je Danijela tamo poslala policiju, oni su rekli da tamo nema ničega, a Danijelini su sinovi potvrdili da policija uopće nije ulazila u sobe.
- U trećem mjesecu prošle godine donesena je konačna odluka da je otac skrbnik, iako su djeca više puta rekla da žele živjeti uz mene u Zagrebu. Kada dođu vikendima žale se da ih nova partnerica oca zlostavlja – ne da im jesti niti da se peru. Prijavljivala sam to centru, ali oni se prave gluhi. Baka im, kažu mi sinovi, govori svaki dan da sam ih ostavila – kaže Danijela koja je radi toga jednog vikenda odučila djecu zadržati kod sebe.
- Znala sam da ako ih vratim ja sam sudionik u zločinu. Drugi sam dan otišla svim institucijama, rekla im da ću ih zadržati dok se ne napravi istraga. Međutim, Milan nije dopustio da ih se upiše u školu. Mene se tereti da sam ih zakinula za školovanje, a ja imam potvrdu škole da sam ih pokušala upisati. U centru Sisak su mi se prijetili ovrhom te da će djecu strpati u dom, no rekla sam ih da i ne vraćam. Poslovično spori sud mi je već za mjesec dana poslala rješenje o ovrsi – kaže Danijela i napominje kako odvjetnik iz centra za socijalnu skrb konstantno napada nju, a brani Milana, a tijekom ročišta se papirićima dopisuje s Milanovom odvjetnicom.
- Rekao mi je stariji sin da tatina cura ima sestru koja radi u policiji i koja je Milanu rekla „ništa se ti ne brini, sve ćemo riješiti“. Ovrha je bila u petom mjesecu, a na vratima su se pojavili u šest sati ujutro. Nas su natjerali da stojimo u dnevnoj sobi dok je Milan otišao dječacima u spavaću. Oni su vrištali kao ranjene životinje, bilo je teško za slušati. Milan je mlađeg sina zgrabio i odveo na hodnik, a stariji se bacio na vrata između njih i zapomagao bratovo ime. Na to je Milan rekao „odustajem“ i potpisao da odustaje. Okrenuli su se i otišli. Već drugi dan je mlađega oteo – kaže Danijela.
Socijalni centar rekao joj je da, s obzirom na to da krši zakon, mora pustiti Milana da vidi djecu kada želi. Našli su se u shopping centru gdje stariji oca nije htio niti pogledati, a Milan je mlađeg namamio obećanjima o kupovini igračaka.
- Stariji sin mi je plakao i rekao da ga neće vratiti. Nazvao je oca i rekao „tata hoćeš li vratiti bracu“, na što mu je ovaj odgovorio „braco je na putu kući, tamo gdje i treba biti“ – priča Danijela koja više nije uspjela vratiti mlađeg sina.
- Škola u Sisku je postupala na sljedeći način – moj sin bi plakao i tražio razrednicu da mu pozove nekog iz socijalnog centra, a oni bi pozvali oca. Kasnije sam saznala da je razrednica prijateljica Milanove djevojke. Stariji sin pak nije imao dovoljno ocjena da mu se zaključe ocjene, pa su nam napravili osam termina usred ljeta da sin polaže ispite. Sve su ispite stavili u različite dane, znajući da
nemamo kako putovati. Ipak, sin je sve položio – kaže Danijela koju su nakon toga pozvali tamo na sastanak kako bi nešto predložili.
Neka potpiše Milanu papir na kojem stoji da mlađi sin ostaje s ocem, a stariji se zauzvrat može upisati u školu u Zagreb.
- Dakle on ucjenjuje pred zaposlenicima socijalne skrbi, i njima je to ok. Nisu to niti htjeli uvesti u zapisnik. Natjerali su me da starijeg sina uvedem u sobu i kažem mu pred njima da će on živjeti s mamom, a mlađi s tatom. Sin je zgrabio stolicu, bacio je preko sobe i rekao „jebem vam mater što nam to od života radite“ i izletio van i počeo plakati – kaže Danijela koja je nakon tog završila na
hitnoj pomoći radi stresa. Odlučila je da neće potpisati dokument, a Milan je na sljedećem sastanku počeo urlati kako će se odreći starijeg sina. Na kraju je ipak potpisao da se sin upiše u Zagrebu u školu, no nastavio ga je zvati.
