Ulice švedskih gradova posljednjih godina sve su češće poprište obračuna kriminalnih bandi, ali javnost možda najviše šokira dob počinitelja. Tinejdžeri, pa i djeca mlađa od 15 godina, postali su teški kriminalci jer bande dobro znaju da maloljetnicima prijete znatno blaže kazne nego odraslima. Suočena s takvom eskalacijom nasilja, Švedska je odlučila povući drastičan potez: za najteža kaznena djela i četrnaestogodišnjaci će moći završiti iza rešetaka.
Odluka predstavlja veliki zaokret za zemlju čiji se pravosudni sustav desetljećima oslanjao ponajprije na rehabilitaciju i socijalnu skrb. No više od 50 djece mlađe od 15 godina samo je prošle godine završilo pred sudovima zbog ubojstava ili pokušaja ubojstava, a broj kaznenih djela povezanih s djecom mlađom od 15 godina od 2015. do 2023. više se nego udvostručio.
Ta priča posebno odjekuje i u Hrvatskoj nakon nedavnog incidenta u zagrebačkoj školi, gdje je učenik nožem napao drugog učenika i djelatnicu škole. Taj slučaj ne može se uspoređivati s razmjerima švedskog gangsterskog nasilja, ali legitimno otvara isto pitanje: što kada teško nasilje počine vrlo mladi ljudi i jesu li postojeće sankcije dovoljne?
Prvotni plan konzervativne manjinske vlade, predvođene premijerom Ulfom Kristerssonom, bio je još radikalniji. Vlada je, uz podršku desničarske stranke Švedski demokrati, željela spustiti dobnu granicu za kaznenu odgovornost na 13 godina. Taj prijedlog izazvao je burne reakcije u javnosti i naišao na snažan otpor struke. Od 126 institucija i organizacija koje su sudjelovale u javnoj raspravi, većina se usprotivila tako niskoj dobnoj granici. Policija, zatvorski sustav, tužiteljstva te brojne organizacije za zaštitu dječjih prava upozorili su da bi zatvaranje trinaestogodišnjaka moglo imati katastrofalne posljedice za njihov razvoj i prekršiti međunarodne konvencije o pravima djeteta.
Zbog nedostatka parlamentarne podrške, vlada je u lipnju morala povući svoj prvotni prijedlog. Nakon dugotrajnih pregovora, postignut je kompromis te je predloženo spuštanje granice za samo jednu godinu. U konačnici, parlament je s 281 glasom za i 66 protiv usvojio zakon kojim se minimalna dob za kaznenu odgovornost spušta s 15 na 14 godina. Ovu blažu verziju zakona podržali su i oporbeni Socijaldemokrati, čime je osigurana potrebna većina neposredno uoči nadolazećih parlamentarnih izbora u rujnu.
Novi zakon omogućuje da se 14-godišnjaci proglase krivima i pošalju u zatvor isključivo za najteža kaznena djela, poput ubojstava, pokušaja ubojstava, teških silovanja, bombaških napada i teških kaznenih djela povezanih s ilegalnim oružjem. Istovremeno, parlament je izglasao i ukidanje dosadašnjeg smanjenja zatvorskih kazni za mlade punoljetnike, pa tako osobe mlađe od 18 godina sada mogu biti osuđene na kazne do 18 godina zatvora.
- Snižavanjem dobi za kaznenu odgovornost mogu se izreći pravednije i razmjerne sankcije te ćemo moći stvoriti bolje uvjete za rehabilitaciju nego danas - rekao je ministar pravosuđa Gunnar Strommer.
Razlog za takav zaokret je promjena same strukture kriminala. Švedska policija procijenila je da je tijekom 2024. oko 1700 maloljetnika bilo aktivno uključeno u kriminalne mreže, dok ih je još oko 3700 bilo na neki način povezano s njima. Bande ciljano vrbuju djecu upravo zato što znaju da najmlađi ne mogu biti procesuirani ili dobivaju znatno blaže kazne.
