- Čujem vatrogasce.
- Nije mrtva.
- Nadam se da je živa.
- Isuse ovo je grozno
- Idemo se moliti za nju.
- Pretjerala je.
- Dala je broj mobitela, adresu i FB svog bivšeg dečka.
- Ljudi, pronašli su je.
To su samo neke od poruka zabilježenih na Periscopu nakon njezinog samoubojstva.
Ni kada se u kadru pojavilo lice bolničkog tehničara koji je prekinuo prijenos mnogi nisu mogli vjerovati da su upravo pratili prijenos samoubojstva na društvenoj mreži.
Poput ostalih tinejdžera i Océane se na društvenim mrežama htjela prikazati u najboljem svijetlu. Na Twitteru je objavljivala slike u minici sa sunčanim naočalama snimljene na krovu neke zgrade u Los Angelesu, a u daljini je bio hollywoodski znak. Ispod tih slika prijatelji bi joj pisali:
“Prava si filmska zvijezda”. No, Océane nije bila dosljedna. Dok je sama imala nekoliko Twitter profila, druge je osuđivala zbog samopromocije na društvenim mrežama. “Sve što se objavljuje na Facebooku, Instagramu i Periscopu lažno je”, pisala je.
Trideset sekundi prije no što se ubila jedan od gledatelja napisao je kako mu Océane užasno sliči na Nabillu, zvijezdu francuskog reality showa. No bilo je i onih koji su mislili da je teroristkinja. Deset sekundi prije nego što se bacila pod vlak netko je napisao: "Na sebe je stavila eksploziv, nazovite policiju.”
Ugledni Guardian piše kako ni jedno ni drugo nije slučajno. Tužno, ali istinito, samoubojstvo koje je javno počinila Océane učinilo ju je zvijezdom, pa su neke od dijelova njezinog video prijenosa prenijeli i mejnstrim mediji.
I analogija između smrti 18-godišnje Oceane i terorističkih napada bombaša samoubojica nije slučajna. Svi su oni bili mlade osobe, živjeli su u getoima izvan velikih gradova. Bili su očajni zbog činjenice da žive u Europi i shvatili su da je jedino što imaju vlastiti život.
Mnogi mladi ne vide smisao života u današnjem društvu jer znaju da im je mogućnost za uspjeh puno manja od one koji su imali njihovi roditelji, djedovi i bake.
Većina ih smatra da su starije generacije sve uzele za sebe, mladima nisu ostavile ništa. Ta nelagodnost najviše se osjeća u predgrađima velikih gradova poput Pariza u kojima gotovo polovica mladih ljudi nema posao, što ih frustrira jer se osjećaju odbačenima iz društva. "Smatra se da je širenje radikalnog Islama jedna od posljedica upravo takvog odnosa", navodi Guardian.
U danima nakon smrti 18-godišnje Francuskinje puno je ljudi na društvenim mrežama za svoj profil stavilo njezinu sliku. Mnoge su rap skupine njoj u čast snimile "homages" i dijelile te pjesme na društvenim mrežama. Nitko od njih nije poznavao Océane, niti su bili fascinirani njezinom osobnošću.
Dapače, bili su inspirirani činjenicom da je donijela odluku napustiti ovaj svijet na vrlo spektakularan način. Njezino je samoubojstvo bilo vrlo blisko njihovim fantazijama pa su ga svojatali, a sve kako bi i oni bili blizu tog čina, što samo ukazuje na to da postoji realna opasnost da javna samoubojstva na društvenim mrežama s vremenom postanu nešto posve normalno.
