VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Više volim majku, jer to ona i najviše zaslužuje. Otac je nervozan. Mala plaća, veliki izdatci, dugovi i sve što tišti privatnog činovnika. Sestra je bolesna (izgleda Tbc), volim je, premda to ona ne opaža. Zaljubljena je. (20 god.)
VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Pročitao sam juče[r] knjigu 'Mladež bez boga' (Roman Ödona von Horvatha iz 1939. godine). Neobično mi se svidjela, jer iznosi istine. Volim uopće svaku knjigu, u kojoj ima što više zbilje i istine. (Pomislio sam na ruske pisce).
VIII. Moj najmiliji šport? Zašto - Od 12. godine igram nogomet i volim ga, jer dosta dobro igram i jer dolazim u dodir s pravim drugovima. Držim, da bi u srednjoj školi trebalo dopustiti sudjelovanje u športu.
IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Najmilija mi je zabava, kada se osjećam dobro bez obzira gdje i s kim. Volim biti sretan (ne bogat!), jer sam to jako rijetko.
X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Tango. Ne znam, zašto volim baš njega. Možda sam malo melankoličan? Nije ni čudo!
XI. Kamo idem radije: u kino ili u kazalište? Zašto? - U kinu mi je nekako sve stvarnije i mogućnije, jer kazalište jako dobro poznam. (Od 7. godine igrao sam u njemu).
XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? Zašto? - Pa to mi svi znam[o]. Pošto je kruh? Ima li šećera? Kakve su plaće? Kakav je red? Kakva pravica? Ko svim tim upravlja? Pitajte njega! Šutjet će i udarit po džepu, u kojem će zvoniti novci. Da zvonit će, dok mu ne odzvoni. Reda i rada, pa će biti i zadovoljnih ljudi, a ne oskudica i nezadovoljnika. Zašto nas ne pitate, kako živimo i mi, premda smo mladi. Što osjećamo mi! Da li smo zadovoljni s poretkom i životom, a ne o školi, plesu i zabavi. Vjerujte, o onom drugom pisali bismo bolje i više makar smo još maloljetni. Ali ne zaboravite, da smo i mi ljudi, koji osjećaju, misle, žude, a i kažnjavaju. Doduše rijetko, ali pošteno. Na nama je budućnost. I naša i one gospode, koja se igraju živcima i životom našim, i naših roditelja. - Poručite im to."
Nakon ovakvih anketnih odgovora, a na osnovu svih anketnih materijala, Škreblin je zaključio da je vjeronauk kao najmiliji predmet u školi dobio kod mladića 2,20% odgovora te stoji jednako s talijanskim. Pretekao je: etnologiju, psihologiju, higijenu, poviest umjetnosti, pjevanje i crtanje.
"Vjeronauk zaostaje za svim ostalim predmetima, a njegovo je 13. mjesto. Dolazi iza: matematike, poviesti, hrvatskog, francuskog, prirodopisa, latinskog, fizike, grčkog, kemije, zemljopisa, gimnastike i njemačkog. Vjeronauk kao najmiliji predmet kod djevojaka imade razmjerno veći odziv: 3,90% odgovora."
Vjeronauk je, kaže Škreblin, "predmet koji bi trebao imati središnji položaj među svim predmetima u srednjoj školi, jer on daje rješenje o izravnom naziranju na sviet. Prema svemu što smo mogli vidjeti iz brojitbenih podataka, vjeronauk stvarno ne igra uloge u srednjoj školi".Anketa donosi i vrlo zanimljiv iskaz jedne srednjoškolke:
"Odnos između katehete i mojih kolegica bio je prilično indiferentan, osim nekoliko vrlo loših tipova, koji su kateheti postavljali mnogo zasjeda (da ga natuku) i jednog diela dobrih katolika, koji su za katehetu znali mnogo učiniti, tj. bilo je potrebno, da se u vrlo čestim prilikama na satu vjeronauka razvije oštra debata."
- Komunista (pravo organiziranih 6), socialista 2, indiferentnih, odnosno onih koji su uviek bili uz komuniste, premda više put šuteći, bilo je oko 25, a organiziranih katolika i katolikinja ukupno 11.
