Na jednom predizbornom skupu u srpnju svirala je himna nekadašnjeg DDR-a. Nekoliko dana poslije Ulrich Siegmund obilazio je sela i gradiće Saske-Anhalta na starom dvotaktnom motociklu Simson Schwalbe, jednom od simbola Istočne Njemačke. Iza njega je vozilo oko 400 pristaša na istim motorima. Drugdje ga dočekuju povicima "Uli, Uli, Uli", traže selfije i autograme, a neki nose i majice s njegovim likom. Na prvi pogled teško ga je uklopiti u stereotip o političaru krajnje desnice. Visok je, vitak, uredno odjeven, kosa mu je zalizana unatrag, brada precizno podšišana. Govori mirno i gotovo stalno s blagim osmijehom na licu. Rukuje se, pamti imena ljudi i lako započinje razgovor s nepoznatima. Njegov politički nastup gotovo je suprotan agresivnoj slici s kojom se AfD godinama povezivao. Ali upravo bi taj čovjek mogao napraviti nešto što krajnje desnoj Alternativi za Njemačku nije uspjelo otkako je stranka osnovana prije 13 godina - preuzeti vlast u jednoj njemačkoj saveznoj državi.
Na predstojećim izborima u Saskoj-Anhaltu 6. rujna AfD prema anketama ima oko 40 posto, u pojedinima i više. Kršćanski demokrati CDU-a zaostaju približno 20 postotnih bodova. Ako bi AfD uspio osvojiti apsolutnu većinu, Siegmund bi mogao postati prvi pokrajinski premijer iz te stranke. Bio bi to presedan u povijesti Savezne Republike Njemačke, tim više što je organizacija AfD-a u Saskoj-Anhaltu službeno klasificirana kao potvrđeno desničarski ekstremistička.
Der Spiegel zato ga je na naslovnici nazvao "najopasnijim čovjekom u Njemačkoj". Ne zato što Siegmund izgleda opasno, nego upravo zato što ne izgleda.
Od CDU-a do AfD-a
Ulrich Siegmund rođen je u listopadu 1990., svega nekoliko tjedana nakon njemačkog ujedinjenja. Odrastao je u Tangermündeu, gradu s oko 10.000 stanovnika u Saskoj-Anhaltu. Otac mu je inženjer elektrotehnike, a majka je poginula u nesreći prije nekoliko godina. Politikom se bave i njegov otac i brat.
Sam Siegmund političku je karijeru počeo u CDU-u. U stranku je ušao 2008., sa samo 18 godina, i ubrzo pokušao preuzeti vodstvo lokalne organizacije. Tvrdio je da želi privući mlađe ljude, ali nije izabran. Godine 2014. prešao je u AfD, tada još relativno mladu stranku koja se prije velike migrantske krize uglavnom predstavljala kao ekonomski liberalan pokret nezadovoljan eurom i politikom Europske unije. Već 2016. izabran je u pokrajinski parlament. Tada se još javno distancirao od desnih ekstremista i nacionalističkih pokreta.
Njegov pravi politički uspon počeo je tijekom pandemije koronavirusa. Kao glasnogovornik AfD-a za zdravstvenu politiku počeo je objavljivati kratke videe u kojima je kritizirao mjere protiv pandemije, medije i političke institucije te govorio o "širenju straha". Upravo mu je to donijelo veliku publiku na društvenim mrežama. Danas na TikToku ima oko 700.000 pratitelja i spada među njemačke političare koji najbolje koriste društvene mreže kao politički alat. Nakon idućih izbora postao je šef zastupničkog kluba AfD-a u pokrajinskom parlamentu.
Radikalan program, uglađen nastup
Siegmundov politički recept prilično je jednostavan. U programu ostaje tvrd, ali u osobnom kontaktu nastoji djelovati pristupačno i gotovo apolitično. Dok drugi političari AfD-a često ulaze u otvorene sukobe i privlače pažnju provokativnim izjavama, Siegmund bira kontroliraniji nastup. Njegove kampanje profesionalno su organizirane, prati ih mreža influencera i YouTubera, a mjesecima prije izbora njegovi ljudi obilaze lokalne festivale, tribine i manja mjesta. U Saskoj-Anhaltu to očito djeluje. Ondje više ne vrijedi stara tvrdnja da bi birači AfD-a glasali za bilo koga samo zato što na listi nosi stranački znak. Siegmund je izgradio vlastitu popularnost.