Bande ciljano vrbuju djecu jer znaju da mlađi od 15 godina ne mogu biti kazneno gonjeni, dok oni između 15 i 17 godina dobivaju znatno blaže kazne od odraslih. U tom smrtonosnom lancu svatko ima svoju ulogu. Na vrhu se nalaze naručitelji koji financiraju i naručuju zločine, a često žive u inozemstvu kako bi izbjegli uhićenje. Slijede regruteri koji pronalaze djecu, potom pomagači koji osiguravaju oružje, prijevoz i sigurne kuće, dok se na samom dnu nalaze počinitelji - najčešće maloljetnici bez prethodnog kriminalnog dosjea i sa slabim formalnim vezama s bandom.
Jedna od najozloglašenijih kriminalnih organizacija u zemlji, mreža Foxtrot, godinama koristi tinejdžere za obavljanje prljavih poslova. Nasilje je kulminiralo tijekom 2023. godine kada je vođa Foxtrota, Rawa Majid, ušao u krvavi sukob s nekadašnjim prijateljem Ismailom Abdom, koji je preuzeo vodstvo nad rivalskom bandom Rumba. Sukob je rezultirao desecima mrtvih i ranjenih, a u mnogim napadima sudjelovala su upravo djeca.
Regrutacija se danas odvija puno brže i lakše nego prije. Kriminalci više ne moraju tražiti djecu isključivo u socijalno ugroženim kvartovima. Korištenjem društvenih mreža i šifriranih aplikacija poput Telegrama, Snapchata i Signala, bande dopiru do djece iz svih društvenih slojeva. Oglasi za naručena ubojstva ili postavljanje eksploziva šire se digitalnim platformama i često su maskirani kao obični poslovi ili izazovi.
- Vidimo dvanaestogodišnjake, trinaestogodišnjake i četrnaestogodišnjake kako izvršavaju stravične, nasilne zadatke kao da su to honorarni poslovi - rekla je šefica nacionalne policije Petra Lundh.
Zastrašujući primjeri dječje brutalnosti
Policijske istrage otkrile su niz šokantnih slučajeva koji pokazuju koliko su djeca duboko uvučena u svijet kriminala. U jednom slučaju, devetnaestogodišnji član bande ponudio je jedanaestogodišnjem dječaku 13.600 eura za izvršenje ubojstva. Dječak se pritom na društvenim mrežama hvalio kako jedva čeka vidjeti svoje prvo mrtvo tijelo. Drugi slučaj uključivao je 16-godišnjaka koji je upao u obiteljsku kuću i hladnokrvno ubio oca obitelji, a zatim pucao na njegovu suprugu i dvogodišnje dijete, koji su nekim čudom preživjeli. Isti je tinejdžer već idućeg dana ubio još dvije žene koje su bile rodbinski povezane s članom suparničke bande. Za te strašne zločine dobio je 12 godina zatvora, što je maksimalna kazna koju je prema dotadašnjim zakonima mogao dobiti maloljetnik.
Ovakvi primjeri pokazuju fenomen takozvanog "performativnog kriminala", gdje mladi prijestupnici snimaju svoja nedjela i objavljuju ih na internetu kako bi stekli status i zloglasnost. Kriminalni stil života glamurizira se kroz objave na TikToku i Instagramu, gdje takozvani "kriminfluenceri" poziraju sa skupim satovima, automobilima i oružjem, mameći novu generaciju djece u sigurnu propast. Djeca koja se jednom nađu u tom svijetu brzo napuštaju školu, gube kontakt s normalnim okruženjem i izlažu se teškim traumama. Razvojni psiholozi upozoravaju da sudjelovanje u nasilnim zločinima kod mladih izaziva kroničnu anksioznost, emocionalnu otupjelost i posttraumatski stresni poremećaj. Ta trauma dodatno ih veže uz bandu, jer u takvom stanju teško mogu zamisliti život izvan kriminalne mreže i ne vjeruju institucijama koje bi im trebale pomoći.
Sustav posebnih zatvora za maloljetnike
Kako bi se novi zakon mogao provoditi, Švedska uvodi potpuno novi sustav maloljetničkih zatvora. Do sada su djeca mlađa od 15 godina, koja bi počinila teške zločine, bila smještana u takozvane SiS domove, ustanove za mlade koje su se pokazale potpuno neadekvatnima. Umjesto da budu mjesta za rehabilitaciju, ovi su domovi u mnogim slučajevima postali regrutacijski centri gdje su stariji i iskusniji kriminalci vrbovali mlađe štićenike.