- Od tih su u debatama sudjelovali jedino komunisti i križari.
Komunisti su se za svako predavanje iz vjeronauka dosta dobro spremili, a od organizovanih (katolika - op. N. M.) vrlo malo je bilo onih koji su dobro znali gradivo. Radi toga je uviek na koncu izgledalo, kao da u istinu imaju pravo komunisti. Iz toga je sliedilo to, da je vlč. g. kateheta morao sam debatirati s njima, a on je uviek bio vrlo uzrujan, kad je vidio, da dobri katolici ne znaju odgovoriti na najjednostavnija pitanja, pa je češće odgovarao više kao da se pravda, nego da razjasni stvar.
- Vrlo veliki jad, koji je uhvatio katehetu (jednom je bacio ukoričenu knjigu i razparao uho jednom kolegi) stvarao je nesimpatiju prema njemu, a i time je volja kod onih, koji su bili prilično dobri, ali ih je trebalo osvojiti, tako oslabila, da su se uviek pridružili na protivnu stranu.
A onda Škreblin spominje i jedan test: "U razredu je bilo nekoliko komunista i komunistkinja, koji su uviek pravili nered i nastojali izrugati vjeroučitelja, a on im je i odgovarao, ali sve je bilo bez uspjeha. Komunisti su učili dobro vjeronauk (za ocjenu)... zato su uviek nastojali debatirati o raznim vjerskim pitanjima, jer su znali, da ti katolici đaci ne znaju ništa o tome, a zašto su oni već imali svoj komunistički komentar. Naš katolički đak bi se koprcao i branio, dok ga ovaj ne bi podpuno izrugao. Kad je osnovano križarsko družtvo, gdje su učenici sa strane duhovnika i starijih bili upozoreni na tu veliku pogrješku našeg đačtva (ne učiti vjeronauk, jer kateheta ne će dati drugi red), i na sastancima i privatno dali se na proučavanje važnih vjerskih pitanja - počeli su oni pobijati komuniste i njih izrugivati. Izsmjehivanje, ruganje, 'uništavanje' protivnika u debati i sličnim zgodama ne možemo smatrati načelom naše borbe. Naš je vrhovni zakon ljubav. Ako ljubavi nema u našem mišljenju, govoru i djelovanju, mi možemo 'odieliti duhove', ali će uspjeh apostolskoga djelovanja biti trenutačan i neznatan, a gubitci osjetljivi i trajni".
Iz onoga što je Škreblin u svojem istraživanju doznao i pošteno javnosti prenio nedvojbeno je da su katehete podbacile najmanje četverostruko. Prvo, nisu razvili "napeti", "erotični" odnos s odgajanicima (kako to morbidno zvuči danas, nakon bezbroj pedofilskih skandala u RKC!). Drugo, izdali su osnovni nauk kršćanske vjere da se "po zapovijedi bezgranične ljubavi nastoji prevladati svako, pa štoviše i svoje vlastito ja".
Treće, vjeroučitelji su se dragovoljno podredili politici i diktatu totalitarističkih režima, kako fašizma i nacizma, tako i ustaštva, što sam Škreblin potvrđuje: "Sada (1942., u NDH - op. N. M.), kad se želi odgojiti nova omladina...". I, četvrto, ni Škreblin ni njegovi nasljednici nisu odgojili naraštaje ljudi koji bi sami bili odgojitelji, što znači da bi bili nezavisni od politike, ideologije, domoljublja i državoljublja. Nema više baštinika univerzalnih vrijednosti, a djecu odgajaju neodgojeni odgojitelji koji im, ponekad, preporučuju koga treba ustrijeliti, koga pretući, a koga samo ignorirati.
Još jedna anketa daje zanimljiv uvid u konzervativne vrijednosti nekadašnje mladeži. Dragutin Kniewald (1889. - 1979.), profesor pastirskoga bogoštovlja na RKBF, već 1924. - dosta prije pojave legologije, znanosti o čitanju, na našim prostorima - objavljuje u Bogoslovskoj smotri rad pod naslovom "Psihologija omladinske lektire". Anketni uzorak sastojao se od 229 djevojaka, što za tadašnje prilike, kad se sve radilo "pješke", doista nije malo. Evo što su djevojke rekle o knjigama koje su im najviše škodile, Recimo, za Kozarčeve pripovijesti daje se odgovor: "Upoznale su me sa stvarima koje nisam znala da opstoje na svijetu".
