U obrezivanje žena obično je uključen netko od starješina ili drugi član zajednice koji odreže cijeli ili dio ženinog klitorisa i stidne usne u ceremoniji koja se često odvija u vrijeme kad djevojčica uđe u pubertet. Mnoge međunarodne skupine pokušavaju stati na kraj ovom barbarskom činu koji se u velikoj mjeri i danas provodi u dijelovima Afrike i na Bliskom istoku, a koji se povezuje s infekcijama, nepodnošću i komplikacijama pri porodu.
Organizacije poput UN-a provodile su kampanje o štetnosti ovog postupka, zahtijevajući da se ukine jer se protivi osnovnim ljudskim pravima, a i ostavlja trajne zdravstvene posljedice (dapače, može čak rezultirati smrću). Ali unatoč svim naporima zapada, obrezivanje u mnogim zemljama nije u opadanju. I dok sve više mladih žena uspijeva izbjeći obrezivanje u Nigeriji i Srednjoafričkoj Republici, u Egiptu i dalje više od 80 posto tinejdžerki prođe ovu torturu.
Profesorica antroplogije sa Sveučilišta u Washingtonu - Bettina Shell-Duncan, godinama proučava obrezivanje žena u mnogim zemljama i smatra da ne možemo tek tako iskorijeni ovu tradiciju. No za početak, trebali bismo je nazivati obrezivanjem, a ne genitalnim sakaćenjem, kao što je dosad bio slučaj. Naime, koristeći ovaj drugi naziv samo ćemo zakomplicirati razgovor s onima koji prakticiraju obrezivanje.
Ona također ističe da postoje neke široko raširene zablude o obrezivanju, kao ono da muškarci tjeraju žene da mu se podvrgnu, dok je istina da to većinom čine starije žene. Većina nas zamišlja da afričke djevojčice, protiv njihove volje, drži nekoliko članova obitelji dok se one otimaju i zapomažu, a u stvarnosti mnoge od njih samovoljno i čak ushićeno pristupaju ritualu.
Iako su mnogu mislili da će se ljudi odreći ovog običaja kad saznaju za sve negativne zdravstvene posljedice koje on nosi sa sobom, Shell-Duncan napominje da je većina, barem iz njezinog iskustva, itekako svjesna svih rizika koje ova procedura nosi sa sobom. Pa ipak, smatraju da su puno veće dobrobiti koje slijede nakon obrezivanja.
Shell-Duncan nedavno se uključila u petogodišnje istraživanje Population Councila čiji je cilj smanjivanje obrezivanja, za bar 30 posto u 10 zemalja tijekom sljedećih pet godina.
"Sjedila je i stoički sve podnosila"
Antroploginja je i sama prisustvovala jednom obrezivanju koje se u nomadskom plemenu Rendille obavlja kao dio vjenčane ceremonije, kad se mlada 'predaje' mladoženji. Rendille izvode obrezivanje koje se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji klasificira kao tip 2, jer se odreže klitoris i male stidne usne.
"Djevojka je imala 16 godina. Dan prije žene su išle u ljekarnu kako bi nabavile antiobiotike i cjepivo protiv tetanusa. Tamo su dobile i čiste jednokratne britvice. Nekoć su koristili tradicionalni nož, no prestali su s tim, pa sad svaka mlada dobije čistu britvicu. Pozvali su me u kolibu gdje su doveli mladu i ženu koja je trebala obaviti obrezivanje, a pridružilo se još nekoliko žena. Ja sam samo sjela uz rub kolibe i gledala što se događa. Sve se odvilo prilično brzo. Jedna žena je radila, a druge su mladoj držale noge. U trenu je bilo gotovo.
Zatim su je polile vodom u kojoj se kuhalo neko bilje, te je digle na noge. Ubrzo su pogledali je li sve u redu s rezom i nakon toga su počeli kuhati čaj. Jedna žena je izašla i obavijestila prisutne da je obrezivanje prošlo u redu, pa su svi počeli peći meso. Malo kasnije u kolibu su ušli ratnici koji su pjevali i plesali, slaveći mladence. To je trajalo satima. Bila je to prava proslava. Ja sam bila u šoku. Samo sam sjedila i pitala se jesu li i drugi vidjeli isto što i ja... A mlada je bila ponosna. Sjedila je i stoički sve podnosila. Nije nimalo ustuknula, što je navodno važan dio pokazivanja zrelosti. Ako možete podnijeti bol to pokazuje da ćete moći podnijeti sve tegobe koje vas čekaju, kao ženu."
Ostatak teksta pročitajte u The Atlanticu.
