Budim se usred noći. Svjetla u stanu su upaljena, ležim u krevetu potpuno odjevena, u bundi i čizmama. Kad sam se sinoć vratila u stan, upalila sam grijalicu i čekajući da se stan ugrije zaspala. Pored mene otvoreni laptop i prazna kutija s ostacima dva preskupa kolača, 100 leija za tiramisu i natopljeni biskvit. Razodijevam se, u kupaonici puštam vruću vodu pod tušem. Nasreću, nestanak grijanja nema veze s bojlerom. Treba mi pola sata da se spremim za spavanje i znam da ću sad teško zaspati. Gasim svjetla i liježem. Napolju se neprestano čuju sirene hitne pomoći na čiji zvuk dva psa zatvorena iza kapije uz knjižnicu zavijaju poput vukova, a inače su vrlo pitomi, navikli su se na mene već prvi dan. Opsjedaju me tjeskobne misli, na pamet mi pada bivša prijateljica koja je nakon deset godina prijateljstva prestala razgovarati sa mnom nakon što je pročitala moj zadnji roman "Sezona berbe". Iako sam znatiželjna, želim da mi njezina šutnja ostane nepoznanica, od svakog objašnjenja i ona i ja izgledamo bijedno. Na Book&zvuk slušam "Postanak ptica" Ane Brnardić. Glas Jelene Miholjević me umiruje.
1717
prikaza
Zlatne kupaonice, paunovi i skupe haljine: U carstvu kiča diktatora Ceaușescua
1/12
DRUGI DIO ESEJA Sačuvan je sav namještaj, svi predmeti u kući do zadnjeg detalja jer je vojska tijekom revolucije 60 dana boravila u kući i branila je od podivljale mase ljudi
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
