Ubijanje online trolova može biti jako usamljen posao, posebno ako pitate Ljudmilu Savčukovu, tada 33-godišnju novinarku koja je otkrila priču o ruskoj tvornici trolova, koji su širili dezinformacije 2014. godine.
Primijetila je kako web stranice i računi na društvenim mrežama napadaju lokalne opozicijske aktiviste u njezinom rodnom gradu Saint Petersburgu i to na način koji nije vidjela ranije. Objavljivani postovi bili su jako slični, a verbalni napadi koordinirani. Kada je čula da organizacija za koju se smatralo da stoji iza tih napada, Internet Research Agency (IRA) traži pisce, odmah se javila.
"Htjela sam se javiti i vidjeti kako to tamo funkcionira. No najvažnije, htjela sam vidjeti postoji li način da se to zaustavi", objašnjava.
Dobila je posao blogera i rekli su joj da se javi u Savushkinu 55, četverokatnicu u predgrađu grada. Unutra su ju dočekale stotine većinom mladih Rusa, plaćenih trolova, koji su radili u nekoliko smjena. Kamere su bile postavljene po čitavoj zgradi, a ona je pokušala iskoristiti priliku, kada bi mogla, i malo pronjuškati okolo. Otkrila je kako je IRA prepuna različitih "odjela". Bio je tu "odjel vijesti", "odjel seedera'' (djelitelja sadržaja), i grupa koja se bavila produkcijom vizualnih memova nazvanih "demotivatorima", piše Business Insider.
Unatoč toj podjeli posla po odjelima, sam je posao bio dosta uniformiran. Najčešće mete njihovog ismijavanja bile su američka vlada, EU, ukrajinska pro europska vlada i ruske opozicijske stranke. Ni jedna pobjeda ruskog predsjednika Vladimira Putina koliko god malena bila nije prošla bez slavljeničkog tvita, meme ili post.
"Svaki radnik ima kvotu koju treba ispuniti tijekom dana i noći. Tvornica radi 24 sata dnevno, nikada ne prestaje. Ni na sekundu", objašnjava.
Njezin posao pak nekada je bio na granici apsurda, tako se morala u jednom trenutku pretvarati da je proročica imena Cantadora, pa je tako u svojim postovima i blogovima miješala astrologiju, kristale, i različito kamenje sa stavovima Kremlja. Jedno od njezinih uspješnih predviđanja bilo je i ono kako će Putin pobijedit na predsjedničkim izborima 2018. godine.
Ovakva vrsta "mekog pristupa" pokazala je kako IRA pokušava doprijeti i do apolitične publike koja je na margini nekih zbivanja. Nakon dva i pol mjeseca rada u toj tvornici novinarka je objavila svoja otkrića u lokalnim novinama.
Zaključila je kako je farma trolova bio projekt Kremlja, kojeg je vodio sumnjivi lokalni gostioničar Evgeny Prigozhin. On je pak negirao te optužbe, no njegovo ime poznato je američkoj publici. Često su ga nazivali "Putinovim kuharom" zbog svojih bliskih veza sa ruskim predsjednikom. Prigozhin je bio pod američkim sankcijama 2018. godine zbog onoga što su američki dužnosnici nazvali koordiniranim pokušajem uplitanja u američke izbore.
No sve je to došlo kasnije. Čak i prije nego je to otkriće o lokalnim trolovima preraslo u međunarodni skandal Savčuk se okrenula aktivizmu, držala je predavanja o dezinformacijama i pokušavala je imenovati i posramiti one koji su radili na toj farmi trolova.
"Ponašala sam se poput bilo kojeg novinara. No tada je to sve otišlo korak dalje. Shvatila sam kako samo članak neće biti dovoljan", naglasila je.
Tužila je IRA-u na ruskom sudu 2015. godine, i pobijedila, dobila simboličnu nagradu od jednog rublja zbog toga što je farma trolova prekršila zakone o radu. Ta je presuda njihovo djelovanje "izvukla iz sjene" objašnjava Ivan Pavlov, odvjetnik koji se bavi ljudskim pravima i zastupao je Savčuk na tom suđenju.
"Mogao bih to usporediti sa Al Caponeom. Američke vlasti nisu ga mogle uhvatiti zbog toga što je gangster, već zato što je izbjegavao plaćanje poreza", naglašava.
Ona je pak nastavila objavljivati svoje misli o tim dezinformacijama na glavnom mediju Facebooku. I tu ta njezina priča o ubijanju trolova dobiva još zanimljiviji zaokret. Nakon što se vratila kući sa konferencije o dezinformacijama u Washingtonu u studenom otkrila je kako joj je Facebook račun neobjašnjivo blokiran. Pokušaji da ga autorizira i identificira uz putovnicu nisu vodili nigdje. A onda sredinom veljače bez ikakvog objašnjenja profil joj je vraćen.
