Deseci tisuća ljudi na ulicama, zastave Venezuele, motocikli, automobilske kolone i uzvici o slobodi. Kada se María Corina Machado u nedjelju pojavila u Venezueli, prizori su podsjećali na trijumfalni povratak političke pobjednice. Od Barquisimeta do Caracasa pratile su je mase pristaša, ljudi su joj pružali ruke, dodavali krunice i pozdravljali je kao buduću predsjednicu. No iza euforije skrivala se velika politička neizvjesnost. Machado se vratila u zemlju kojom više ne upravlja Nicolás Maduro, čovjek protiv kojega se godinama borila, ali ni u zemlju u kojoj je vlast čeka raširenih ruku. Dok je ona bila u egzilu, Washington je postigao dogovor s nekadašnjom Madurovom najbližom suradnicom. I tako se borba za budućnost Venezuele pretvorila u sukob dviju žena, od kojih jedna ima snažnu potporu oporbenih birača, a druga kontrolira državni aparat i uživa podršku američke administracije.
María Corina Machado, 59-godišnja oporbena čelnica i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025., vratila se u domovinu nakon više od deset mjeseci u egzilu. Njezin povratak najveći je politički izazov dosadašnjem modelu tranzicije kojim nakon američkog vojnog svrgavanja Nicolása Madura u siječnju ove godine upravlja privremena predsjednica Delcy Rodríguez. Upravo ona, nekadašnja Madurova potpredsjednica i dugogodišnja predstavnica chavističkog pokreta, danas je ključna partnerica administracije Donalda Trumpa u Venezueli. Kako analizira CNN, povratak Machado ozbiljno mijenja političke odnose koje su Washington i Caracas mjesecima pokušavali uspostaviti. Njezina prisutnost stvara pritisak na Rodríguez da ubrza demokratizaciju, ali istodobno dovodi u pitanje američki pristup prema kojem politički izbori dolaze tek nakon stabilizacije države i gospodarstva. Ironija je velika. Machado je godinama pozivala Sjedinjene Države na odlučniju akciju protiv Madurova režima. Podržala je američku intervenciju kojom je Maduro svrgnut 3. siječnja 2026. i odveden u Sjedinjene Države, gdje se suočava s optužbama za trgovinu drogom. Očekivala je da će njegov odlazak otvoriti put demokratskim izborima i završetku četvrt stoljeća političke dominacije chavizma, pokreta koji je utemeljio Hugo Chávez. Međutim, dogodilo se nešto posve drukčije. Washington nije predao vlast oporbi. Umjesto toga, prihvatio je Delcy Rodríguez, jednu od najvažnijih figura starog sustava, kao privremenu predsjednicu.
Dvije žene koje danas oblikuju političku budućnost Venezuele predstavljaju gotovo suprotne političke tradicije. María Corina Machado dolazi iz liberalne, tržišno orijentirane i izrazito antichavističke oporbe. Po obrazovanju je industrijska inženjerka, a politički se afirmirala početkom dvijetisućitih kroz organizaciju Súmate, koja se bavila izbornim nadzorom i građanskim sudjelovanjem. Godinama je bila jedna od najdosljednijih protivnica Huga Cháveza, a potom i njegova nasljednika Nicolása Madura. Njezina popularnost posebno je porasla nakon predsjedničkih predizbora venezuelanske oporbe 2023., na kojima je uvjerljivo pobijedila. No vlast joj je zabranila kandidaturu na predsjedničkim izborima 2024., pa je oporba kao svojeg kandidata istaknula bivšeg diplomata Edmunda Gonzáleza Urrutiju. Nakon izbora Madurova vlast proglasila je pobjedu, dok je oporba objavila zapisnike s biračkih mjesta koji su upućivali na Gonzálezovu uvjerljivu prednost. Rezultati su izazvali val prosvjeda i međunarodnih kritika zbog nedostatka transparentnosti izbornog postupka. Machado je zatim bila prisiljena skrivati se, a u prosincu 2025. tajno je napustila zemlju kako bi otputovala u Norvešku i primila Nobelovu nagradu za mir. Gotovo godinu dana političku je borbu vodila iz inozemstva.