Iza simpatičnog nastupa, međutim, stoji jedan od najradikalnijih programa AfD-a u zemlji. Stranka obećava deportacije "od prve minute" nakon preuzimanja vlasti, proširenje pritvorskih centara za osobe kojima prijeti deportacija te posebne školske razrede za djecu migranata. Želi ukloniti dugine zastave iz škola, jače isticati njemačke nacionalne simbole i osnovati parlamentarni odbor koji bi istražio politiku vlasti tijekom pandemije. AfD u Saskoj-Anhaltu najavljuje "novu, domoljubnu kulturnu politiku", prestanak financiranja onoga što naziva "antinjemačkom umjetnošću i kulturom" te znatno stroži nadzor ljudi migranata. Stranka želi ukinuti i financiranje javnih radiotelevizijskih servisa.
Siegmund otvoreno govori i o "remigraciji", pojmu koji krajnja desnica koristi za široku politiku povratka ili protjerivanja migranata, čak i njemačkih državlja ako su im roditelji migranti. Također, prihvaća i krajnje desnu teoriju o "zamjeni stanovništva".
Najveća kontroverza u Siegmundovoj dosadašnjoj karijeri vezana je uz sastanak održan 2023. u Potsdamu. Skup je privukao golemu pozornost nakon što je istraživački portal Correctiv objavio da se ondje raspravljalo o planovima "remigracije" i načinima uklanjanja velikog broja ljudi migrantskog podrijetla iz Njemačke. Siegmund je bio među sudionicima. Ondje je govorio i o tome kako bi Saska-Anhalt trebala izgledati nakon političke promjene. Navodno je rekao da se "ulična scena mora promijeniti", da treba stvarati pritisak na strane restorane i život u pokrajini učiniti manje privlačnim određenim skupinama stranaca.
Još jedna afera bio je i neonacistički skup s bakljama i pjevanjem himne Hitlerjugenda na farmi oko 50 kilometara od kuće Siegmundova oca. Farma je u vlasništvu kandidata AfD-a na pokrajinskim izborima - Siegmund se nije distancirao od njega. Kad su ga novinari pitali za to, rekao je da mediji često izmišljaju i pretjeruju.
Njemačke vlasti 2009. zabranile su organizaciju Heimattreue Deutsche Jugend, HDJ, neonacističku omladinsku skupinu u kojoj su djecu odgajali u duhu nacionalsocijalizma, organizirali ceremonije u uniformama i podučavali rasnoj teoriji. Nekoliko bivših članova HDJ-a danas radi u političkom krugu oko Siegmunda. Među njima su Patrick Harr, glasnogovornik zastupničkog kluba i jedan od Siegmundovih najbližih suradnika, te pravnik Laurens Nothdurft. Prema Spiegelu, još su dvojica pokrajinskih zastupnika AfD-a također bili članovi HDJ-a. Siegmund na pitanja o njihovoj prošlosti odgovara da ga ne zanima što su radili prije 20 ili 30 godina.
Pratila ga je i afera oko zapošljavanja bivšeg aktivista krajnje desnog Identitetskog pokreta. Siegmund je odluku branio tvrdnjom da ljude pri zapošljavanju ne podvrgava "ideološkoj provjeri".
Problem za ostatak Njemačke
Godinama je u njemačkoj politici postojao relativno jednostavan odgovor na rast AfD-a. Ostale stranke odbijale su s njima koalirati. Taj politički Brandmauer, zaštitni zid, trebao je spriječiti krajnju desnicu da dođe na vlast čak i kada osvoji velik broj glasova.
Siegmund sada pokušava taj problem učiniti nevažnim. Ako AfD osvoji apsolutnu većinu u Saskoj-Anhaltu, neće mu trebati koalicijski partner. U tom slučaju zaštitni zid jednostavno ne bi imao koga štititi od suradnje s AfD-om. Stranka bi mogla vladati sama. Upravo zato izbori u pokrajini s nešto više od milijun i pol birača imaju značenje daleko izvan njezinih granica.
Siegmund ne pokušava ublažiti program AfD-a kako bi privukao umjerenije birače. Umjesto toga ublažio je način na koji ga predstavlja. Njegova politika ostaje radikalna, ali njezino lice više nije nužno ljutiti govornik za mikrofonom već nasmiješeni 35-godišnjak na starom istočnonjemačkom motociklu koji nakon skupa pozira za još jedan selfie.
