Michelle Carter i Conrad Roy zaljubili su se 2012. godine. Živjeli su udaljeni sat vremena vožnje jedno od drugoga i nisu se vidjeli više od pet puta, ali su tijekom dvije godine razmijenili tisuće poruka. Ovo je njihova priča. Bijelim slovima na potpuno crnoj pozadini ispisane su te riječi na početku HBO-ova dokumentarca “Volim te, sad umri: Commonwealth protiv Michelle Carter”.
Činjenice su poprilično jednostavne i barem na prvi pogled slučaj je crno-bijeli. Michelle je dečka Conrada nagovorila na samoubojstvo. Conrad se ugušio ugljičnim monoksidom u svojem automobilu 13. srpnja 2014. godine nakon što si je već ranije pokušao oduzeti život.
Ovaj 18-godišnjak se godinama borio s anksioznim poremećajem, depresijom i raznim mentalnim problemima nakon razvoda svojih roditelja. Otac ga je fizički kažnjavao, što je u jednom slučaju dovelo čak i do policijske prijave. U trenutku smrti Conrad je uzimao antidepresive, za koje je poznato da povećavaju rizik od suicidalnih pomisli kod tinejdžera.
Njegovoj tragičnoj smrti mogli su tako pridonijeti različiti faktori, a među njima je ipak najeksponiraniji faktor njegova djevojka, Michelle Carter, koja ga je poticala na to da si oduzme život. I činila je to putem poruka, jer su na takav način održavali svoj odnos.
“Sad ili nikad”, bila je poruka koju je Carter poslala Royu na samom kraju njegova života. Te poruke sjeća se i Erin Lee Carr, redateljica dokumentarca “Volim te, sad umri...”. Američka, ali i svjetska javnost bila je jasno protiv Michelle.
Čak i novinari koji su pratili suđenje pričaju u dokumentarcu kako je ona dolazila na ročišta. “Plavuša, kao da je svježe izišla iz salona za sunčanje, izgledala je kao da je znala da će je fotografirati i da se za to spremala”, ispričao je Jesse Barron, reporter za Esquire, koji je pratio suđenje.
Javnost je gotovo odmah osudila Michelle kao samo još jednu lijepu tinejdžericu željnu pozornosti i spremnu na baš sve kako bi do toga i došla. Bio je to slučaj koji su nazvali “texting suicide case”. Cijelo vrijeme provlačilo se pitanje je li moguće ubiti nekoga samo preko poruka.
Carter je uhićena i osuđena na 15-mjesečnu kaznu zatvora zbog ubojstva iz nehaja, s rokom kušnje od pet godina. No ono zbog čega je taj slučaj došao na naslovnice bila je činjenica da je ovaj par, koji se tijekom dvije godine njihove veze vidio tek nekoliko puta, izmijenio na tisuće poruka, i to mnoštvo poruka u kojima ga je ona poticala na samoubojstvo. Čak mu je predlagala metode. I poticala ga da to više ne odgađa.
Tijekom suđenja na svjetlost dana izišla je i njezina povijest mentalnih bolesti, problema u prehrani i teške borbe s odbacivanjem u društvu. “Čuj, sinko. Mama je isto nekad bila tinejdžerica i znam kakve cure mogu biti. Ako su lijepe, samo će treptati okicama i sve će im se omogućiti. Ali isto tako mogu biti i jako manipulativne”, u jednom trenutku u dokumentarcu govori Lynn Roy, Conradova majka.
Poprilično je očito što ona misli o Michelle, pogotovo dok priča kako je Michelle nudila pomoć u potrazi za Conradom. “Oprostite, ali koji kurac ona priča. Kako će pomoći u potrazi”, prisjeća se Lynn.
Carter je bila na Prozacu od 14. godine, nekoliko mjeseci ranije prebacila se na nove antidepresive, a išla je i na psihološko liječenje u jednoj bolnici. Bila je usamljena, otuđena i nije imala puno prijatelja.
Roya su opisivali kao “tinejdžera koji je bio jako zaljubljen u svoju djevojku i koji se nije htio ubiti”, dok su nju opisivali kao “vraga na njegovu ramenu”, čudovište koje ga ne bi pustilo na miru sve dok nije počinio samoubojstvo.
