Kriza s gorivom, zbog ukrajinskih napada na ruske rafinerije nafte, duboko je zahvatila svakodnevni život u Rusiji, a njezine posljedice sada se snažno osjećaju i u samom srcu zemlje, Moskvi. Ono što je započelo kao sporadični problem u regijama bliže granici, preraslo je u najgoru nestašicu goriva u posljednjih nekoliko godina. Vozači se diljem glavnog grada suočavaju s prizorima koji podsjećaju na neka prošla vremena: beskrajni redovi vozila oko benzinskih postaja, a čekanje na punjenje spremnika ponekad traje i do sat vremena.
- Redovi su golemi, to se zaista događa. U mom kvartu neke su crpke već zatvorene - rekla je za AFP taksistkinja Jana Svarovskaja, koju su zatekli na benzinskoj postaji na jugozapadu Moskve.
Neke su crpke prisiljene uvesti ograničenja prodaje, dok su druge, ostavši bez zaliha, privremeno zatvorile svoja vrata.
Uspješni ukrajinski udari na rafineriju nafte u moskovskom jugoistočnom okrugu Kapotnja početkom lipnja 2026. godine označili su novu, odvažniju fazu u kampanji Kijeva protiv ruskog energetskog sektora. Ono što je najviše zabrinulo Kremlj jest činjenica da ni gusta protuzračna obrana postavljena oko glavnog grada nije uspjela zaustaviti prodor bespilotnih letjelica. Dana 12. lipnja, jedan ili više dronova pogodili su rafinerijsku jedinicu u Kapotnji, ključnog opskrbljivača moskovske regije. Samo šest dana kasnije, 18. lipnja, uslijedio je novi, još snažniji napad s najmanje pet dronova koji su pogodili drugu i posljednju takvu jedinicu u postrojenju, kao i skladišne kapacitete za sirovu naftu i naftne derivate.
Ironično, upravo je modernizacija rafinerije dovršena 2020. godine, kada je više manjih jedinica za preradu zamijenjeno s dvije velike, integrirane instalacije smještene vrlo blizu jedna drugoj, vjerojatno povećala učinak napada. U mirnodopskim uvjetima, takva odluka imala je savršenog ekonomskog smisla. No, tada nitko nije razmišljao o tome da će takva konfiguracija postrojenje učiniti iznimno ranjivim na napade dronovima. Iako je Kapotnja rafinerija srednje veličine, udari na nju imaju golemu simboličku i logističku težinu. Oni su pokazali da otpornost ruske naftne industrije, nekoć smatrana neupitnom, ima svoje granice koje se opasno rastežu.
Napad na moskovsku rafineriju samo je vrhunac sustavne kampanje koja se intenzivirala od sredine ožujka. Nakon kratke stanke u siječnju, Ukrajina je obnovila napade s novom snagom i promijenjenom taktikom. U početku su glavna meta bili ruski naftni terminali i izvozna infrastruktura. Dronovi su uglavnom pogađali spremnike nafte u lukama poput Ust-Luge na Baltiku, što je rezultiralo spektakularnim požarima i privremenim prekidom isporuka. Međutim, šteta je bila relativno kratkotrajna. Rusija bi brzo preusmjerila izvoz, a uništeni spremnici bili bi zamijenjeni.
Uvidjevši ograničenost takvog pristupa, Kijev je preusmjerio fokus s izvozne infrastrukture na same rafinerije, srce ruske proizvodnje goriva. Od travnja do svibnja zabilježeno je dvadeset i šest napada na rafinerije diljem zemlje. Posljedice su bile drastične. Krajem ožujka, ruska dnevna proizvodnja rafinirane nafte iznosila je oko 5,2 milijuna barela. U travnju i svibnju ta je brojka pala za čak 700.000 barela dnevno, što predstavlja pad od 13 posto. Satelitske snimke požara, koje prati i NASA, potvrđuju da sve više ukrajinskih dronova stiže do svojih ciljeva, nanoseći sve veću štetu. Više se ne pogađaju samo primarne jedinice za preradu, koje je relativno lako popraviti, već i kompleksna sekundarna postrojenja za izomerizaciju, krekiranje i hidroobradu. Popravak tih sofisticiranih jedinica traje mjesecima i dodatno je otežan zapadnim sankcijama koje ograničavaju uvoz potrebne opreme i rezervnih dijelova. Analitičari procjenjuju da je više od 20 posto ukupnog ruskog rafinerijskog kapaciteta trenutno izvan pogona.
Trenutna situacija budi neugodna sjećanja na krizu s gorivom iz jeseni 2025. godine. Činjenica da se i tvrtke, i dužnosnici, i vozači sjećaju tadašnjih nestašica i kaosa, oblikuje današnje ponašanje. Dok vozači, u strahu od praznih crpki, nastoje stvoriti zalihe, vlasti to pokušavaju spriječiti mjerama poput ograničenja kupovine i zabrane točenja goriva u kanistre. Interesi ovih skupina dijametralno su suprotni, što dodatno potiče paniku. Cijene na veleprodajnom tržištu još su uvijek niže nego tijekom vrhunca krize 2025., no situacija se pogoršava iz dana u dan. Krajem lipnja, problemi s opskrbom prijavljeni su u najmanje 55 od 83 ruske federalne jedinice.
