Style Atlas Zagreba
8722 prikaza

Nekad ponos Zagreba i Juge: U stečaju već 18 godina

Trgovačka kuća NAMA
1/60
Sandra Šimunović/PIXSELL
Nekada trgovački gigant na području bivše Jugoslavije, NAMA živi onu klasičnu 'hrvatsku priču' privatizacije

Nekada davno bilo je to jedino mjesto u gradu u kojem ste mogli obaviti shopping i kupiti sve što vam je bilo potrebno, od hrane do namještaja. Iz izloga su vas mamile nove svjetlucave stvari, koje niste nikada prije vidjeli, a niste mogli ni pronaći nigdje drugdje. U prostorima zgrade koja je nakon hotela i svratišta u samom centru grada, dolaskom bečkih trgovaca češkog i židovskog podrijetla Carla Kastnera i Hermana Ohlera, postala centar kupovine u gradu, dočekivali su vas prodavači koji su se vodili motom Posjet bez obaveze za kupnju.

Kako su tada savjetovali svojim zaposlenicima, roba je morala biti propisno označena uz vidljivu cijenu, a prodavači su dobili naputak da kupce na ometaju u razgledavanju i samom izboru ali da im priskoče u pomoć u pravom trenutku.

I danas je to zdanje koje svojim izgledom vanjskim izgledom građevine podsjeća na neka druga vremena, koja su vidljiva i šetnjom kroz prostore ovog mjesta nekada sa samoposlugom, ali i artiklima od namještaja, kućanskih aparata i odjeće.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
U predblagdanskim danima kada svi jure i žure gradom u potrazi za poklonima, nerijetki će svratiti i u NAMA-u. Većinom su to stariji ljudi koji su se navikli na određenu vrstu usluge, očekuju prodavača koji će im pomoći da pronađu što im treba, i svoj teško zarađeni novac potroše na kupnju kvalitetne i prave stvari, one koja će im trajati zauvijek.

''U tim davnim danima u NAMA-i su radili prodavači koji su bili stručnjaci za ono što prodaju, znali su sve o tom proizvodu, od tanjura do bijele tehnike. Kupcima su pristupali sa poštovanjem i tretirali su ih kao gospodu, što im se naravno i sviđalo'', govori nam šefica dekorativne službe NAMA-e u Ilici Gordana Sočan s kojom smo se prošetali u ovo blagdansko vrijeme prostorima svima nam poznatog mjesta u centu grada, nekadašnjeg Narodnog magazina, tj. robne kuće, davnog sinonima za kupovinu.

Njegovo veličanstvo kupac je, zahvaljujući Kućnom redu koji je objavljen sredinom 30-godina prošlog stoljeća, bio važna osoba prema kojoj se trebalo ponašati uljudno i pažljivo.

Trgovačka kuća NAMA | Author: NAMA NAMA
''Uljudnost se mora pokazati ne samo prema ugodnim mušterijama i onima koji mnogo kupuju, nju mora osjetiti i zagrižljiva mušterija, kao i onaj koji ode iz radnje ne kupivši ništa. Dobro bi bilo kada bi svaki prodavač, što se tiče uljudnosti, pomislio na glumca, koji s istom umjetnošću mora odglumiti i ugodnu i neugodnu ulogu'', stoji u monografiji NAMA-e izdanoj 1997. godine.

Tako su se i prodavači posebno trudili oko svakog kupca, objašnjavali mu prednosti tog novog proizvoda i njegovu kvalitetu. To se od njih i očekivalo, a ta kvaliteta, za koju se štedjelo mjesecima, i počesto ostavljalo cijelu plaću za neki proizvod, bila je njihov potpis i najbolja reklama.