Prvih 18 mjeseci njihova odnosa Roy joj je slao suicidalne snimke i takve poruke, govorio da bi mogli na kraju biti poput Romea i Julije. Ona ga je poticala da potraži pomoć profesionalaca. Sudski dokumenti otkrivaju da je Roya otac udario, a da ga je djed, također Conrad, verbalno zlostavljao.
Iako se u filmu djed predstavlja kao oličenje ljubavi, a i prvo njegovo pojavljivanje je snimka kako pjeva o velikoj ljubavi prema Conradu, čini se da je istina ipak malo kompleksnija nego što se na prvi pogled čini. Kompleksna je to priča o društvu u kojem živimo, kulturi komunikacije u kojoj odrastamo, liječnicima koji zbog raznih poremećaja djecu nakljukaju tabletama, lijekovima koji utječu na njihov mozak u razvoju...
Redateljica otvoreno razgovara s Royevom obitelji o njegovu odrastanju, tugovanju nakon smrti i njihovoj uvjerenosti kako bi on i dalje bio živ da ga ona nije poticala. No Michellina obitelj nije pristala na intervju, a čini se kako je najbliže odnose imala s prijateljicama koje su je jedva podnosile.
“Bile smo bliske na treninzima i natjecanjima. Bile smo prijateljice u smislu da sam joj bila podrška kad je prolazila kroz teška razdoblja u životu, ali ne i u svakodnevnom životu. Nismo bile najbolje prijateljice”, ispričala je na suđenju njezina poznanica Olivia Mosolgo.
Nisu se družile preko vikenda, a Michelle joj je govorila kako se osjeća usamljeno. Kao da uopće nema prijatelja. Lexie Eblan je ponovila gotovo identičnu priču.
Družile su se samo u školi, ali ništa više od toga. Michelle ju je redovito pitala je li slobodna za druženje, ali Lexie je uvijek imala nešto drugo u planu. I tako je njezina privatna priča prava misterija.
I samo se po tim porukama koje je izmjenjivala s Royem i ostalim djevojkama može suditi o njoj te složiti zapravo nepotpuna verzija njezina života. Ono što se naglašava je činjenica da ih je, i jednog i drugog, iznevjerio sustav.
Većinu vremena ovi su tinejdžeri provodili na internetu, razgovarajući o samoubojstvu, metodama, razmjenjivali nasilne slike i poruke. I nitko ih nije kontrolirao, nitko ih nije zaustavio, nitko im nije pomogao.
U dokumentarcu se o ovim mladima ljudima pokušava pričati bez osude i s empatijom, ali i uz osvrt na trenutke u kojima je Carter pokušala Roya odgovoriti od toga da se ubije. Redateljicu zanima kako je to sve počelo, što ih je dovelo do toga.
Pozornost se pridaje i tužiteljstvu i obrani, koja je tvrdila da je Carter mentalno bolesna te je zato i sama sebi bila najveća opasnost. Razgovarajući sa psihijatrima saznaje da su i oboje bili na lijekovima, i to lijekovima koji su mogli umanjiti njihovu prosudbu.
Tužitelji su tvrdili da je Carter tražila pozornost, htjela biti tugujuća djevojka kako bi tako izazvala pozornost prijatelja i ostalih. Spomenuli su i njezinu opsesiju serijom “Glee” i glumicom Leom Michelle, čiji se dečko Cory Monteith predozirao 2013. godine. U porukama koje mu je slala citirala je i njezine tekstove.
Pregledali su tisuće poruka koje su razmijenili tijekom godina svoje veze i na neki način upoznali neobičan odnos koji su imali. Iako su se samo nekoliko puta susreli uživo, kroz poruke su razmjenjivali svaku svoju misao, kakva god ona bila.
Carr izričito u filmu prikazuje koliko vremena je oboje tinejdžera provodilo na internetu, gdje su lakoćom mogli pronaći forume na kojima se otvoreno raspravlja o depresiji i mnogim drugim psihološkim bolestima. Ponekad čak i otvoreno potiče samoubojstvo. Zatvoreni u takvu, praktički hermetičku, informacijsku komoru, njih dvoje mislili su da je takvo ponašanje normalno.
Iako je mnogo stvari ostalo skriveno, jasno je da Royeva smrt ima svoje lice i naličje. Dok je jasno da je smrt tinejdžera velika tragedija, uništeni su i životi barem dviju obitelji. A obje obitelji imat će svoju interpretaciju događaja. Royeva obitelj krivit će Michelle zato što mu nije htjela pomoći, a u posljednjim danima života ga je čak i nagovarala da si već jednom oduzme život.
