Je li za 13-godišnjake važnija informacija da se Marija Terezija, prva i jedina žena na čelu Habsburške monarhije, udala za Franju Lotarinškog i rodila mu 16-ero djece ili pak ona da su tijekom njezine četrdesetogodišnje vladavine pokrenute i provedene mnoge reforme kojima je modernizirana monarhija?
I danas se tvrdi da udžbenici povijesti šalju sliku da su žene te koje uvijek ostaju kod kuće, kuhaju i brinu se o djeci, zatim da su vrlo malo zastupljene među istaknutim povijesnim ličnostima, kao da ih uopće nije bilo, a kada se i pojavljuju, svedene su na reproduktivnu funkciju.
Treba ipak biti pošten pa reći da je od prvih udžbenika 90-ih do danas u pristupu ovoj tematici učinjen značajan iskorak.
Ali da još uvijek ima mnogo prostora za napredak, ima. Prvu ozbiljniju rodnu analizu udžbenika povijesti tamo negdje 2000. izradila je Ženska mreža Hrvatske. Njihov je zaključak bio da su knjige pisane kao da nam djeca žive krajem 19., a ne da je već počelo 21. stoljeće.
"Suvremene i obrazovane žene u našim udžbenicima nema. Muškarci su u pravilu svećenici ili vojnici, kao da se pripremamo za križarske ratove, a ne za nove tehnologije 21. stoljeća. Žene su pastirice, pralje, sluškinje ili seljanke. To je slika koja se stvara", izjavila je 2003. Sanja Sarnavka.
Godine 2006., za mandata Dragana Primorca, nastavni je plan i program doživio promjene, a one su zahvatile i nastavu povijesti koja je uz političku prvi put stavila naglasak i na kulturnu povijest, što je otvorilo prostor većoj zastupljenosti žena i njihove uloge u udžbenicima.
Prva školska godina u kojoj se počelo raditi po novom programu povijesti koji je još uvijek na snazi bila je 2007./2008. Posljednja analiza sadržaja osnovnoškolskih udžbenika povijesti datira iz 2010.
Izradila ju je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Analizirajući 32 osnovnoškolska udžbenika povijesti, pravobraniteljica je došla do podatka da na fotografijama i ilustracijama u knjigama u 73,1 posto slučajeva prevladavaju osobe muškog spola, na 24,4 posto osobe ženskog spola, a svega 2,5 posto fotografija i ilustracija prikazuju ravnopravno zastupljena oba spola.
U tekstovima udžbenika imenom se spominje 3237 osoba, od čega 92,4 posto čine osobe muškog, a tek 7,6 posto osobe ženskog spola.
Usporedba zastupljenosti spolova unutar pojedinog zanimanja pokazala je da u 13 od ukupno 14 promatranih kategorija muškarci čine veći postotak.
Jedina kategorija u kojoj prevladavaju žene je kategorija suprug/a povijesne ličnosti u kojoj nema nijednog predstavnika muškog spola.
Ono što se pravobraniteljici činilo velikim problemom vidljive su razlike između udžbenika različitih autora i izdavača koji koncepcijski vezano uz tematiku ravnopravnosti spolova variraju „od vrlo loših do izrazito dobrih“ (kao primjer dobre prakse u izvješću su istaknuti udžbenici Školske knjige „Tragom prošlosti“, no ni oni nisu bili lišeni pojedinačnih primjedbi).
Pravobraniteljica kaže da je njezin Ured dokument 2011. godine prvo poslao Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Ministarstvo je odgovorilo da u potpunosti podržava upozorenja i preporuke te se obvezalo se da će pri prvoj izmjeni udžbenika povijesti obratiti pozornost na ukazane propuste.
Dvije godine kasnije, kada su se stvarali novi udžbenici, pravobraniteljica je isti dopis poslala i svim izdavačima čiji su udžbenici obuhvaćeni izvješćem (Školskoj knjizi, Alfi i izdavačkoj kući Profil Klett).
Što se dalje događalo s njezinim preporukama i jesu li ih nakladnici i autori udžbenika i u kojoj mjeri uvažili, nije joj poznato.
