Danas je nepoznato da je heroin svoj najveći uzlet u povijesti imao u 1920-ima u Egiptu. Prije točno 100 godina heroin i kokain po prvi su put su se počeli prodavati u Egiptu u nemedicinske svrhe. Samo dvije ili tri godine poslije, među 14 milijuna Egipćana, ovisnika o heroinu bilo je 3,5 posto, odnosno kakvih pola milijuna. Ilustracije radi, čak i danas u SAD-u je heroin uopće probalo ikada u životu samo 1,6 posto stanovnika. Heroinom su u Egiptu čak neki građevinski divovi plaćali svoje radnike, a sve je počelo 42 godine ranije u Londonu, kada je 1847. kemičar Charles Romley Wright sintetizirao diacetilmorfin, derivat morfija koji je bio dva i pol puta snažniji od morfija.
Istini za volju, niti to još nije bio pravi početak, jer Wright nije vidio nikakvu praktičnu primjenu u takvom spoju, pa tako za njega nitko nije niti znao. Sve dok 1897. kemičar u već tada velikoj farmaceutskoj tvrtki Bayer Heinrich Dreser nije sintetizirao isti spoj. E sad, pitanje je kakav je to znanstveni materijal bio Dreser jer je stao ispitivati diacetilmorfin i nekim čudom uspio zaključiti da je spoj savršeno bezopasan, da za razliku od morfija ne izaziva ovisnost, da ublažava kašalj, bolove, pomaže u skidanju s morfija... Zapravo je ironično što je sve do jedna od navedenih osobina novog lijeka bila savršeno točna. Osim one sitnice o ovisnosti, naravno.
Bayerovi radnici i službenici bili su toliko poneseni svojim uspjehom da su govorili kako se osjećaju poput junaka, na njemačkom "heroisch", te je tako lijek dobio i svoje tržišno ime – heroin. Od 1898. do 1925. heroin je bio takav hit da ga se reklamiralo kao savršeno sredstvo za kašalj kod djece. Tablete, vodene otopine, gelovi, sirupi, nije bilo oblika u kojem ga se nije prodavalo. Starijima je pomagao da pregrme upalu pluća. Djeca uz heroin nisu imala problema sa spavanjem. Za vrijeme Prvog svjetskog rata žene u Velikoj Britaniji imale su čak mogućnost kupiti posebne velike pošiljke heroina i naručiti da ih dostave njihovim supruzima koji su ginuli u suludim masovnim jurišima preko ničije zemlje po Europi.
A zapravo se već tada odavno šuškalo da stvar i nije tako briljantna. Već 1899. njemački liječnik Erich Harnack napisao je da heroin ima i neka otrovna svojstva, a ubrzo je postalo jasno i to da heroin izaziva još i goru ovisnost od morfija. Kako se dogodilo i zašto da nadležne službe po Europi i SAD-u još godinama nisu regulirale heroin, ostaje otvoreno pitanje, na koje bi odgovor lako mogao biti vrlo kompromitirajući za neke ljude, agencije ili poslovanje iz tog doba. Danas se naveliko piše da se heroin prestao proizvoditi 1913., što zapravo nije točno.
Bayer ga je prestao proizvoditi 1910., SAD ga je stavio pod nadzor 1914., ali to nije značilo da se i dalje nije mogao prodavati. Zapravo se promijenilo samo to da su ga građani diljem Zapada do tog trenutka mogli kupiti bez ikakvih ograničenja, a nakon toga samo uz recept. Koliko je teško bilo doći do recepta, pokazuje primjer žena zabrinutih za svoje supruge na frontovima Prvog svjetskog rata. Tek 1925. Liga naroda zabranila je prodaju heroina, zapravo diacetilmorfina, a još tri godine bilo je potrebno dok je zabrana ušla u primjenu. Drugim riječima, svijet se heroinom veselo, neopterećeno i uglavnom neometano drogirao punih 30 godina, zbog čega se za Bayerom dandanas vuče povijesna osuda.