''Moja je majka radila u NAMA-i cijeli svoj život, a mi smo u njoj kupovali sve. Nismo imali drugog izbora, a tada nam nije ni trebao. Mogli smo u njihovim trgovinama naći sve što nam je trebalo'', prisjeća se danas jedan 50-godišnjak koji je, kao i mnogi drugi u gradu, ali i drugim gradovima u Hrvatskoj, svoju kupovinu vezivao uz zgradu koja i dan danas stoji na adresi Ilica 4. Zgradu jednostavno nazvana - NAMA.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Priča o počecima današnje NAMA-e seže u 19. stoljeće i vezana je uz rad bečkih trgovaca Carla Kastnera i Hermana Ohlera, koji su tada imali veliku trgovačku kuću u Beču. Htjeli su oni svoje poslovanje proširiti i u Zagrebu, gradu poznatom po kulturi trgovanja i uspješnim trgovcima. Sedamdesetih godina 19. stoljeća posjećuju Zagreb u potrazi za mjestom na kojem bi svoje poslovanje i trgovinu iz Beča mogli predstaviti Zagrepčanima. Prvu svoju trgovinu gradu koji je tada imao blizu 30.000 stanovnika, otvorili su 1879. godine u Ilici 50.

Sljedećih nekoliko godina obilježit će njihovo preseljenje na nekoliko lokacija, kojima su se približavali priželjkivanom prostoru, pa su se tako 1903. godine preselili u tada prizemlje hotela K caru austrijanskom, na adresi Ilica 16. Ilica je tada bila glavna gradska prometnica i trgovačko središte grada, a hotel ''najodličniji u Zagrebu, u kojem su odsjedali visoki dostojanstvenici''. Tako danas ulaskom u veliku trgovačku kuću NAMA zapravo ulazimo u nekadašnji najotmjeniji hotel, izgrađen 1865. godine prema projektu Franje Kleina.

Zgrada se između 1913. i 1915. godine dograđuje i adaptira prema projektu Ignjata Fichera u modernu trgovačku kuću. Ficher je projektirao tijekom svoja četiri desetljeća duge karijere sasvim različite zgrade, stambene kuće, poslovne objekte, hotele, bolnice, kino, robnu kuću.

Trgovačka kuća NAMA | Author: NAMA NAMA
''Velikom i raznovrsnom opusu Ignjata Fischera atribut jedinstvenog priskrbljuju radovi označeni kao ključna i prijelomna ostvarenja u povijesti hrvatske moderne arhitekture. Neprijeporna je činjenica da je Fischer uvijek prvi ili među prvima prihvaćao, reinterpretirao i prenosio na domaći teren sve nove trendove i stilska strujanja u europskoj arhitekturi'', piše Marina Bagarić u tekstu Ignjat Fischer – Arhitektura na visokoj frekvenciji.

U zenitalno osvijetljenoj središnjoj dvorani, koju okružuju galerije s raskošnim ogradama, očuvani su izvorno secesijski vitraji na svodu, kupoli, piše Dragan Damjanović u Arhitektonskom vodiču Zagrebom. Novo art-deco pročelje zgrada je dobila između 1926. i 1928. godine a izvedeno je prema projektu austrijskog arhitekta Alfreda Kellera, a izvedba je povjerena braći Carnelutti.

''Za svojega skoro sedam desetljeća dugog djelovanja i kroz dvije generacije Carneluttijevi su izgradili preko dvije stotine građevina, od kojih su mnoga i dio slike Zagreba, ali i niza drugih građevina na području sjeverozapadne Hrvatske'', piše Darja Radović Mahečić, u tekstu Graditeljska obitelj Carnelutti (1879.–1947.).

1928. godine proširili su se na cijelu zgradu tj. sva četiri kata zgrade. Tada su i u potpunosti preuredili pročelje, a nedugo potom proširili su se i na susjedni Hotel Grand. Nekoliko su godina bili u najmu, a zatim su Kastner i Ohler otkupili cijelu zgradu. Trgovačka kuća Kastner i Ohler je bila poznata i po raskošnim i prostranim izlozima, a asortimanom i uslugom znatno je unaprijedila zagrebačku i hrvatsku trgovačku praksu, te je prva pokrenula katalošku prodaju i otvorila prvu samoposlugu.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Prije rata imali su čak 27 prodajnih odjela, i iznimno bogatu ponudu robe, predstavili i katalošku prodaju s katalozima koji su izlazili svakih šest mjeseci i na 1200 stranica i prikazivali bogati asortiman. Bogata ponuda robe koja je pratila trgovačku kuću Kastner i Ohler, dolaskom 2. svjetskog rata drastično se smanjila. Police inače pune uvezene robe iz svih krajeva svijeta, zamijenile su voštanice, šibice, šećer, sol, brašno. Trgovci koji su se brinuli o obrazovanju svojih prodavača, izgledu trgovine, samoposlužnim mogućnostima, nisu prošli netaknuti tijekom vladavine NDH i nedaća koje su zahvatile svijet. Tako u već ranije spomenutoj monografiji stoji kako je jedan od suvlasnika Franjo Ohler, bio otvoreni protivnik njemačkog fašizma, uhićen je a kasnije je preminuo u koncentracijskom logoru u Buchenwaldu.

