Prepoznatljivog izgleda, sa svojom sijedom kozjom bradicom, Harland David Sanders pravi je primjer ostvarenja onog američkog sna. I priča o tome kako je jedan čovjek, skromnog porijekla i još skromnijih poslova, postao uspješan i bogat čovjek. Poznat je po nadimku pukovnik Sanders, i po svojoj piletini, umacima i svjetski poznatom lancu KFC-a.
No prije nego je postao bogat i uspješan lunjao je sjevernom Amerikom i u potrazi za poslom radio gotovo sve, prodavao osiguranje, i radio na benzinskoj crpki. Njegova životna priča prepuna je tako tipičnih, ljudskih, uspona i padova koji su ga doveli do velikog carstva.
Harland Sanders rođen je 1890. godine u Henryvilleu, Indiana, u obitelji farmera i domaćice. Kad mu je otac umro majka je otišla raditi u tvornicu, a on je postao čuvar svoje mlađe braće, pa je do osme godine već svladao sve kućanske vještine, posebno pripremu hrane i kuhanje.
Obogatio se na domaćoj kuhinji
"Znali smo dovoljno da smo mogli nešto napraviti bez da smo zapalili cijelu kuću. I već smo bili disciplinirani. Majka nije štedjela štap ako je ne bi slušali. A većinom smo ju slušali jer smo znali da zna bolje od nas. Što god da nam je rekla, napravili smo", rekao je.
Njegova se majka ponovno udala, a on je otišao iz kuće sa 12 godina jer mu očuh nije baš bio najbrižniji roditelj na svijetu. Napustio je školu i to kako je sam naglasio zbog matematike, koja mu je bila potpuno nejasna.
I tu je njegov životni put poprimio potpuno drugačiji smjer.
Lunjao je Indianom u potrazi za poslom, radio na farmama, i gasio požare. Najčešće je dobivao plaću manje od 15 dolara mjesečno. Radio je na parobrodima, neko vrijeme i na sudu, prodavao osiguranje, lampe, gume i radio kao tajnik u Indiana Chamber of Commerce. Sa 19 godina vjenčao se sa Josephine King s kojom je imao troje djece.
Služio je vojsku na Kubi, no njegov nadimak, pukovnik nije vezan uz vojni rok. I tako je bilo 28 godina, sve dok se nije susreo sa onim što će mu promijeniti život u Kentuckyju.
Postao je vlasnik male benzinske crpke u Corbinu, Kentucky, u blizini autoceste. Gladnim putnicima počeo je prodavati ostatke hrane, jednostavna jela, koja je pripremao i svojoj braći u Indiani, poput šunke, graha, kolača i pržene piletine. Njegova je benzinska upravo zbog toga postala jako popularna, pa ju je počeo oglašavati na autocesti kako bi privukao nove putnike koji su bili u potrazi za domaćom kuhinjom. Restoran je rastao iz dana u dan, a potražnja za njegovom piletinom, bila je sve veća.
Njegov uspjeh privukao je konkurenciju, posebno Matta Stewarta koji je bio vlasnik obližnje benzinske Standard Oil. Sanders ga je jednog dana uhvatio kako crta preko njegove reklame uz cestu. Nadao se da će tako smanjiti broj ljudi koji do njega dolaze, a pukovnik mu je zaprijetio "da će mu raznijeti glavu".
No to ga nije pokolebalo u njegovim daljnjim pokušajima. Sanders ga je uhvatio ponovno i došlo je do pucnjave. Metak je pogodio Roberta Gibsona, koji je radio na Sandersovoj benzinskoj, i ubio ga. Stewart je osuđen na 18 godina zatvora a optužbe za Sandersa povučene su nakon njegovog uhićenja.
Početak rasta velikog carstva vezan uz autocestu
I tako je Sandersovo poslovno carstvo počelo rasti. Poznati KFC (Kentucky Fried Chicken) osnovan je 1952. godine, kada se otvorila franšiza u Utahu. Sam je odabirao benzinske na kojima je nudio svoju hranu, a ubrzo otvorio 142 restorana sa mjestima za sjedenje.
Tada je upoznao i svoju drugu suprugu Claudiju koja je radila kao konobarica u jednom od njegovih restorana. Nakon dvogodišnje afere razveo se od svoje prve supruge i s novom se vjenčao 1949. godine.
50-ih je SAD bio dio niza promjena, procvata nakon 2. svjetskog rata, porasta infrastrukture, posebno gradnje i razvoja autocesti. Jedna takva cesta prolazila je pored njegova imanja, i odmaknula prometnicu kilometrima dalje. Sanders je tada bio na gubitku, a nije čak mogao ni prodati zgradu. U to je vrijeme piletinu pržio u ekspres loncu, što je bio veliki izum za tadašnje vrijeme, uz posebnih 11 trava i začina.
Tu je tehniku predstavio i drugima i uključio ih u dogovore o franšizama. Najčešće su mu plaćali četiri centa za svaki komad piletine kojeg su prodali i pržili u restorana uz njegovu tehniku. Tada 66-godišnji Sanders odlučio je u krenuti u potragu za još više posla.
