Donedavno je odlazak na benzinsku postaju bio toliko uobičajen dio svakodnevice da većina Rusa o njemu nije ni razmišljala. No, u samo nekoliko tjedana, kupovina goriva pretvorila se u noćnu moru. U Rusiji, jednoj od najvećih svjetskih proizvođačica nafte, redovi na postajama postaju sve duži, a nezadovoljstvo građana raste. Problemi u opskrbi, izazvani učestalim napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica na ruske rafinerije, ne samo da otežavaju svakodnevni život, već prijete i opskrbnim lancima, dok najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju veliko nezadovoljstvo među stanovništvom. Vozači se žale na višesatna čekanja, a društvenim mrežama šire se snimke nepreglednih kolona i incidenata, uključujući verbalne sukobe, pa čak i fizičke obračune.
Ono što je započelo kao problem u pojedinim regijama, brzo se proširilo diljem zemlje, uključujući i Moskvu, koja je dugo bila pošteđena izravnih posljedica rata. Za mnoge, nestašica je postala brutalni podsjetnik na krhkost sustava.
- Osam godina radim kao logističar u industriji goriva. Moj je posao pratiti stotine spremnika na benzinskim postajama. Naša najveća mora je da postaja ostane "suha", trenutak kada se spremnik isprazni prije nego što stigne sljedeća isporuka. Prije nekoliko tjedana dogodilo se ono što nikada nisam vidio. Na ekranu su brojke koje pokazuju preostalo gorivo počele dosezati kritične razine. Ali prvi put izračuni više nisu imali smisla. Jer tereta jednostavno nema. To je kao da kirurg zna kako izvesti operaciju, ali su mu nestali instrumenti - ispričao je Anatolij iz Sankt Peterburga.
U Moskvi, Jurij se prisjetio djetinjstva u kasnom Sovjetskom Savezu.
- Sada bi i najprosvjetljeniji trebali shvatiti da je stav "ne zanima me vaša politika" loš. Odluke vladajuće skupine utjecat će na sve. Morao sam na internetu tražiti kako ispustiti gorivo iz automobila u kanistre. Odmah su me preplavila sjećanja na višesatna čekanja na benzinskim postajama u sovjetsko doba. Nemam ljutnje prema Ukrajincima, naprotiv, želim im sreću - kaže.
Frustracija je opipljiva diljem zemlje. U Čiti, gradu u kojem je život bez automobila gotovo nemoguć, obitelji su u šoku. Na polovici postaja goriva uopće nema, a na drugoj se čeka i po dvadeset sati za samo 15 litara. Mnogi su odustali od vožnje, jer nikada nisu koristili loš gradski prijevoz. Postalo je nemoguće odvesti dijete u vrtić ili liječniku. U trgovinama je nestalo šećera. Jana iz Lipecka, grada u središnjoj Rusiji, osjetila je da je kriza neizbježna kada je pogođena rafinerija u obližnjoj Kapotnji.
- Već drugi tjedan gledam gužve, neke postaje uopće ne rade. Uveli su ograničenja, što je malo poboljšalo situaciju, ali i dalje imate osjećaj da ljudi pokušavaju doliti gorivo čak i u pun spremnik. Što se tiče reakcije naših vlasti, nisam drugo ni očekivala. One nejasne formulacije - "sve je pod kontrolom", "tražimo rješenja", "povećana je potražnja" - izluđuju me. Problem je toliko očit da ga je nemoguće negirati. Stvarno želim zgrabiti Putina za rever, dobro ga protresti i reći - Pogledaj što si, dovraga, napravio! To se ne odnosi samo na benzin, već na sve što se događa - rekla je Jana.
Posljedice nestašice goriva prelijevaju se i na druge sektore. Regionalni proizvođači hrane u okolici Sankt Peterburga počeli su upozoravati trgovačke lance na moguća kašnjenja u isporuci robe. Iako detalji o razmjerima problema još nisu u potpunosti poznati, situacija izaziva zabrinutost za stabilnost opskrbe supermarketa. U pismu jednog proizvođača iz Uljanovske oblasti navodi se da su vlasti ograničile prodaju goriva za kamione, zbog čega "vozila s našim proizvodima mogu kasniti". Slične poruke stižu iz Povolžja i Južnog saveznog okruga.