- Zvao ga je i govorio mu gluposti. Teško se nosio i s time da nije kraj brata. Tražio je psihološku pomoć, a onda su ga htjeli zadržati, međutim otac nije htio dati pristanak za ostanak u bolnici. Pred socijalnom radnicom mi je telefonski rekao kako „nema šanse jer smo to sami zakuhali, a sada neka se iz tih govana i izvučemo“. Rekao je kako ga boli „ona stvar“ i za dijete i za mene, i sina nisu liječnici mogli zadržati na liječenju. Otac je došao u bolnicu, i tamo su ga ostavili nasamo sa sinom. Rekao mu je kako „će ga se odreći i da mu takav sin ne treba“. Dijete se počelo plakati i prijetiti samoubojstvom. Na osnovu toga su ga onda in zadržali, te počeli mu davati lijekove – kaže Danijela.
Tamo je, kaže, bio mjesec dana. Majka ga je posjećivala svaki dan, a otac niti jednom.
- Jednom mu se nakon izlaska iz bolnice javio da se nađu jer je bio u Zagrebu. Sin ga je odbio i rekao da ga više nikada ne zove, i neka održi riječ i odrekne ga se. "Ja sam njemu, mama, samo nešto u prolazu"– kaže Danijela koja, kaže, nudi sinu da ode vidjeti oca, baku i djeda ako želi, no on uporno odbija. Jedina osoba koja mu neviđeno fali jest brat.
- Otac ima pravo svaki drugi vikend vidjeti starijeg sina, što on ne čini, ali socijalna služba se na to ne osvrće. Svaki drugi vikend i Danijela ima pravo vidjeti mlađeg sina, koji je dobio mobitel kojeg, kaže Danijela, ne može nositi u Zagreb jer se otac i baka boje da će "mama nabiti račune".
- Baka mlađem sinu govori da njegov brat ide u školu za retardirane, i da bolje da ne odlazi majci jer će i on završiti u školi za retardirane. Braća si nevjerojatno nedostaju. Još nije bio niti jedan vikend da mlađi ne dođe, a da negdje odemo. Oni se samo zavuku u sobu i tamo se druže. Ne spavaju kad su zajedno, a kada je vrijeme odlaska mlađi se povuče u sebe. Psihički je skršen, a nitko ga neće slušati. U centru su ga navodno pitali, rekao mi je, da zašto se uporno želi vratiti mami kada se "tata trudi" – kaže Danijela.
Žalba je Danijeli opet odbijena. Kaže da ju je centar u Sisku uništio psihički, financijski i emocionalno. Mlađi sin kaže da otac uzme džeparac koji majka daje mlađem sinu.
- Od prošle godine otac uredno prima i doplatak od starijeg sina, no ne šalje ga meni već je zadrži za sebe. Prijavila sam to centru međutim oni kažu da to nema veze s njima – kaže ogorčeno Danijela svjesna da bi s time sinu, koji želi upisati školu za primijenjene umjetnosti, mogla kupiti opremu za slikanje.
- Meni preostaje promjena sudske odluke, da idem na ustavni sud međutim to će trajati dvije ili tri godine, a moje će mi dijete tada moći već samo doći, i bit će psihička ruina. A onda eventualno europski sud. Više se nemam kome žaliti. Sastančila sam po ministarstvima, i obraćala se uredu predsjednice, no ništa. Na to se nekim mailom očituje centar u Sisku koji kaže da u svojim redovima "nisu našli nepravilnosti" i to je to. Konkretnu pomoć od nikoga nisam dobila, niti od Baba, samo savjete - kaže Danijela kroz suze.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
U nas je puno mafije al oci iz Centra za soc skrb dominiraju
A nekakva konvencija će riješiti problem bolesnika? Jel vi mislite da bi npr. smrtna kazna spriječila nasilje nad ženama? Kako zaustaviti čovjeka koji je bolestan, koji ima pomračenje uma da napravi zločin? NIKAKO - jer ti ljudi su bolesni. Kako ... prikaži još! je moguće da je u jednoj naprednoj Danskoj nekoliko puta veća stopa nasilja nad ženama (potaci Eurostata iz 2015.), a imaju sve što nemamo mi? A za njima Britanija, Francuska, Njemačka ... Lupetate - istina vas ne zanima, jer ste rob svoje ideologije!
sama si kriva kobi normalan to trpio..