Teror javnog mišljenja nigdje nije jači nego u Sjedinjenim Državama. Napisao je to francuski književnik Stendhal na kraju prvog poglavlja svoga klasika “Crveno i crno”, objavljenog 1830. godine. Gotovo dvjesto godina poslije te riječi rezoniraju u slučaju ostavke Erica Schmidta, predsjednika uprave Googlea (ustvari Alphabeta, krovne kompanije), jednog od najutjecajnijih, najvećih i najuspješnijih biznismena na planetu. Je li moguće da Schmidt odlazi zbog pritiska javnosti na ugled kompanije? Ili je ipak vrijeme za zaokret u poslovnoj strategiji i pokušaj da se postignu bolji rezultati te napokon definitivno pretekne Apple na vrhu liste najvećih svjetskih kompanija po vrijednosti kapitala. Otprilike prije godinu i pol Alphabet je kratko bio skuplji od Applea, no ta se tvrtka vrlo brzo vratila na čelno mjesto. Bila je to ponovna mala pobjeda hardvera nad softverom.
Bilo kako bilo, Schmidt odlazi nakon 17 godina izuzetne karijere u jednoj od najznačajnijih svjetskih kompanija 21. stoljeća. No o kakvom je potencijalnom pritisku javnosti riječ? Više ih je. Za početak najbizarniji. Šezdesetdvogodišnji biznismen bio je poznat po neskrivenim izvanbračnim vezama. Izlazio je na službene prijeme s mnogim poznatim ženama, primjerice s televizijskom voditeljicom Lisom Shileds, dok je njegova supruga čekala doma. Također, što je možda i važnije, nije se libio veza sa zaposlenicama.
U Sjedinjenim Državama u posljednje vrijeme razmahao se pokret #MeeToo, koji je počela zaposlenica Ubera koja se javno, na društvenim mrežama, požalila na seksualno zlostavljanje. Podsjetimo, sredinom godine i Travis Kalanick, predsjednik uprave Ubera, bio je prisiljen na ostavku, ali njegov popis loše poslovne prakse puno je duži od prigovora jedne nezaštićene zaposlenice. Uglavnom, uslijedio je niz glumica i drugih poznatih žena koje su optužile producente, partnere, druge glumce i poslodavce zbog seksualnog uznemiravanja. Mnogi su se povukli sa svojih pozicija. Teško da je samo to utjecalo na Schmidtov odlazak. Druga javna blamaža je demonstracija moći u slučaju ekonomista koji je kritizirao Google. Schmidt je utjecao na njegov gubitak posla. Napokon, Schmidt se otvoreno zauzeo za Hillary Clinton u predsjedničkoj kampanji. A Donald Trump ne zaboravlja. Nakon što je ukinuo regulaciju (neutralnost) interneta kako ju je postavio Barack Obama, mnoge su se velike kompanije koje proizvode sadržaj našle na brisanom prostoru.
Morat će s davateljima internetskih usluga ponovno ugovarati odnose i sigurno neće proći dobro kao sad. Je li taj poraz razlog Schmidtova odlaska? Govori se čak o mogućnosti da bi u Sjednjenim Državama mogao uslijediti novi val cijepanja monopolista, u kojem bi se Facebook i Google našli na udaru. Dođe li do toga, Schmidt svakako nije prava osoba za pregovore s Trumpovom administracijom. Kroz to je prošao i Microsoft prije petnaestak godina i vrlo brzo Gates je napustio čelno mjesto. Napokon, razmislimo ipak da su Schmidta na povlačenje potaknuli i poslovni razlozi.
Google je nesumnjivo jedna od najznačajnijih kompanija u povijesti. Schmidt se osnivačima Larryju Pageu i Sergeiu Brinu pridružio i preuzeo poslovno kormilo kad je imala samo nekoliko stotina zaposlenih. Geniji u kompaniji su njih dvojica, koji su smislili još nenadmašnu tražilicu. No ona bi, kao i neki drugi sjajni proizvodi, ostala samo ukras da Schmidt nije razvio biznis. Kupovao je profitabilne projekte, kao što je YouTube, i dao punu potporu neprofitnima, na primjer Wikipediji, jednom od izuma koji su u rangu (još) nenadmašne tražilice. No vijesti govore da najveći dio prihoda Googlea dolazi od osnovnog proizvoda. To se događa velikim kompanijama.
Nestle, primjerice, koliko god da je div koji ima prste u svemu, još najviše zarađuje od osnovnog proizvoda Nescafe (a Podravka od Vegete). Drugim riječima, mnoge Googleove akvizicije su više pjesničke, humanističke, nego poslovne. To je pozitivno, to je dobro. Da nije tako, razvoj umjetne inteligencije još bi bio u povojima, a tu je Google svjetski car. Međutim, ako politika pritisne, ako se tražilica umori, o čemu već postoje naznake, jer u pretraživanju interneta mora se dogoditi neki pomak, a umjetna inteligencija ne obećava skori poslovni rezultat, Google bi mogao imati problema. Ili se Schmidt naprosto umorio, a kompaniji je potrebna svježa krv...