Poremećaj utječe i na međunarodni transport. Logističke tvrtke koje prevoze robu iz Kine izvijestile su da su se dnevne udaljenosti koje kamioni prelaze smanjile sa 600-700 kilometara na oko 500, dok čekanje na postajama može produžiti dostavu za cijeli dan. Troškovi prijevoza rastu. Prijevoz kamionom od Manzhoulija u Kini do Moskve poskupio je za 50.000 do 70.000 rubalja (oko 600-850 eura) u samo tjedan dana, a prijevoznici su već najavili daljnja poskupljenja od najmanje deset posto. Neki vlasnici kamiona odustaju od dugih putovanja zbog neizvjesnosti hoće li putem pronaći gorivo.
Toliki je razmjer krize da ju je i sam predsjednik Vladimir Putin po prvi put javno priznao, što je za njega neuobičajeno iskren potez.
- Svjesni ste da problemi i dalje postoje, kako za vozače tako i za poduzeća. Nažalost, na benzinskim postajama i dalje postoje redovi, a nije uvijek lako pronaći odgovarajuću vrstu benzina - rekao je na sastanku s naftnim direktorima, dodavši da postoji "određena nestašica", ali da situacija "nije kritična".
No, dok Putin situaciju opisuje kao nekritičnu, podaci oslikavaju sumornu stvarnost. U jeku ovih događaja, pokazalo je istraživanje agencije Gallup, provedeno između ožujka i svibnja, da su Rusi pesimističniji u pogledu stanja gospodarstva nego u bilo kojem trenutku u posljednjih 20 godina. Čak 60 posto ispitanika izjavilo je da se ekonomska situacija u njihovom gradu ili području pogoršava, dok samo 27 posto smatra da se poboljšava. Ovo je prvi put od 2006. godine da većina Rusa negativno ocjenjuje ekonomske uvjete. Uz to, 56 posto Rusa smatra da im se životni standard pogoršava, što je najviša razina pesimizma zabilježena u posljednja dva desetljeća. Anketa također pokazuje pad povjerenja u rusku vojsku, s 80 posto u 2022. na 66 posto, i u vladu, sa 66 na 53 posto.
Ipak, slika ruske ekonomije puna je proturječja. Više od tri godine nakon početka invazije na Ukrajinu, gospodarstvo je izdržalo sankcije bolje nego što su mnogi promatrači očekivali. Nakon početnog pada 2022. godine, uslijedio je oštar oporavak potaknut golemim državnim ulaganjima u vojnu proizvodnju. Nezaposlenost je pala na rekordno nisku razinu, a rast plaća dosegnuo je 16-godišnji maksimum, potaknut nedostatkom radne snage, mobilizacijom i isplatama vojnicima i njihovim obiteljima. Zbog toga se Rusi danas osjećaju financijski sigurnije nego prije rata. Dvoje od pet (39 posto) kaže da udobno živi od svojih primanja, što je značajan porast u odnosu na 27 posto iz 2021. godine.
No iza slike stabilnosti krije se puno teža svakodnevica. Inflacija ostaje visoka, premašujući osam posto, a gotovo svaki treći Rus (31 posto) izjavio je da si je u posljednjih godinu dana jedva mogao priuštiti osnovne namirnice. Cijene krumpira, osnovne namirnice za siromašnija kućanstva, porasle su za čak 167 posto od 2024. godine. Teškoće pritom nisu ravnomjerno raspoređene. Dok dvije trećine najbogatijih Rusa kaže da živi udobno, isto za sebe može reći tek svaki četvrti pripadnik siromašnijih slojeva. Ta razlika pokazuje kako otpornost na nacionalnoj razini može prikriti duboku nejednakost u svakodnevnom životu građana.