Na suprotnoj strani nalazi se Delcy Rodríguez, 57-godišnja političarka koja je desetljećima gradila karijeru unutar chavističkog sustava. Bila je ministrica vanjskih poslova, predsjednica Ustavotvorne skupštine, potpredsjednica države i jedna od ključnih osoba u gospodarskoj politici Madurove administracije. Njezin brat Jorge Rodríguez također je jedan od najutjecajnijih političara tog pokreta. Delcy Rodríguez nije se iznenada pojavila nakon Madurova pada. Bila je dio samog vrha njegove vlasti i sudjelovala u oblikovanju politike prema oporbi, sankcijama i stranim državama. Upravo zato njezina današnja suradnja sa Sjedinjenim Državama izaziva nezadovoljstvo dijela venezuelanske oporbe, koja smatra da se promjenom predsjednika nije promijenila politička struktura države.
Obje razumiju da se ključan dio venezuelanske budućnosti trenutačno odlučuje u Washingtonu. Machado pokušava uvjeriti američku administraciju da politička tranzicija bez slobodnih izbora neće biti dovršena. Rodríguez, s druge strane, nastoji dokazati da može održati stabilnost, upravljati gospodarstvom i ispunjavati dogovore sa SAD-om bez naglog raspada postojećih institucija.
Kada su američke specijalne snage 3. siječnja 2026. zarobile Nicolása Madura i odvele ga iz zemlje, mnogi su očekivali da će Washington podržati oporbu koja je godinama pokušavala srušiti njegov režim. Umjesto toga, američka administracija odlučila se za drukčiji pristup. Nije došlo do potpunog raspuštanja državnih institucija, uklanjanja vladajućeg pokreta niti preuzimanja vlasti od strane oporbenog vodstva. Delcy Rodríguez prisegnula je kao privremena predsjednica, a Washington je počeo s njom pregovarati o gospodarskoj suradnji, energetskoj politici i postupnim političkim reformama. Trumpova administracija pritom je isticala da Venezueli najprije treba stabilnost, a tek potom izbori. Takav pristup trebao bi, prema američkim dužnosnicima, spriječiti politički kaos, osigurati funkcioniranje države i stvoriti uvjete za vjerodostojno glasanje. Za Machado je to značilo neočekivanu političku prepreku. Ona je zagovarala odlazak Madura kao preduvjet demokratske tranzicije, ali je nakon njegova svrgavanja ostala izvan ključnih pregovora. Štoviše, u pregovorima američkih predstavnika s venezuelanskim vlastima sudjeluju drugi oporbeni akteri, dok njezin pokret Vente Venezuela nije izravno uključen u taj proces. Kako piše Reuters, Machado sada mora uskladiti dva cilja koja nisu nužno podudarna. S jedne strane želi što prije organizirati predsjedničke izbore, što od nje očekuju pristaše. S druge ne želi izgubiti podršku Washingtona, bez koje bi mogla imati znatno manje utjecaja na pregovore i institucionalne promjene.