"Naše preporuke i upozorenja nisu obvezujući. Mi nemamo sankcije, samo javno ukazujemo", rekla je Višnja Ljubičić te dodala da je Ministarstvo još 2012. godine za mandata SDP-ove Vlade upravo tragom analiza udžbenika koju je izradio njezin ured (osim udžbenika povijesti analizirani su i udžbenici hrvatskog jezika, etike, vjeronauka, prirode društva i biologije) krenulo u ambiciozni projekt sastavljanja multidisciplinarnog povjerenstva za prosudbu usklađenosti udžbenika s etičkim zahtjevima.
"Povjerenstvo je trebalo ustanoviti kriterije, odnosno parametre po svim diskriminacijskim osnovama, analizirati udžbenike i ustanoviti koji standardi moraju biti ujednačeni za koje razrede te reći gdje nailazimo na stereotipe, predrasude i koja je diskriminatorna praksa", rekla je Ljubičić te dodala da su održali svega nekoliko sastanaka i onda je sve stalo.
"Često se neka informacija ne prenosi s jednog tijela na drugo, posebice kad dođe do smjene vlasti i onda sve krene ispočetka", rekla je Ljubičić, koja smatra da je dodatan problem taj što stručnjaci koji sjede u povjerenstvima koja odobravaju udžbenike ponekad i sami perpetuiraju svoja naslijeđa, zbog čega se može dogoditi da se nakon svih upozorenja u udžbenicima ponovno potkradu stereotipi.
To je vrlo osjetljivo pitanje jer ispada da bi trebali preispitivati stručnost stručnih osoba, rekla je pravobraniteljica te dodala da o tome koliko je važna uloga obrazovanja govore podaci istraživanja koje je Ministarstvo poljoprivrede 2011. godine bilo provelo na uzorku 1600 žena iz ruralnog područja.
Na pitanje tko donosi odluke u njihovu kućanstvu, više od 90 posto žena odgovorilo je da odluke donose isključivo muški članovi obitelji.
Žene su potvrdile da i same drukčije pristupaju odgoju muške od ženske djece. Udžbenici povijesti koji se trenutačno koriste u nastavi najvjerojatnije će se koristiti još dvije godine.
Na temelju naše analize aktualnih udžbenika i nakon razgovora s odgovornim osobama iz izdavačkih kuća, evidentno je da su se nakladnici trudili ispraviti propuste na koje je pravobraniteljica upozorila u svom izvješću, jedni više, drugi manje, no teško da bi pravobraniteljica posljednjom generacijom udžbenika povijesti bila sto posto zadovoljna.
Primjerice, pravobraniteljica je zamjerila autorima udžbenika „Tragom prošlosti 5“ (Sanja Bančić, Sanja Cerovski i Štefica Paladino, izdavač Školska knjiga) da su u opisu egipatske kraljice Kleopatre mitologiziranim verzijama Kleopatrina života potpuno zanijekali njezinu političku ulogu nudeći djeci vladajuće stereotipe o tome što žena jest i što ona treba biti (ljepotica, zavodnica, majka, vjerna u smrti).
Svoju zamjerku pravobraniteljica temelji na sljedećem citatu: „Egipatsku kraljicu Kleopatru na prijestolju je učvrstio Julije Cezar. Nakon njegove smrti Kleopatrina je ljepota opčinila Cezarova suborca Marka Antonija. Vjenčali su se i imali troje djece. Nakon neuspjeha u borbi za vlast s Cezarovim posinkom Oktavijanom, Marko Antonije i Kleopatra počinili su samoubojstvo. Njezina ljepota i tragičan kraj bili su omiljena inspiracija umjetnicima u kasnijim stoljećima.“
Kleopatra se u udžbenicima izdavačkih kuća Alfa i Profil Klett ni ne spominje.
Koncepcijski pravobraniteljica je imala najviše primjedbi na udžbenik Stjepana Bekavca „Povijest 5“ (izdavač Alfa) koji, kako je napisala, šalje poruku da u razdoblju staroga vijeka nisu postojale i djelovale žene vrijedne spomena, osim bezimenih vestalki, dobrih majki i tkalja.
