U brojnim slučajevima ilegalnih odlagališta otpada, javnost uglavnom priča o otpadnoj mafiji i sustavu koji je to dozvolio. I za najveća odlagališta je to točno. Međutim, samo ovo ljeto je pokazalo nekoliko slučajeva kad baš građani koriste svoje zabačene parcele za brzu zaradu. Najčešće daju dozvolu nekoj građevinskoj ili drugoj tvrtki da odloži i/ili zakopa drugi otpad. I to pokazuje određenu dozu licemjerja jer u poslu s otpadom svoju priliku grabe oni koji se vode maksimom “to je moja zemlja i što koga briga što na njoj radim”. To opravdanje je jednako i za bespravnu gradnju, a spori sustav otkrivanja i kazni više potiče nego sprečava takvu vrstu biznisa. Ipak, prije ili poslije dođu na red. Slobodna Dalmacija je tako izvijestila o bračnom paru koji je svojih šest parcela iznad Omiša punih pet godina dao za navažanje građevinskog otpada.
Pet godina je trebalo da dođu na udar zakona, a sad ih dodatno terete i za pranje novca. Još poraznije je da su klijenti koji su odlagali građevinski otpad i velike građevinske tvrtke koje su očito odlučile štedjeti, a dodatni problem im je što u mnogim županijama još nema mjesta za odlaganje građevinskog otpada. Tu je posebna sramota Zagreb, koji bi trebao biti predvodnik u sustavu gospodarenja otpadom, a građevinski otpad završava po poljima na njegovu rubu. Kreativnost naših ljudi koji su odlučili zarađivati uništavajući svoju djedovinu išla je tako daleko da su neki i nakon zakapanja otpada posadili smokve ili masline. U Otoku su usred mjesta unajmili parcelu. Ne bi čudilo da se isti ti sad čude razmjerima zagađenja u Hrvatskoj.
Kao i u brojnim drugim slučajevima, rijetko tko mete ispred vlastitog dvorišta i većina bi da se zakoni strogo primjenjuju samo na one druge.
