U travnju 1986. godine, katastrofalna eksplozija černobilske nuklearne elektrane prouzročila je najgoru nuklearnu katastrofu u povijesti. Radioaktivni materijal proširio se praktički čitavom Europom, a oko Černobila uspostavljena je zabranjena zona. Danas se ta zona prostire na više od 2.500 kilometara, više od 120.000 ljudi je moralo pobjeći zbog zračenja.
Međutim, Ukrajini je električna energija i dalje potrebna. Zbog toga su tri reaktora černobilske nuklearke nastavile s radom i u godinama nakon katastrofalne nesreće.
Prošla su desetljeća od nesreća i zabranjena zona je danas nešto sigurnija za posjete. Najgora mjesta su davno otkrivena i označena, a nakon što je nedavno postavljen novi betonski sarkofag na ostatke reaktora, očekuje se još više turista.
Praktički istovremeno, ukrajinske vlasti planiraju početi s gradnjom u zoni. Ostap Semerak, ukrajinski ministar ekologije i prirodnih resursa najavio je gradnju solarne elektrane u zabranjenoj zoni. Planiraju postaviti dovoljno solarnih ploča za proizvodnju jednog gigavata energije, a kako piše BBC, to je površina veličine 5.000 nogometnih terena. Na svu sreću, jedino čega u okolici Černobila ne nedostaje je slobodno zemljište.
Ideja je razumna. Infrastruktura za prijenos električne energije postoji i praktički zjapi prazna. Uz minimalne troškove preinake, relativno jednostavno je spojiti solarnu elektranu na postojeću infrastrukturu. "Solarni paneli su relativno kompleksni za proizvesti, ali su istovremeno relativno jednostavni za održavanje", rekao je Alan Thomson za BBC. To znači da su upravo solarni paneli idealni za proizvodnju električne energije u teško dostupnim područjima.
Budući da solarni paneli proizvode električnu energiju zbog izloženosti sunčevoj svjetlosti, najveći problem im predstavlja zemljopisna širina. Što sjevernije se nalaze ti paneli, to manje sunčanih dana mogu očekivati. Černobilska zona nudi relativno visok broj sunčanih dana tijekom ljeta, ali upravo suprotno je tijekom zime. Zbog toga će ukrajinske vlasti morati jako dobro promisliti smještaj i orijentaciju samih panela.
Osim toga, tijekom gradnje morat će jako oprezno bušiti tlo i kopanje uobičajenih temelja ne dolazi u obzir. Opasno zračenje je ušlo u samo tlo čitave Zone i tek relativno tanki prekrivač novog tla štiti životinje i posjetitelje od zračenja. Ako bi ukrajinski graditelji išli kopati, poremetili bi taj zaštitni sloj i vjerojatno ubili radnike na postavljanju panela.
S druge strane, paneli imaju relativno sofisticirane mogućnosti kontrole. Zbog toga je moguće znati točno koji paneli su pokvareni ili oštećeni i tako radnici na održavanju ne moraju provoditi više vremena nego što je to apsolutno potrebno u ozračenoj zoni. Jedan drugi velik problem je što Ukrajina koristi 750 voltnu struju i zbog toga će morati graditi transformatorske stanice u blizini elektrane gdje bi vrlo vjerojatno morali kopati duboke temelje.
Vlasti još uvijek razmišljaju i planiraju kako revitalizirati tisuće kilometara danas relativno sigurnog područja, a solarna elektrana mogla bi biti tek početak.
"Zabranjena zona mogla bi postati centar ukrajinskog energetskog sektora 30 godina nakon nesreće", rekao je glasnogovornik ukrajinskog ministarstva.