A "Dekameron" Giovannija Boccaccia, izaziva ovakav odgovor: "Ta nesretna knjiga oduzela je čar mojoj duši, premda sam samo jedno štivo pročitala. Okaljala mi je tako maštu, da mi se ta grozna slika često ponavlja pred očima". No najviše, koliko zanimljivih, toliko i ilustrativnih, odgovora dolazi na pitanje "nemoralne i pokvarene knjige":
"Zavele su me na zlo mišljenje i nisu za mene. Stvarala sam razne planove, kad sam trebala učiti. Pokvarile su me. Probuđuju bujnu maštu. Nečistu su mi misao navele u pamet i sablazan. Želila sam sve više da čitam takve knjige. Srce su mi otrovale zbilja. Želila sam kadgod živjeti onako, kako to pisac piše. Pratile su me svuda, pa i u molitvi. Zato imam uvijek ružne misli po glavi. Navele su me na kojekakve misli. Omamile su me, uvijek sam imala pred očima ono što sam čitala. Knjige o raskošnom, bogatom i odličnom životu pobudile su mi vanjsku taštinu i željela bih često da i ja to postignem. Čitajući knjige, u kojima piše što bludno, sagriješila sam. Takve knjige škode, čovjek je čovjek (u orig. podcrtano). U 'Omladini', mislim, nešto ružno o životinjama dalo mi je nedopuštenih misli. Jedna knjiga, koju nisam čitala, jer je franceska, nego samo grde slike, poslije su mi u pameti i mašti na napast"..
Indikativni su i odgovori za "knjige protiv Boga i molitve": "Nekoje knjige probudile su u meni sumnje o vjerskim pitanjima i učinile me nehajnom u izvršivanju vjerskih dužnosti", kao i za "liberalne pisce": "Razdraživali su mi maštu i trebalo je borbe velike, dok sam maštu stavila donekle u red".
Na pitanje "Kako romani djeluju na družice" (Sjajna riječ: družice. Nisu sve prijateljice, a i poznanice su nešto drugo.), među odgovorima ističu se oni svevremeni: "Ne djeluje dobro, jer su onda sve uznešene u te knjige i uvijek na to misle i dolaze im svakakve strasti pred oči. Navađaju na zlo i djevojke misle da će i njima doći kakav kraljević... Užasno, jer zanemaruju svoje dužnosti i traže sebi onakav isti položaj, kako su čitale u romanima, i u 14-15 godini nađu kakvog klipana, a poslije se kaju. Promatrajući svoje družice vidjela sam da je najteže bilo u odgoju s onim 'načitanima'. Kako djeluju na mene, tako djeluju i na moje družice, ali ipak na nekoga više, na nekoga manje, isto na onoga manje koji se više vježba u duhovnom životu".
U zaključnim razmatranjima sabire Kniewald, sukladno svojem katoličkom svjetonazoru, ono osnovno do čega je njegova istraživačka anketa dovela. Izdvajamo: "Najveća je šteta za mlade djevojačke duše po njihovu vlastitu priznanju čitanje romana i nemoralnih knjiga (98.7%) koje im dođu u ruke. Gubi se vedrina djevojačke duše, djevojka se podaje sanjarenju, dobiva krivi pojam o ljubavi, braku, vjernosti, čistoći, mašta joj je okaljana i strasti se razbuđuju. Treba upozoriti djevojke na to, ali ne braniti im svako čitanje, pogotovu ne davati im samo pobožne stvari u ruke, već izabrati najbolje, osobito pov[i]jesne. Nije sve, što je za starije, ujedno i za omladinu! Ne odviše čitati! Roditeljima i uzgojiteljima treba više govoriti o omladinskoj lektiri". Bilo je to vrijeme poslije 1. svjetskog rata.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com