Njezina obitelj može vidjeti verziju događaja gdje je Michelle bila zarobljena u toksičnoj vezi, potencijalno se morala nositi s negativnim nuspojavama lijekova ili se fiksirala na idealiziranu verziju Conrada, a ne na stvarnost da je on samo čovjek od krvi i mesa.
Ona je na kraju, što je vidljivo kroz poruke, jednostavno otupila na njegova razmišljanja o samoubojstvu, najave pokušaja te je sve manje i manje “slušala” ono što priča ili piše. Iste te poruke otkrivaju i da je Conrad često znao mijenjati raspoloženja iz poruke u poruku, kao da testira Michellinu privrženost. Dva dana prije Royeve smrti Michelle je počela slati poruke poznanici Samanthi Boardman.
“Ne mogu ga pronaći, kao da je nestao. Poslala sam poruku njegovoj mami jer sam se počela brinuti. Uvijek mi se javi ujutro, ali sad nije. Prestao se javljati sinoć”, napisala je Michelle. Istodobno se dopisivala s Conradom nagovarajući ga da si nabavi pumpu za vodu na benzin.
Spravu koju će kasnije iskoristiti da bi počinio samoubojstvo. Prijateljicama je lagala da Conrada još nisu pronašli, čak je govorila da se boji da je on počinio samoubojstvo i da je ona kriva što ga nije spasila. Pretvarala se kao da je prava ožalošćena djevojka, duboko potresena nestankom svojeg ljubljenog Conrada. “
Trebala sam ga spasiti, on me trebao. Iznevjerila sam ga.” Na što joj Samantha odgovara: “Ne krivi sebe zbog ičega. Očito mu treba pomoć zbog nekih problema nad kojima ti nemaš kontrolu”.
“Sam. Upravo me nazvao i čula se glasna buka, kao nekakav motor. Čula sam stenjanje kao da nekoga boli. Nije odgovarao kad sam ga dozivala imenom. Bila sam na telefonu dvadesetak minuta i to je sve što sam čula. Mislim da se upravo ubio.”
Idućeg dana navečer poslala je Samanthi poruku i pitala je želi li se možda družiti. Da barem malo prestane razmišljati o Conradu i njegovoj smrti.
Tužiteljima je to poslužilo kao još jedan u nizu dokaza da je Michelle samo bila željna pozornosti i da je tako pokušala dobiti nove prijatelje.
Na svim društvenim mrežama opraštala se, javno, od svoje velike ljubavi. “Najteža riječ je zbogom. Zauvijek ćeš mi nedostajati moj anđele.”
Iznenada je postala važna. Ljudi su joj slali poruke sućuti, zvali su je da joj pruže podršku. Iznenada je imala prijatelje. Olivia Mosolgo je priznala kako je odmah otišla do Michelle čim je ova javila da je Conrad počinio samoubojstvo. Inače ne bi otišla do nje, ali u trenutku velike tuge odlučila je biti podrška svojoj poznanici.
Nekoliko mjeseci kasnije je Michelle pokušala organizirati dobrotvorni bejzbolski turnir u Conradovu čast, a sav prihod išao bi za podizanje svijesti o problemima sa psihološkim zdravljem. “Objavila sam najavu na Facebooku. Sama sam praktički slavna, ha, ha”, napisala je Michelle u jednoj od poruka Samanthi.
Toma Gammela, Conradova najboljeg prijatelja, zanimalo je zašto bi itko organizirao turnir u Michellinu gradu, a ne u Conradovu.
“Zašto je turnir u Plainvilleu?”, pitao ju je. Na što je ona odgovorila: “Jer je to moj grad, ha, ha”. Tom je kontrirao jednostavnim zaključkom da svi koji su poznavali Conrada žive u ili okolo Mattapoisseta. “Da, znam, ali nisam znala kako organizirati turnir u gradu gdje ne poznajem nikoga”, glasio je njezin odgovor. Sve je detaljno zabilježeno preko poruka.
Na suđenju je Tom ispričao koliko bolno očito je bilo da je Michelle htjela preuzeti sve zasluge za organizaciju turnira, a time i svu pozornost njezine okoline.
Tijekom cijelog turnira bila je vesela i nasmijana, a većina prisutnih bili su njezini prijatelji i obitelji. “Dobila je pozornost kakvu je htjela. Svi su mislili da je ona unesrećena djevojka”, zaključak je tužiteljstva.
