Vinarija Galić imala je 2008. prvu berbu i u unajmljenoj hali u Lukaču nedaleko od Požege proizvela 34.200 litara vina. Ove godine vina su prvi put radili u novoj vinariji u središtu Kutjeva čija je površina 3330 četvornih metara, a mjesta ima za 630.000 litara vina. No na godinu će proizvoditi do 333.000 litara, a ostale posude služit će im za sazrijevanje vina iz prijašnjih berbi. Zbroj znamenki u svim navedenim brojevima je devet, što nije slučajno.
Vlasnik vinarije Josip Galić imao je do do 2007. (dva plus sedam...) trgovački lanac Presoflex u kojemu je prvi u Hrvatskoj uveo cijene koje završavaju na 99 lipa. Voli čovjek taj broj...
Volim broj devet, kaže Josip Galić, rođen u rujnu, dakle u devetome mjesecu. Novu vinariju službeno otvara devetog dana mjeseca studenog. Bačvice za sazrijevanje vina imaju mu zapremninu od 225 litara, a malo veće od 450, iako je uobičajena mjera 500. No htio je da i u tom segmentu zbroj znamenki bude devet. Čak je i prekrasan vinsko turistički objekt u Venju pokraj Kutjeva, koji je preuzeo od obitelji Majetić, nazvao Akademija graševine jer obje riječi imaju devet slova.
Pa i dva vina od kojih puno očekuje nazvao je Bijelo 9 i Crno 9. Bijelo je mješavina graševine (50 posto) te chardonnaya i sauvignona (po 25 posto) s ponajboljih položaja na kojima je prinos maksimalno 1,5 kilograma po trsu, a vino je odnjegovano na finom talogu u bačvama devet mjeseci.
U Crnom su zasad cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot, a odležava dvije godine u drvenim bačvicama. Želja je vlasnika da u budućnosti oba vina budu mješavina devet bijelih, odnosno crnih sorata. Još na početku rada vinarije iskazana je opsesija devetkom. Imali su isprva 6,5 hektara vinograda, a plan je bio posaditi 99. Danas imaju oko 60 hektara i, kažu, ne namjeravaju se širiti. Sama vinarija Galić lijepo je i, što je vrlo važno, stabilno rasla i u kvaliteti vina.
Sva su odmah bila vrlo čista, tehnički ispravna i ukusna. Pozornost je prvo na sebe svratio sauvignon bijeli, što je očekivano. Riječ je o sorti koja lako očara aromama i svježinom te, ovisno o namjerama vinara, može dati osvježavajuće lagano vino primjereno jelima od povrća i morskih plodova, ili zrelo i puno, odnjegovano na kvascima, koje od konzumenta traži malo više razmišljanja i, shodno tome, pruža veći užitak.
I takvi su sauvignoni svježi, ali na drukčiji način pa su primjereni i sasvim drukčijim jelima, ponajprije onima od svjetlijeg mesa u finim umacima. Naravno da se vinarija s područja između Požege i Kutjeva morala posvetiti i graševini pa su Galić i ekipa tijekom godina ponudili tri vina od nje. G-točka bijelo je od graševine iz mladih vinograda, nježnih aroma zelene jabuke i vinogradarske breskve isprepletenih s cvijetom kamilice. Drugo vino, jednostavnog imena po sorti, nije nimalo jednostavno.
Grožđe je s ponajboljihh, zrelih vinograda, fermentirala je u bačvicama od hrasta i bagrema te odnjegovana na finim kvascima. Treća je slatka Graševina Leon izborne berbe prosušenih bobica. Seriju bijelih mirnih vina zasad zaključuje Chardonnay. Rade i Rosé cabernet sauvignona, merlota i pinota crnog, te pitki crnjak G-točka crno za svakodnevno uživanje.
Crnim 9 iz 2011., živim vinom ugodnog mirisa, vitkog tijela te toplog, uravnoteženog i mekog okusa, još su 2014. pokazali potencijal vinograda i vinarije, odnosno ljudi u njoj, a berba 2015. definitivno ih je, posebno crnjacima, uvela u višu ligu. Napravili su čisti cabernet sauvignon, vino za srele sireve, slavonsko sušeno meso te gulaše od divljači, a oduševio je Crni pinot. Iako mlad, na ocjenjivanju za Vinske zvijezde lani je dobio više od 90 bodova, a zajednički opis ocjenjivača bio je "nježna boja, zreo miris, skladan, slastan i pun okus".
Još jedan snažan iskorak pokazali su na predstavljanju nove vinarije u Kutjevu, odmah po završetku berbe i puštanju vina na mirnu plovidbu kroz vrijeme. Otvorili su pjenušce iz 2014. i 2013. Od chardonnaya su, godinama su polako drugi put fermentirali u boci kako bi što finiji mjehurići oplemenili bazno vino, a sasvim su različiti. Mlađi je veseo, razigran, zove da se smije kad ga se pije, razvezuje jezik, a svaki gutljaj naprosto traži da se nakon njega "cmokne" ustima.
