Charles Jenkins, gospodin u poodmaklim godinama, živio je u Japanu sa suprugom od 2004. godine. Na prvi pogled može izgledati kao priča o umirovljenom američkom vojniku koji je odlučio mirovinu provesti na nekoj egzotičnoj lokaciji. Istini za volju, to je tek dio njegove tragične i na trenutke komične priče.
Bio je među četvoricom američkih vojnika koji su prebjegli u Sjevernu Koreju šezdesetih godina prošlog stoljeća, a kasnije su postali sjevernokorejske filmske zvijezde. Jenkins je jedini bio pušten.
Ostali su navodno umrli u Sjevernoj Koreji, uključujući i Jamesa Dresnoka koji je navodno umro od moždanog udara u 2016. godini.
Charles Jenkins umro je na otoku Sado u ponedjeljak, gdje je živio sa suprugom Hitomi Soga, također bivšom zatvorenicom Sjeverne Koreje.
Srušio se ispred svoje kuće, rekli su japanski mediji, a kasnije umro od srčanih problema u bolnici, prenosi britanski BBC.
Vratimo se ipak malo u prošlost da bolje ispričamo Jenkinsonovu životnu priču.
38. paralela grubo dijeli Korejski poluotok na dva dijela koji ostaje jedno je od najteže utvrđenih mjesta na Zemlji. Međutim, šezdesetih godina 20. stoljeća, na vrhuncu Hladnog rata, dok je brutalni korejski rat bio samo jedno desetljeće u prošlosti, bila je to prva linija ideološkog sukoba između sjevera na čelu s komunistima i juga kojeg i dan danas SAD podržava. Ironično nazvana "Demilitarizirana zona" (DMZ) nikako nije bez vojske ili oružja. U tom pojasu dugom 250 kilometara, smješteno je više od milijun mina i s obje strane nalaze se stotine tisuća vojnika.
U siječnju 1965. na vrhuncu napetosti između Sjevera i Juga, američki vojnik Charles Robert Jenkins iz Sjeverne Karoline napustio je svoje mjesto, uzeo zaduženu pušku M14 i krenuo preko DMZ-a. Potaknut strahom od odlaska u borbu u Vijetnam i prepun uvjerenja da će ga Sjever deportirati natrag u SAD, Jenkins je započeo opasno putovanje koje će mu zauvijek promijeniti život.
Nakon što su ga uhvatili sjevernokorejski vojnici, Jenkins će ostati zarobljen u Sjevernoj Koreji sljedećih 39 godina. Od 1962. još trojica američkih vojnika u Južnoj Koreji napustili su svoje pozicije i pobjegli preko DMZ-a, a Jenkins će im uskoro pridružiti u zajedničkoj sobi pod stalnim nadzorom sumnjičavih vlasti. Život koji su vodili ova četiri vojnika bio je ponekad opasan, ali uglavnom napunjen tjeskobom dok su se prilagodili gotovo izvanzemaljskom životu u izoliranoj državi.
Dosada i osjećaj očaja znači da su Amerikanci često se odlučivali na luđačke pothvate samo da bi se "zabavili". "Krađe državne imovine, opasna planinarenja ili, penjanje po strmim liticama kanjona", prisjetio se Jenkinsa u memoarima iz 2009. godine vremena provedenog u Sjevernoj Koreji,The Reluctant Communist. To je postalo jedino mjesto za opuštanje Amerikancima "jer smo se na mnoge načine osjećali kao da smo već bili mrtvi".
Kao i svi građani Sjeverne Koreje, Amerikancima je dodijeljen 'vođa' za održavanje redovitih sjednica gdje su razmatrali što su krivo uradili, a sve kako bi ih držali pod kontrolom. "Ovi su okrutni gadovi mrzili mene i druge Amerikance tako duboko da su odbili da nas prihvate kao ljude i uživali u tome da nam život učine paklom", prisjetio se Jenkins u svojoj knjizi.
Premlaćivanje i psihološko mučenje bili su uobičajeni, ali zato su zarobljenici bili uvijek dobro hranjeni, jer su trebali izgledati zdravo i sretno u brojnim propagandnim letcima na kojima su se pojavili, a koji su izbačeni preko DMZ-a u Južnu Koreju. No iako su se suočavali s ispitivanjima i suočili se s mržnjom sjeverno-korejskog naroda, najbizarnija značajka njihovih života bila je kako su svi, u različito vrijeme, postali zvijezde u filmovima u sjevernoj Koreji.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
