Life
31357 prikaza

Žele me ubiti: Ona živi u strahu od svoje obitelji

Žena žrtva potresa u Pakistanu
UN Photo/Evan Schneider
Roditelji često sudjeluju u ubojstvima vlastitih kćeri, a često se izvuku bez ikakvih posljedica

U noći kada se njena sestra udavala, Zuberah je bježala koliko je noge nose. Roditelji su je lancima vezivali za krevet, ali ta večer je bila drukčija. Kuća je bila puna gostiju i ona je mogla slobodno se kretati.

Dok su roditelji bili zauzeti gostima, ona je pobjegla i potražila odvjetnika. Ispričala je da je pobjegla od muža nasilnika, ali sada je roditelji tjeraju da se ponovno uda. Uvjerena je da će je roditelji ubiti, ne pristane li na brak, piše CNN.

Sklonište Dastak

Zuberah je danas jedna od 14 žena u skloništu za žene u Lahoreu, višemilijunskom gradu u Pakistanu. Sve žene kažu da su pobjegle u strahu od roditelja. Žive u strahu da će završiti kao još jedna brojka epidemije koja je 2015. godine uzela više od 1.000 života. Epidemija ubijanja iz časti.

Pakistanske vlasti napokon su uradile nešto kako bi zaustavile ove okrutne zločine čiji korijeni potječu još iz plemenskih i kulturnih običaja koji su često bili kazne za nečasno ili nepošteno ponašanje. Prema novim zakonima, za ubojstvo je minimalna kazna 25 godina zatvora, a prije su obitelji žrtve mogle oprostiti zločine i ubojica bi nastavio živjeti kao da se ništa nije dogodilo.

Ponekad su majke oprostile sinovima ubojstvo kćeri, ponekad su ubojice plaćale kompenzaciju žrtvama.

Oprost ubojstava

Azmat Bibi oprostila je ubojicama njenog sina, tada 22-godišnjeg Ghulama Abbasa. Kako stoji u policijskom izvještaju, susjedi su optužili Ghulama da je u vezi s njihovom kćeri tinejdžerkom Kiranom. Ubili su ih oboje.

Azmat nije prihvatila novac, ali je nakon dvije godine oprostila ubojicama, a među njima bili su Kiranin otac i brat. "Moram živjeti za mog drugog sina koji je još uvijek živ", ispričala je Azmat.

Aktivisti kažu da je novi zakon prvi korak u napredovanju, ali upozoravaju da je još dug put do potpune zabrane ubijanja iz časti. Saba Sheikh, šefica ranije spomenutog skloništa kaže da se nada da će zakon barem donekle smanjiti broj obitelji koje razmišljaju o ubijanju kćeri. Uvjerena je i da zakonske promjene mora popratiti i veći napor u promjenama pakistanske kulture i pakistanskog shvaćanja islama. "To nije nešto što vjera dozvoljava, to nije nešto što ustav države dozvoljava i to nije nešto što zakon dozvoljava", priča ona.

Savjetovanje ne uspije uvijek

Kroz sklonište Dastak prošlo je više od 7.500 žena kroz 26 godina postojanja. Žene mogu učiti zanate, ostaviti djecu u vrtiću, ali i savjetovanje. Sve je popraćeno teškim osiguranjem i naoružani čuvari stoje ispred skloništa u svako doba dana ili noći.

Savjetnica Taslim Hasan radi s tim ženama i pokušava im dati dovoljno samopouzdanja za život u muškom svijetu. "Trebaju postati same sebi gospodari. Trebaju moći same raditi stvari", govori ona tim ženama. Međutim, nije uvijek uspješna. Tri četvrtine žena vrati se obiteljima, a neke čak i umru kao žrtve vlastite obitelji. 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.