Berba 2013. traži tišinu. To je ozbiljan pjenušac, među najboljima u Hrvatskoj i na tragu velikih uzora iz Champagne i talijanske Franciacorte. Dok se uz prvog puno pričalo i svašta ispitivalo, uz drugi se glas nije čuo pa su i neka pitanja koja je trebalo postaviti ostala bez odgovora. Stalan rast kvalitete vina Galić može se opisati i očekivanim. Iako se Josip Galić bavio različitim poslovima prije otvaranja vinarije, u vinogradarstvo i vinarstvo nije pao s neba.
Preci su mu još u Hercegovini uzgajali vinovu lozu i radili vino, a i u Požegi, kamo su se doselili, kao osnovnoškolac je 70-ih godina prošlog stoljeća pomagao roditeljima u proizvodnji vina za obitelj, prijatelje i ponešto za prodaju. Čini se da je jako dobro znao kakva vina želi kad im se odlučio posvetiti nakon što je 2007. lanac trgovina Presoflex prodao Mercatoru, a znao je i s kim to želi raditi. Vinariju od početka poslovno vodi Andrej Markulin, koji je s Galićem radio i u Presoflexu, a vinski dio je pod nadzorom enologa Slavena Jeličića.
Isprva je Jeličić bio savjetnik, a posljednjih godina radi samo u vinariji u kojoj je i član uprave. - U vinskoj priči treba imati odlične matematičara i enologa - rekao je Galić te dodao da ih s Andrejem i Slavenom ima. U samom središtu Kutjeva, stotinjak metara od dvorca, napravio im je vinariju koja je, unatoč veličini zgrade, prekrasno uklopljena u gradić, a opremljena svime što vinar može poželjeti, posudama od inoksa i bačvama od drveta za fermentaciju i dozrijevanje, betonskim "jajima" za maceraciju, računalnom nadzorom, laboratorijem i ostalim što treba da se prvoklasno grožđe preradi u prvoklasno vino.
No sama zgrada u obliku kvadra u stvari je rezervna varijanta za vinariju. Prvi je plan bio senzacionalan. U brdu u Radovancima, u općini Velika, gdje Galić ima vinograde, trebao je ukopati podrum sa svim sadržajima koje danas ima i u Kutjevu, a objekt se u stvari ne bi ni vidio dok se ne bi došlo pred ulaz.
Projekt studija Dva arhitekta dobio je i nagradu američkog časopisa The Plan kao najbolji među onima namijenjenima proizvodnji, ali nije izveden. Galić kaže da je dobio građevinsku dozvolu, ali mu lokalne vlasti nisu omogućile gradnju pristupne ceste. Zato je odlučio vinariju sagraditi u Kutjevu, na mjestu gdje je nekad bila škola, a potom tvornica tekstila. I taj je projekt prepustio projektantima "nevidljivog" podruma Tomislavu Ćurkoviću i Zoranu Zidariću.
Prema izvedenom stanju, nije pogriješio. Proizvodnju vina uklopio je u ugostiteljstvo i turizam. Preuzimajući Vinsku kuću Majetić u nedalekom Venju dobio je već spomenutu Akademiju graševine, objekt s pristojnim smještajem i popriličnim restoranskim prostorom u predivnom okolišu - usred vinograda. No preuzeo je i puno ambiciozniji hotel, restoran i vinariju koje je Davor Zdjelarević sagradio u Brodskom Stupniku.
Zdjelarević je bio među prvim privatnim vinarima u Hrvatskoj. Sa suprugom Višnjom je još 1987. naslijedio obiteljsko imanje koje je sadnjom i gradnjom proširio do turističkog bisera čija je jedina mana bila udaljenost od potencijalne publike. Vino je išlo, iz cijele priče ostalo je i nekoliko senzacionalnih etiketa, ali ostale djelatnosti ga nisu pratile, a ni uvođenje partnera iz inozemstva nije pomoglo.
Zdjela se iz cijele priče povukao 2014. godine, a od njegovih bivših partnera Galić je sad preuzeo objekt u kojem sobe zaslužuju visoke četiri zvjezdice, restoran ima predivan pogled na vinograde, a podrum je sasvim u funkciji, uređen u tradicijskom stilu i bit će prekrasan za čuvanje vina u bocama, možda neku specijaliziranu proizvodnju manjih serija vina poput predikatnih, a posebno za kušanja i prezentacije.
S obzirom na to da je i širi okoliš prekrasan, mogu se organizirati i posjeti zaljubljenika u hodanje, biciklizam ili jahanje, koji će imati priliku upoznati i brrežuljkasti dio inače ravne Slavonije, ali i uživati na nedalekim prekrasnim ribnjacima čija voda osigurava stalnu svježinu neophodnu za uzgoj vinove loze te zbog koje je Brodski Stupnik pravi mali vinogradarski raj. Treba se samo nadati da će Josip Galić imati više sreće, ali i vještine u razvoju tog projekta nego što je imao osnivač Zdjelarević.