Nakon završetka rata osniva se Savezno ministarstvo trgovine, koje osniva svejugoslavensko trgovačko poduzeće Narodni magazin, čija je zadaća u Zagrebu bila da što prije preuzmu slavnu trgovinu Kastner i Ohler.

''To je poduzeće Savezne vlade sa sjedištem u Beogradu. Čisti prihod poduzeća, u kojem nema privatnog udjela, ulazi u fond za obnovu zemlje. Zadaća NAMA-e je i da bude regulator cijena i da djeluje na privatni sektor, da ne pretjeruje sa cijenama i suzbije špekulaciju'', stoji u monografiji.

Trgovačka kuća NAMA | Author: NAMA NAMA
Službeno je Narodni magazin otvoren 6. prosinca 1945. godine, a slične robne kuće otvorene su i, između ostalih gradova, u Splitu, Osijeku, Rijeci, Ljubljani, Beogradu, Skopju, Sarajevu te diljem tadašnje Jugoslavije.

Tada je Narodni magazin zapošljavao oko 3000 zaposlenika a između ostalog imali su i svoju krojačku radionicu. O popularnosti NAMA-e u tadašnje vrijeme svjedoči i podatak kako je, po izjavama predstavnika poduzeća, tadašnjima prostorima trgovine znalo proći oko 2500 mušterija u sat vremena. Većina, kako kažu, bili su seljaci, pa je zrak u prostorijama bio toliko loš, da su nerijetko padali u nesvijest.

Pogledajte galeriju u nastavku. 

1/60

U NAMA-i se nalazila roba koja je preuzeta iz oduzetih trgovina, no neki će reći kako su vlasnici tih trgovina dragovoljno svoje zalihe predali Narodnom magazinu. Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća NAMA je bila na vrhuncu svog slavnog djelovanja, uvedeno je kreditiranje kupaca, i prva nagradna lutrija, koja je povećala promet. 1952. godine postala je samostalno poduzeće, a njezin prvi direktor Franjo Balen vodio je poduzeće više od 25 godina. 1959. godine uvedeno je samoposluživanje na odjelu prehrane.

Veliku čast NAMA u Ilici 4 doživjela je 30. kolovoza 1954. godine kada ju je posjetio Josip Broz Tito.

Počeli su organizirati stalne rasprodaje koje su se prezentirale na prvom katu u tzv. Tunelu jeftinoće, a po ocjeni kupaca NAMA je tada bila i najjeftinija. Prostirala se na 10 tisuća četvornih metara i sa oko 700 zaposlenika pripremala se za veliko preuređenje, u kojem je srušeno poznato stubište i koje je kasnije zamijenjeno nama još danas poznatijim pokretnim stepenicama.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Prvu novu robnu kuću NAMA je sagradila na Trešnjevci, a prilikom otvaranja 1960. godine opisivali su ju najmodernijom građevinom s najmodernijim načinom trgovanja, s obzirom da je u svojoj ponudi imala i supermarket. Tijekom 70-ih godina NAMA je radila 'non stop', kako kaže povjesničar Igor Duda.

''Robne kuće rade non stop od 7 do 20 sati, te svojim izborom više od 46.000 artikala široke potrošnje i 25-godišnjom tradicijom mogu vam pružiti približno isti asortiman kao bilo koja robna kuća u Europi'', piše u knjizi Pronađeno blagostanje, Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj1970-ih i 1980-ih.