Iza političkog sukoba nalazi se jedan od najvažnijih gospodarskih resursa na svijetu. Venezuela raspolaže najvećim dokazanim rezervama sirove nafte, procijenjenima na približno 303 milijarde barela. Iako zemlja posjeduje golema nalazišta, njezina proizvodnja desetljećima je znatno ispod nekadašnjih razina zbog nedovoljnih ulaganja, lošeg upravljanja, sankcija i propadanja infrastrukture. Američka administracija u obnovi venezuelanskog energetskog sektora vidi velik gospodarski i strateški interes. Rodríguez je 17. listopada objavila da Venezuela tijekom sljedećih pet godina očekuje gotovo 76 milijardi dolara ulaganja u naftnu industriju. Prema njezinim riječima, bilateralni sporazum sa Sjedinjenim Državama uključuje 17 naftnih polja i planove za angažiranje 250 bušaćih postrojenja, kao dio šireg paketa od 61 sporazuma. Riječ je o najavljenim ulaganjima, a ne o novcu koji je već u cijelosti stigao u venezuelansko gospodarstvo. Ipak, opseg sporazuma pokazuje zašto je odnos između Washingtona i privremene predsjednice postao toliko važan. Za Trumpovu administraciju Rodríguez je sugovornica koja upravlja državnim institucijama, može pregovarati o proizvodnji nafte i provoditi potpisane sporazume. Za Machado, međutim, takav odnos otvara politički problem: ako Washington nastavi ostvarivati svoje gospodarske interese kroz postojeću vlast, koliko će snažno inzistirati na njezinoj zamjeni demokratski izabranom administracijom?
Posebnu pozornost izazvale su okolnosti samog povratka Machado. Sjedinjene Države ranije su poručivale da trenutak za njezin povratak još nije došao. No nakon što je u nedjelju ponovno ušla u Venezuelu, američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je da je Washington već tjednima razgovarao s privremenim vlastima o tome da joj se omogući siguran ulazak u zemlju. Prema Rubiju, američka administracija zahtijevala je da se Machado, kao venezuelanska državljanka, može slobodno vratiti bez ometanja. Vlasti Delcy Rodríguez navodno su odgovorile da za njezin povratak nema zapreka. Donald Trump je, međutim, izjavio da nije bio unaprijed upoznat s njezinim planovima. Na pitanja novinara odgovorio je pohvalama na račun Machado, spomenuvši i činjenicu da mu je početkom godine predala svoju Nobelovu medalju koju je dobila za mir. Istodobno je ponovno naglasio da je zadovoljan razvojem događaja u Venezueli.
Samo dan nakon povratka Machado dala je do znanja da je spremna razgovarati s Delcy Rodríguez. Njezina glasnogovornica Claudia Macero objavila je da je oporbena čelnica voljna sjesti za stol s privremenom predsjednicom i svim drugim relevantnim političkim akterima, pod uvjetom da razgovori budu transparentni i usmjereni prema konkretnim ciljevima. Rodríguez je odgovorila opreznije. Govoreći tijekom posjeta vojnoj bolnici u Caracasu, izrazila je nadu da će pregovori omogućiti sudjelovanje različitih političkih glasova, ali je istodobno pozvala političare da se usredotoče na ozbiljne probleme zemlje, umjesto na javne predstave. Poruka je bila jasna: privremena predsjednica spremna je govoriti o dijalogu, ali ne želi da povratak Machado automatski postane središte cijelog političkog procesa. Za Rodríguez je to osjetljivo pitanje. Ona mora održati podršku dijela chavističkog pokreta i državnih institucija, a istodobno zadovoljiti zahtjeve Washingtona. Naglo raspisivanje izbora bez dogovorenih pravila moglo bi otvoriti nove političke sukobe, dok njihovo dugotrajno odgađanje može dodatno potaknuti prosvjede. Machado, pak, ima vlastiti problem. Velik broj njezinih pristaša nije izišao na ulice samo kako bi pozdravio povratak oporbene čelnice. Oni očekuju političke promjene, izbore i mogućnost da se nakon godina krize zemlja napokon vrati demokratskom odlučivanju. Kako ističe Reuters, politolozi upozoravaju da ubrzavanje izbora bez sporazuma o priznavanju rezultata, političkim jamstvima i budućem položaju poražene strane može izazvati novu institucionalnu krizu. Povratak Machado nije kraj političke tranzicije Venezuele, nego početak nove faze. U središtu su tri međusobno povezana pitanja: kada će biti održani izbori, tko će pregovarati o njihovim pravilima i kakvu će ulogu imati Sjedinjene Države.