Bitnih koncepcijskih promjena u udžbeniku nema ni u novom izdanju. Osim uz ime Marije Terezije podatak o broju djece navodi se i uz imena nekih drugih povijesnih ličnosti, ali isključivo ženskoga roda. Primjerice, uz fotografiju kraljice Viktorije u udžbeniku za 7. razred Damira Agičića u izdanju izdavačke kuće Profil Klett navodi se da je imala devetero djece.
Vidnijih promjena vezano uz tu primjedbu nema ni u novim udžbenicima. U nakladničkoj kući Profil Klett ističu da im je ograničavajući faktor pri izradi novih naslova često bio sam nastavni plan i program.
"Nastavni plan i program iz 2006. godine vrlo je opsežan i njeguje tradicionalan pristup te smo imali vrlo malo prostora za razvoj kritičkog mišljenja i osvještavanje stereotipa i predrasuda te dijelove posvećene ulozi žena u povijesti smatramo nedovoljnim i vrlo skromnim doprinosom u okviru suvremenih promišljanja o povijesti. Također, bili smo ograničeni i novim Udžbeničkim standardom iz 2014. godine koji je propisivao smanjivanje sadržaja nastavnih tema, odnosno smanjivanje broja stranica udžbenika zbog rasterećivanja učenika", rekla je Ivona Savić, urednica za povijest.
Smatra da je unatoč svemu napredak ostvaren. Priznaje da bi, da danas rade nove udžbenike, u toj izdavačkoj kući nastojali da teme ženske povijesti i ravnopravnosti uopće i teme osnovnih ljudskih i političkih prava u njima budu neusporedivo više zastupljene.
I on smatra da će problem rodno (ne)osjetljivog obrazovanja u nastavi povijesti biti prisutan sve dok politička povijest ima toliki primat u nastavi. Žena, kaže on, nema toliko u udžbenicima s obzirom na to da one nisu toliko sudjelovale u politici.
"Bojim se da ni kurikularna reforma uz predloženu količinu gradiva neće nastavnicima otvoriti prostora za moderniji način poučavanja. Recimo, u 6. razredu ima, primjerice, cijeli niz istraživanja na temu žena u dalmatinskim gradovima. No, tu nisu samo žene, tu je cijeli niz osoba iz srednjovjekovnih marginaliziranih skupina kao što su stranci, siromašni, bolesni itd. o kojima se uopće ne govori", upozorio je Šarlija te napomenuo da prijedlog novog kurikuluma, onako kako ga on sagledava, sadržajno u osnovnoj školi neće rasteretiti apsolutno ništa.
Deniver Vukelić, urednik povijesti u Školskoj knjizi, kaže da je ta nakladnička kuća još u prošlim izdanjima u odnosu na druge imala veći broj tema koje se odnose na spolnu ravnopravnost, a sada su toj problematici pristupili još temeljitije.
"Najveći iskorak koji smo napravili je muza Klio koja služi kao lik provodnik kroz udžbenike", rekao je Vukelić.
Kao drugi velik iskorak za primjer je naveo razdoblje Drugoga svjetskog rata koje u udžbeniku ne počinje slikom ratnih razaranja, nego upravo fotografijom žena iz 1943. godine uz tekstualno obrazloženje „Tijekom Drugoga svjetskog rata zbog nedostatka muškaraca žene su preuzele dio njihovih poslova i funkcija“.
Imamo i cijeli odlomak o promjenama u obitelji nakon Drugoga svjetskog rata – ističe Vukelić. Matilda Bulić, direktorica odjela za udžbenike u Školskoj knjizi, smatra da je veći problem od udžbenika okruženje u kojem žive djeca.
"Sve dok dijete svijet oko sebe doživljava kao muški svijet, mi zapravo ne živimo u ravnopravnom društvu", kaže Bulić, a za primjer navodi da se, kada se pojavi kirurginja, svi tome čude, pa i sve novine pišu o njoj kao o čudu.
"Djecu nam ne odgajaju samo udžbenici, nego i reklame koje ih okružuju, novine koje su im dostupne, tinejdžerske serije koje imaju potpuno iskrivljene vrijednosti, filmovi koji se prikazuju u vrijeme kada su djeca bez roditeljskog nadzora, videoigre...", rekla je Bulić.
(Tekst je objavljen u Obzoru, 7. 10. 2016.)