Te 71. godine koju su obilježila previranja u društvu, prosječna plaća iznosila je 1.563 dinara, naglašava Duda, a zagrebačka NAMA nudila je usisavače po cijeni od 422 do čak 1264 dinara. U to se vrijeme trebalo poprilično štedjeti kako bi se moglo kupiti nešto od tada kako su ih nazivali ''nepogrešivih kućanskih pomagača''.

Trgovačka kuća NAMA | Author: NAMA NAMA
NAMA je kako je pisao tadašnji Start, bila najveća tržnica Hrvatske kroz čijih je 17 robnih kuća dnevno prošlo nekoliko stotina tisuća kupaca, a zapošljavala je ukupno 4500 ljudi. Nakon tog zlatnog razdoblja u životu NAMA-e u 60-im i 70-im, visoke stope inflacije kupce su potaknule na kupovinu na austrijskim i talijanskim tržištima. Trst je postao omiljena shopping meka Hrvata, a NAMA je nakon otvaranja niza poslovnica, u 80-im otvorila samo jednu na Vrbanima. Do 80-ih je znatno proširila poslovanje i imala 3300 zaposlenih. Na vrhuncu moći imala je 21 posto udjela u ukupnoj maloprodaji. Za vrijeme ratnih godina 1993. godine udio prodaje pada na 5,3 posto.

Danas je NAMA tvrtka koja je nakon 12 poslovnice ostala na njih dvije, onu najpoznatiji u Ilici i onu na Kvaternikovom trgu. Ostale su u prodane i u zakupu kako bi se namirili vjerovnici, kako nam kaže direktor robnih kuća NAMA Darko Butigan.

''Mi smo jedinstvena tvrtka u svijetu koja posluje već 18 godina u stečaju. Trenutačno je u našim prostorima zaposleno 350 ljudi, i mislim da smo najbolja tvrtka u državi, samo zbog tog stečaja nitko na nas ne obraća pažnju'', priča nam Butigan dok nam ponosno pokazuje izvještaj kako je NAMA u jednom danu, sredinom ovog tjedna, zabilježila promet od milijun kuna.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL
Danas se njezin asortiman svodi većinom na odjeću i obuću, konfekciju, koja zauzima 80 posto asortimana, samoposlužnog, prehrambenog dijela više nema.

''Država nas čuva kako se ne bi s ovim prostorom, na jako vrijednoj lokaciji u gradu, mogli izmanipulirati i kako ne bi bio prodan nekome za kunu, i tako otišao u krive ruke. A stalno se javljaju takvi'', naglašava Butigan.

Todorić je uzeo oko deset robnih kuća, kupio, a poslovnicu u Trnskom je kupio Kerum, priča nam Butigan, koji budućnost NAMA-e vidi na polju razvoja ekskluzivne robne kuće. 

''Robne kuće su u centu grada ekskluzivne i mnogi se dolaze raspitivati o poslovnici. Mi kad izađemo iz stečaja okrenut ćemo se nekim ekskluzivnim brendovima. Nećemo odustati od naših, domaćih proizvođača, što je tradicija u NAMA-i, ali ćemo predstaviti i neke ekskluzivne brendove'', poručuje.

Trgovačka kuća NAMA | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Nekada trgovački gigant na području bivše Jugoslavije, NAMA je doživjela sudbinu niza poduzeća koji su privatizacijom spali na niske grane. Stečaj je otvoren 2000. godine, a izmijenilo se četvero stečajnih upravitelja. Otišlo je mnogo radnika koji su bilo dio te stare škole obrazovanih prodavača uvijek na usluzi 'njegovom veličanstvu kupcu'. Kako nam kažu, radnici odlaze i dalje, plaće su male, a život u gradu prepunom trgovačkih centara smanjio je i broj kupaca. No onih vjernih NAMA-i ima i dalje, kaže Sočan, i naglašava kako će njih uvijek i biti.

''NAMA ima tradiciju kupovanja koja neće nestati bez obzira na trgovačke centre. Jedinstven je to prostor, trgovački centar, u središtu grada koji podsjeća na neka davna vremena. Trudimo se dio toga vremena, te nostalgije, održati i dalje. Naši kupci već poznaju prodavače, od njih očekuju znanje i uslužnost. To uvijek i dobiju, i zato se vraćaju'', poručuje Sočan.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.