"Moja supruga i ja spavali bi u automobilu i čekali da se restoran otvori kako bi im mogli predložiti svoju poslovnu ponudu", prisjetio se Sanders.
Ta metoda bila je savršena i za mobilne operacije jer ne samo da se piletina prije pripremala, već je i duže ostala svježa.
Njegov poslovni put nije bio kratak, no bio je plodan. Iste autoceste koje su ga umalo izbacile uz posla, zapravo su mu postal izvor bogatstva. Uspješno su svoje usluge prodavali restoranima, i zarađivali profit. I sam je postao aktivni dio marketinga, prikazivao se džentlmenom s juga, u bijelom pamučnom odijelu i kravati, a kosu i kozju bradicu bojao je u bijelo.
"Dok je on vani prodavao, ja sam doma radila", često je govorila.
Ohrabrila ga je da pokrene franšize, i pakirala je ono što se njima slalo, nosila odjeću koja je odgovarala njegovoj, i s njim putovala svijetom u potrazi za novim KFC-om. Otvorila je i svoj restoran Claudia Sanders Dinner House.
I u svojim kasnim godinama stalno je ponavljao "kako rad nikome nije naškodio, i da je bolje raditi nego propasti".
Tradicionalni obiteljski čovjek koji je volio seks
Njegova mu se radna etika isplatila, pa je do kraja 1963. godine imao 600 poslovnica u SAD-u i Kanadi, i još 400 stranih franšiza. Njegovo proširenje poslovanja nikada nije bilo vezano uz novac, a njegovo ime i naslijeđe bio je dio svakog recepta.
Uvijek je tražio i očekivao visku razinu kvalitete. A u potrazi za dobrim lokacijama nije mu bilo teško sjesti u automobil i voziti se dvije tisuće kilometara. Jednom je tako pogledao jednu, i nije bio zadovoljan izgledom kuhinje, pa odustao, bez da su vlasnici ikad saznali da je o tom prostoru i razmišljao.
Posjećivao je razne franšize i kušao njihovu hranu, a kad mu ne bi bilo dobro, vlasnicima je dao pravu "jezikovu juhu", i rekao da hrana "nije dostojna ni njegovih pasa".
Svoj je posao 1964. godine prodao za dva milijuna dolara. Dok mu je poslovanje raslo, tako su rasli i pritisci poslovnjaka. Ponudili su mu milijune, dionice u novoj kompaniji, godišnju plaću od 40.000 dolara i kontinuirani pristup franšizi. Novi vlasnik mladi biznismen John Y. Brown Jr. vidio je veliki potencijal u oglašavanju koje se vezivalo uz lik i djelo pukovnika.
"Dok smo razgovarali rekao je uživao sam u seksu do svog 83. rođendana. Koliko dugo si ti uživala?", prisjeća se.
Potreba za očuvanjem savršenstva dovela ga je i do suda, 1974. godine kada je tužio Heublein Inc. koji je kupio KFC, jer su ukaljali njegovu reputaciju i nisu radili po njegovim standardima. U cijelom procesu zaradio je milijun dolara.
Preminuo je 1980. godine u 90. godini, a njegovo naslijeđe živi i dalje. Utjelovili su ga mnogi, s posebnim naglaskom na reklame koje bi savršeno trebale odgovarati današnjem vremenu društvenih mreža.
"Sretan sam da 20 posto njih to mrzi, jer sad barem imaju mišljenje o tome. Oni razgovaraju o KFC-u, a na tome možete živjeti, i profitirati od mržnje ili ljubavi. A ne možete od toga da ste indiferentni", naglašava Greg Creed, šef Yum! Brands.
Tajna receptura koju i danas nitko ne može otkriti
Onih 11 biljaka i začina i dalje se čuvaju u tajnosti, i nitko zapravo ne zna koje se bilje koristi. Pukovnik je tvrdio da su ga prestali koristi, a KFC ih i dalje čuva u tajnosti, no i poznaje.
"Tijekom 40-ih Sandersa je razvio taj originalni recept za piletinu koja se prodavala na benzinskoj crpki kao večera. U to vrijeme recept je bio napisan iznad vrata pa ga je bilo tko mogao pročitati. Danas se jako trudimo zaštiti svetu mješavinu bilja i začina. Recept se nalazi među najvrjednijih trgovinskim tajnama. Godinama su mnogi pokušavali otkriti o čemu je riječ, no nitko do sada nije uspio", naglašavaju iz KFC-a.
Sandersov nećak Joe Ledington koji je pomagao pakirati sastojke, tvrdi da se ta posebna mješavina sastoji od posebne vrste paprike, soli češnjaka, i bijelo zlatnog papra.
"Glavni sastojak je bijeli papar, i zovem ga tajnim sastojkom. Nitko 50-ih nije znao što je to i kako se koristi", priznao je.
Ovaj sin farmera postao je car brze hrane, sa životom prepunim pustolovine, romance, uspjeha, padova. Prava je to priča o uspjehu, koji nije bio tako brz, kao hrana po njegovoj recepturi u kojoj se i danas uživa.