I dalje je misterija zašto se to dogodilo, a ona smatra kako su najvjerojatnije trolovi IRA-e obasipali platformu prigovorima na njezin račun. Problemi s Facebookom, kako je naglasila, počeli su nakon što je otvoreno govorila o prijetnjama koje je dobila od ljudi povezanih sa Prigozhinom. Čini se kako to i nije toliko nevjerojatna mogućnost, posebno zato što su neki mediji pisali kako ljudi povezani s Progizhinom stoje iza napada na članove opozicije i blogere.
Druga je mogućnost da su ju različite kampanje s ciljem detekcije i uništavanja ruskih trolova okarakterizirale upravo kao "bivšeg trola", posebno nakon izbora 2016. godine. Smatrala je kako njezin posao i ono što je otkrila o IRA-i zapravo pomaže Facebooku da shvati kako bi se ta platforma mogla iskoristiti.
"Kada me Facebook blokirao, to više nisam mogla raditi", istaknula je.
Taj stres i izolacija u virtualnom svijetu utjecali su i na njezino zdravlje, pa tako ne skriva činjenicu kako se raspala nakon što je otkrila priču o IRA-i. Danas ova 37-godišnjakinja ne žali što je krenula u tu borbu, no "ubojica trolova" sada više nije uvjerena da je to bitka u kojoj bi mogla pobijediti.
Kaže kako se "Putinov kuhar" drži dobro, unatoč tome što je u istrazi Roberta Muellera optužen. Posljednja istraga pokazala je kako se njegovo medijsko carstvo i ugovori s državom povećavaju od kada je IRA izašla iz sjene. Unatoč ili možda upravo zbog pažnje SAD-a, stvari mu i dalje idu na ruku.
Prigožin je juniorski prvak u skijaškom trčanju, poslije je završio u zatvoru za pljačku, a njegova je karijera poduzetnika počela s raspadom SSSR-a, kad se počeo baviti prodajom hot dogova, da bi uskoro proširio djelatnost na dućane maloprodaje i restorane. Redovno je organizirao catering za raskošne državne bankete, a u svojim je restoranima ugošćivao mnoge strane državnike, poput Georgea W. Busha i Jacquesa Chiraca. Zbog bliskog odnosa s Putinom, mnogi ga posprdno nazivaju "Putinovim kuharom".
U zadnjih pet godina Prigožin je osvojio ugovore s vladom vrijedne 3,1 milijarde dolara. U posljednje je vrijeme proširio biznis na druga područja pa se sada bavi regrutiranjem vojnika-plaćenika koje šalje na svjetska bojišta, a ima i internetsku stranicu koja promovira nacionalističku svjetonazor.
Što se tiče Prigožina, prošle godine Expressu je ruski novinar Denis Korotkov potvrdio svoje otkriće da četvrtina prihoda s naftnih polja koja su tada upravo oslobađale snage Sirijske vojske, a koja je prije rata držala INA, trebaju pripasti ruskoj kompaniji Euro polis. Riječ je o tvrtki koja je u direktnom vlasništvu mreže kompanija Prigozhina. "Za oslobođenje i stalnu zaštitu tih polja davat će 25% prihoda Euro polisu. Posebno će Sirijci plaćati troškove vojnika", ispričao nam je tada Korotkov.
A o kakvim je vojnicima riječ koje bi trebalo plaćati? Za oslobađanje tih naftnih polja vjerojatno je bila zadužena plaćenička kompanija Wagner, koja kampove za obuku ima u Rusiji, a donedavno registrirana u Argentini zato što su takve tvrtke bile zabranjene u Rusiji. Kortkov nam je tada rekao i to da je u oslobađanju Ininih postrojenja sudjelovao Wagnerov "Srpski vod".
"Ta grupa nije imala neko veliko značenje. Rekli su mi da je riječ o grupici od 10 ili 20 ljudi. Riječ je o poljima u vlasništvu sirijske naftne kompanije te Ine, Devon Energyja, Petro-Canade, IPR-a, Tatnefta, HBS-a, DNOS-a i Stratcoa. Ova Inina polja u Siriji bila su najvrednija polja gdje je Ina imala pravo na eksploataciju. Ina je 2012. godine otkrilia bogato nalazište nafte i plina i upravo su bili u pogon pustili postrojenje vrijedno nekoliko stotina milijuna eura.
Međutim, samo 57 dana kasnije proglašene su međunarodne sankcije protiv vlade Bašara al-Asada i Ina se povukla iz Sirije, svoja polja kod drevnog grada Palmire ostavila je napuštena, ali, kako će se kasnije ispostaviti, ne i zapuštena. U godinama nakon Inina povlačenja sirijske su naftne kompanije bez previše problema preuzele upravljanje nad postrojenjem i cijeli Damask grijao se bezbrižno plinom iz Inine sirijske rafinerije.