Vlada je sada zadužila osam postojećih zatvora, uključujući ustanove kao što su Kumla, Rosersberg i Sagsjön, da pripreme posebne odjele za djecu. U tim će odjelima maloljetnici biti strogo odvojeni od odraslih zatvorenika. Planirano je da djeca imaju drugačiji dnevni ritam s manje vremena provedenog u klasičnim ćelijama, a naglasak će biti na obveznoj nastavi, psihološkoj pomoći i radu sa socijalnim radnicima. Svako dijete trebalo bi dobiti individualizirani plan rehabilitacije kako bi ga se, nakon odslužene kazne, moglo uspješno vratiti u normalno društvo.
Unatoč vladinim uvjeravanjima da je zatvaranje mladih nužno zlo u borbi protiv organiziranog kriminala, stručna javnost ostaje duboko podijeljena. Organizacije za zaštitu dječjih prava upozoravaju da spuštanje dobne granice neće donijeti željene rezultate. Postoji opravdan strah da će bande, umjesto četrnaestogodišnjaka, sada jednostavno početi vrbovati 10-godišnjake i 12-godišnjake, na isti način kako su to radile i do sada kada su zakoni mijenjani.
- Ništa ne ukazuje na to da će snižavanje dobi na 14 godina preokrenuti situaciju - navela je Maria Frisk iz organizacije za zaštitu dječjih prava Bris.
Znanstvena istraživanja iz područja razvojne psihologije pokazuju da mlađi adolescenti nemaju u potpunosti razvijenu kontrolu impulsa niti sposobnost procjene dugoročnih posljedica svojih djela. Zbog toga zastrašivanje oštrim zatvorskim kaznama na njih ne djeluje na isti način kao na odrasle osobe. Brojni stručnjaci podsjećaju na primjer Danske, koja je 2010. godine također spustila dobnu granicu za kaznenu odgovornost s 15 na 14 godina, nadajući se da će tako smanjiti maloljetnički kriminal. Međutim, već dvije godine kasnije, nova danska vlada poništila je tu odluku jer su studije pokazale da strože kažnjavanje nije smanjilo broj kaznenih djela, već je rano zatvaranje djece zapravo povećalo stopu povratka kriminalu nakon izlaska iz zatvora.
I dok se Švedska okreće represiji, praksa u ostatku Europe znatno se razlikuje. Primjerice, u Njemačkoj je dob za kaznenu odgovornost postavljena na 14 godina, ali se tamošnji pravosudni sustav snažno oslanja na rehabilitaciju, rad za opće dobro i psihološko savjetovanje, dok su zatvorske kazne za maloljetnike rezervirane samo za najekstremnije slučajeve. S druge strane, Irska ima najnižu dobnu granicu u Europskoj uniji, gdje djeca već od 12 godina mogu odgovarati za većinu zločina, a za ubojstva i silovanja ta se granica spušta na nevjerojatnih 10 godina. Europska unija općenito preporučuje da kazneni sustavi za maloljetnike ostanu odvojeni od onih za odrasle te da fokus mora ostati na edukaciji, dok preventivni programi na lokalnoj razini, poput inicijative "Stop pucnjavi" u Malmöu, pokazuju da je koordinirani rad policije i socijalnih službi jedini dugoročni alat protiv širenja uličnog nasilja. Oslanjanje isključivo na zatvorske kazne prijeti stvaranjem još otuđenije generacije mladih koju društvo odbacuje i prije nego što su završili osnovnu školu.
Hrvatska zasad nije ni približno suočena s razmjerima problema koji postoje u Švedskoj, ali zagrebački slučaj ipak otvara neugodno pitanje koje više nije moguće sasvim ignorirati. Hrvatski sustav već poznaje maloljetnički zatvor, ali on je predviđen samo za starije maloljetnike, od 16 do 18 godina. Mlađima od 16 godina mogu se izreći odgojne i druge mjere, ali ne i maloljetnički zatvor. Zato pravo pitanje nije treba li Hrvatska uvesti zatvor za maloljetnike, jer on već postoji. Pitanje je treba li, poput Švedske, kod ubojstava, pokušaja ubojstava i drugih najtežih kaznenih djela omogućiti zatvorsku kaznu i za 14-godišnjake i 15-godišnjake.
