Ukleta podmornica: 30 godina skrivali mračnu tajnu

U doba Hladnog rata prioritet je bio ostaviti dojam svemoćne sile - barem SAD-u i Sovjetskom savezu. Financijski potkovana Amerika bez problema je gradila svoj oružani arsenal, dok su domišljati Sovjeti, u zemlji izgrađenoj na represiji i mukama radnika, na sve moguće načine pokušavali ishoditi premoć.

No, koliko je manjak novca utjecao i na sigurnost brojnih inovacija svjedoče i brojne katastrofe za koje je svijet čuo puno kasnije nego što su se dogodile - budući da je ta zatvorena komunistička zemlja informacije davala na kapaljku, osobito one koje su svjedočile o njihovom neuspjehu.

Od priča o Tajnom Gradu 40 i katastrofe u Černobilu, zastrašujuće su se priče tajile, a isti je takav slučaj i s nizom nesretnih događaja na podmornici K-19, kad su Rusi 30 godina tajili što se stvarno dogodilo.

Smrt podmornicu prati od izgradnje

Nesreće povezane s podmornicom slobodno se mogu svrstati u najgore noćne more pomoraca i istinski slučaj loše sreće. Kasnih 1950-ih, Sovjeti su kaskali za Amerikancima u razvoj nuklearnog podmorničkog programa, a K19 je trebao biti prvi i najbolji u svojoj klasi. NO, čak i tijekom njene izgradnje niz je neobičnih nesreća koje su otpočele govorkanja da je K19 ukleta. Podmornica je bila opremljena nuklearnim balističkim projektilima koji su mogli izvršiti teške udare na obale SAD-a.

Projekt je bio od ogromne važnost 1961., kad je podmornica krenula na svoje prvo putovanje, a Hladni rat bio na rubu pretvaranja u termonuklearni. Izgradnja je žurno napredovala, što je rezultiralo s čak 10 smrti prije nego je podmornica dovršena u brodogradilištu ruskog Severodvinska na krajnjem sjeveru SSSR-a.

Projekt 658 ili Hotel Class podmornica doista se bizarno gradila. Dvojica radnika na njoj poginula su u nesreći koja je izbila 1958. godine. Šestero je žena poginulo uslijed djelovanja para ispuštenih iz ljepila koje se koristilo za gumeno oblaganje vodene cisterne. 
Tijekom utovara raketa, inženjer je razbio cijev za hlađenje reaktora, a drugi je umro u nesreći u kojoj je pao između dva odjeljka podmornice.
Nakon što se 1959. ocijenilo da je K19 sposobna za pomorske plovidbe, organizirana je svečanost krštenja kako bi se proslavilo najnovije dostignuće Sovjetskog saveza i ponos njegove mornarice.

Prizvali nesreću?

Suprotno pomorskoj tradiciji, muškarac je umjesto žene odabran da razbije bocu šampanjca o brod prilikom porinuća. Kad je kapetan V.V. Panov zamahnuo bocom prema krmi podmornice, ona se nije slomila, ali se odmaknula. Posada je ovo protumačila kao loš znak, podupirući teze kako je brod proklet.

Podmornica je krenula na put 8. travnja 1959. i problemi su započeli gotovo odmah. Puštala je vodu, a reaktor se ubrzo pokvario zbog neadekvatnog upravljanja. Zaštitna se pak guma skidala i stvari su zahtijevale hitan popravak. Ipak, uz minimalne radove na njoj, podmornica je dvije godine kasnije uvedena u službenu vojnu upotrebu. Nekoliko mjeseci nakon toga uslijedila je katastrofa.

Dana 4.srpnja 1961. podmornica se nalazila u Sjevernom Atlantiku gdje su izvodili tajne vježbe. Kapetan je bio Nikolaj Vladimirovič Zatejev.

Wikimedia Commons

Brzina izrade došla je na naplatu - pukla je oštećena cijev na sustavu za hlađenje reaktora. Kao posljedica, temperatura u reaktoru se počela nekontrolirano dizati. No, to nije bio jedini problem, u isto se vrijeme i potpuno odvojeno od prvog kvara pokvario i radio, pa posada nije mogla obavijestiti Moskvu o tome što se događa.

Kao prvo rješenje na podmornici su odlučili pokušati ugasiti reaktor ubacujući u njega kontrolne šipke, no temperatura je i dalje rasla - do punih 800 Celzijusa. Prijetila je eksplozija nuklearnog reaktora koja je mogla izazvati morsku katastrofu sličnoj onoj u Černobilu, ali i s druge strane biti protumačena kao neka vrsta napada od strane Amerikanaca.

Kapetan Zatejev je u očajničkom pokušaju uspio obavijestiti obližnja sovjetska plovila o katastrofi koja prijeti, a signal je uhvatio i američki brod u blizini, koji je ponudio pomoć. Kapetan je to odbio iz straha od reakcije Moskve, kao i otkrivanja "vojnih tajni" neprijatelju.

Žrtva za domovinu

Odlučio je pod svaku cijenu popraviti cijev za hlađenje reaktora tako da inženjeri naprave novu konstrukciju od cijevi za dovod vode te je zavare za reaktor. No, jedini način da se to napravi bilo je izložiti posadu smrtonosnoj radijaciji.

Vrlo brzo su svi na podmornici bili ozračeni. Mornari bi ulazili u prostoriju, radili koliko su mogli uslijed ogromne vrućine i zračenja te izlazili kako bi povraćali.

Kako je to izgledalo pogledajte u holivudskoj verziji događaja iz filma K-19: The Widowmaker :

Vrlo brzo su svi podlegli radijaciji. Svi članovi inženjerskog tima - njih sedam, umrlo je u roku od nekoliko dana, a još je 15 mornara umrlo od posljedica zračenja u roku od dvije godine.

- Koža, nezaštićena od radijacije je crvenjela, a ruka i lica su oticala. Krv se sama pojavljivala na koži, za samo dva sata čovjeka se više nije moglo prepoznati. Ljudi su umirali potpuno svjesni, a kako nisu mogli govoriti samo su šaptali. Molili su nas da ih ubijemo i skratimo im muke - svjedočio je kasnije Zatejev.

Uslijed ogromne žrtve i svjesnog uništavanja vlastitog života, posada je uspjela osposobiti sustav za hlađenje i spustiti temperaturu reaktora, s čime su spriječili katastrofu. Nakon toga, u spas im je došla mala podmornica S-270 koja ih je prevezla na sigurno te odvukla napušten K19 do luke Polyarnyy.

Posljedice radijacije

Kolike su ogromne količine zračenja primili mornari otkriva i podatak da nisu smjeli biti sa svojim obiteljima kako ne bi ugrozili njihovo zdravlje, i sami predmeti koje su dirali su bili uništavani. Umrli u nesreći su potajice pokopani, a čak ni njihove obitelji nisu bile obaviještene, a kasnije je ustanovljeno da su primili tri puta veće doze zračenja od onog što se smatra smrtonosnim.

Da stvar bude još gora, K19 je "ubijala" i nakon incidenta na moru. Naime, nakon što je dovučena u luku, iz nje su izvađene stvari poput hrane, kozmetičkog pribora i odjeće mornara. Preko noći, te su stvari ukradene, a stručnjaci su pretpostavili da su kradljivi zbog doza radijacije također preminuli.

Nakon "odzračivanja" i popravka podmornice, ona je vraćena na more - no napokon je povučena iz službe nakon požara koji je izbio na njoj te usmrtio 28 mornara.