Suočen s rastućom krizom, Kremlj je osnovao "industrijsku radnu skupinu" za osiguranje stabilnosti energetskog kompleksa i uveo privremenu zabranu izvoza benzina, a po prvi put i kerozina. Vladimir Putin istaknuo je da su problemi s gorivom uzrokovali ozbiljne nestašice u ruskim regijama, zbog čega posebna radna skupina i stožer ubrzano rade na osiguravanju dovoljnih količina u cijeloj zemlji. Posebno je pozvao na hitne mjere prema kojima bi poljoprivredni sektor imao zalihe goriva, a Moskva povlači i radikalne poteze. Uvodi se zabrana izvoza benzina i zrakoplovnog kerozina.
- U interesu domaćih potrošača privremeno je uvedena potpuna zabrana izvoza benzina i zrakoplovnog kerozina. Razmatra se potreba uvođenja potpune zabrane izvoza i dizelskog goriva - rekao je Putin.
Iako tvrdi da su rezerve benzina i dalje na prošlogodišnjoj razini od 1,7 milijuna tona, Rusija je već počela trošiti svoje zalihe. Svjestan panike u Rusiji zbog nestašica goriva, ruski je predsjednik dodao:
- Znam da ćemo sada raspravljati, mogu se pojaviti pitanja o mogućem gomilanju zaliha, ali zato smo se i okupili kako bismo spriječili sve korake koji nam zapravo nisu potrebni, ne trebamo sami sebi stvarati dodatne probleme. Pa eto, o tim ćemo pitanjima razgovarati.
❗️Temporary ban on gasoline and kerosene exports introduced — Putin
— 🪖MilitaryNewsUA🇺🇦 (@front_ukrainian) June 28, 2026
“The idea of a complete ban on diesel fuel exports is also being considered.“ pic.twitter.com/Idp4BEhbDS
Ipak, jedan od ključnih problema ostaje neriješen. Ruska vlada subvencionira domaće gorivo kroz takozvana "prigušujuća plaćanja" (damper payments) rafinerijama. Zbog toga je benzin na ruskim crpkama i do 30 rubalja po litri jeftiniji od stvarne tržišne vrijednosti. Iako politički popularna, ova mjera u vrijeme nestašice ima katastrofalan učinak: umjetno potiče potražnju i, što je ključno, destimulira uvoz. Primjerice, bjeloruskim rafinerijama se, unatoč logističkoj blizini, ne isplati prodavati gorivo na ruskom tržištu jer ne bi primile ruske subvencije, pa bi njihov proizvod bio nekonkurentan. Ukidanje subvencija spasilo bi državni proračun milijarde rubalja i olakšalo uvoz, ali bi drastično poskupljenje goriva bilo iznimno nepopularno.
Nestašica goriva pogađa praktički cijelu zemlju, no situacija je najteža na anektiranom Krimu i u južnoj Rusiji. Na Krimu, koji je pod stalnim ukrajinskim udarima na opskrbne rute poput "Novorosijskog autoputa", vlasti su bile prisiljene uvesti stroge kontrole. Guverner je prošlog tjedna objavio potpunu obustavu prodaje benzina privatnim osobama. Premium gorivo dostupno je samo na kupone, dok se običan benzin može kupiti u ograničenim količinama do 20 litara. Ova "logistička blokada" natjerala je brojne stanovnike Krima da putuju u susjednu Krasnodarsku regiju kako bi napunili spremnike, što je tamo stvorilo, kako je rekao lokalni guverner, "umjetni val" potražnje i dodatne nestašice.
Problemi se šire i na sjeverozapad, uključujući Sankt Peterburg i okolne regije, a pritužbe stižu čak i iz Sibira i s ruskog Dalekog istoka. Gubici proizvodnih kapaciteta posebno su akutni oko Moskve. Sve rafinerije koje naftovodima opskrbljuju glavni grad - Jaroslavlj, Rjazanj i Kstovo - oštećene su u napadima. S obzirom na to da je u Moskvi i okolici registrirano oko 14 posto svih osobnih automobila u Rusiji i da se preko moskovskih zračnih luka odvija 40 posto zračnog putničkog prometa, čak i ako vlada uspije osigurati dovoljne količine goriva, suočit će se s golemim logističkim problemom dopremanja željeznicom.
Količina dostupnog benzina u Rusiji trenutačno ovisi o ishodu utrke između ukrajinskih dronova i ruskih timova za popravke. Ako se učestalost i preciznost ukrajinskih napada održi ili poveća, prednost očito prelazi na stranu Kijeva. Ne zna se koliko su pojedine rafinerije, poput one u Rjazanju koja je napadnuta petnaest puta, blizu točke potpunog sloma. S druge strane, upitno je može li Ukrajina dugoročno održati ovakav tempo proizvodnje dronova.