Nedugo nakon Conradove smrti uživala je popularnost u svojem malome mjestu, ali kad je počelo suđenje, sve se promijenilo. Postala je notorna crna udovica, govorili su da je najgora osoba na svijetu, govorili su joj da se i ona treba ubiti.
“Zlu kuju treba na električni stolac”, tek je jedna u nizu poruka i komentara na račun njezinih postupaka. Lov na vještice počeo je iz medija i javnosti, i to je priznao Jesse Barron.
Redateljica Carr odmah nakon te izjave prikazuje s koliko mržnje i s koliko predrasuda su američki mediji na sve načine pokušali prikazati Michelle kao zlu osobu. Fotografije iz sudnice gdje ona grize usnicu pokušavali su prikazati kao da s gnušanjem sluša svjedočanstva, Conradova obitelj je gostovala u emisijama i pričala o tome koliko je bezdušna Michelle.
Međutim, poruke, kao što smo ranije pisali, govore da je ona pokušavala pomoći mu koliko je mogla. U okvirima komunikacije na koju su navikli. Jednom prilikom joj je pričao kako je završio u bolnici jer se pokušao ubiti. Michelle, i sama tinejdžerica sa svojim demonima i na lijekovima, sad se mora nositi s tako velikim teretom. Pokušaj samoubojstva voljene osobe.
“Zapamti da ja nisam onakav kakvim me ti doživljavaš. Glasovi u glavi mi govore da se večeras trebam ubiti. Utopiti se ili predozirati tabletama za spavanje. Samo to sam htio da znaš. Pa ako ćeš mi slati poruke i ja neću odgovarati, da znaš zašto.”
Michelle postaje praktički očajna. Šalje mu poruke na koje on ne odgovara. Ona je uvjerena da je Conrad počinio samoubojstvo. Barem četiri puta si je pokušao oduzeti život i jednom je gotovo uspio.
Njegova majka Lynn ispričat će u dokumentarcu kako su liječnici bili zabrinuti da će Conradu trebati transplantacija jetre nakon što se predozirao tabletama.
Stručnjaci će kasnije govoriti kako je Michelle samo preuzela Conradovu ideju. Da mu je samo htjela omogućiti brzu i bezbolnu smrt jer je postalo očito da će on počiniti samoubojstvo.
Uz ili bez njezine pomoći. Sam Conrad se žalio kako mu nije uspjelo predoziranje tabletama, žalio se i kako je niska stopa smrtnosti takvih pokušaja.
“Nitko ne može učiniti ništa za mene zbog čega bih htio živjeti. Znam da je to teško za čuti, ali želim da ti to znaš. Iskreno. Trebamo biti kao Romeo i Julija na kraju.”
Michelle mu je samo rekla da bi htjela biti njegova Julija. Čini se da je ona razmišljala o ljubavi, a on je uporno pokušavao govoriti o samoubojstvu.
“JEBENO NEMA ŠANSE! NEĆEMO UMRIJETI”, odgovara mu ona.
Doslovno tako. Velikim slovima.
“Ustanova ti može pomoći. Znam da ne misliš tako, ali ja ti kažem. Daj im šansu. Mogu ti spasiti život.”
Nije je slušao. Nastavio je razmišljati o samoubojstvu. Njoj je stalno govorio da bi je zamrzio samo ako bi ona izdala njegovo povjerenje. Samo ako bi ispričala ikome da je on bio suicidalan. On je sve to tajio od obitelji, gdje se predstavljao kao radišan mladić, spreman ući u obiteljski posao.
Nedugo prije smrti čak je položio ispit za kapetana brodice. Michelle je osuđena za ubojstvo iz nehaja i uskoro izlazi iz zatvora. Vjerojatno zauvijek će se nositi sa stigmom djevojke koja je natjerala svojeg dragog na samoubojstvo. Istina vjerojatno nikad neće izići na vidjelo.
Pitanje je koliko ljudi je uopće zainteresirano za njezinu stranu priče. Ona je osuđena i na sudu javnosti i u sudnici. Odvjetnici su je pokušali spasiti govoreći kako nitko ne može odgovarati za tuđe postupke, ali na kraju je odgovarala za svoje. Koliko god, barem u početku, bili dobronamjerni.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
sing sing i gotovo