Prije nego što će se zaputiti u dvorište Angele Merkel, na sastanak skupine G20 u Hamburgu, Donald Trump je svojim Air Force Oneom sletio u Poljsku. A o kakvoj grdosiji je riječ, svjedoče tehnički podaci na svakom koraku; od toga da može ponijeti više od 100 tona tereta i 71 putnika i 26 članova posade sa svim komforom, da je u njega ugrađeno 87 telefona, da je dug 70,7 metara, da mu je raspon krila 59,6 metara... Zapravo, takav bi se jedva ugurao na neki omanji nogometni teren.
Izvorno je Boeing 747-200B imao domet od 9300 kilometara. To je u kasnijim verzijama povećano sve do 11.000 kilometara, no Air Force One verzije može letjeti bez prekida čak 12.600 kilometara. To je udaljenost od Los Angelesa do Sydneyja kad bi se letjelo preko Atlantika, Afrike i Indijskog oceana.
Usto, odmah iznad nosa Air Force One ima ugrađen i priključak za točenje goriva u letu, tako da je teoretski sposoban letjeti tako dugo dok se ne bi raspao uslijed zamora materijala.
U prednjem dijelu, na koji otpada praktično cijela prednja petina aviona, nalaze se odaje Donalda Trumpa. I to sasvim pristojan ured, spavaonica i kupaonica sa zahodom. Predsjednički ured je nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., dodatno tako opremljen da raspolaže cjelokupnom telekomunikacijskom opremom za obraćanje naciji. Uopće, Air Force One je u svakom trenutku sposoban preuzeti sve funkcije Bijele kuće. Odmah uz ured je i prostor za pružanje liječničke njege. Tamo se drže zalihe krvi, raznih lijekova, defibrilator, a na letovima je uvijek i iskusna medicinska sestra.
Slijedi kuhinja, i to kakva, u kojoj se može pripremati hrana za 100 osoba. Predsjednik u ovom avionu ima na raspolaganju čak 372 metara četvornih prostora.
U nastavku su smještene dvije prostorije za zasjedanje državnog vrha. Manja prostorija za manje sastanke, a veća za konferencije, koja ujedno služi i kao blagovaonica za predsjednika i najbliže suradnike.
Središnji dio rezerviran je za osobne goste predsjednika, ali i za suradnike State Departmenta i tajnih službi. Dva prostora s foteljama u rangu vrlo visoke prve klase odvojena su manjim uredom s tri uredska mjesta i jednom foteljom.
Još dva manja ureda i 34 sjedišta čine dio za predstavnike medija i osoblje za sigurnost predsjednika.
Osim toga avion je opremljen sustavom obrane od raketa s toplinskim navođenjem. Oplata aviona i kompliciran sustav električnih kabela potpuno su zaštićeni od vanjskih elektromagnetskih impulsa.
Najveća brzina koju ovaj avion može postići je 1014 kilometara na sat, što je 92 posto brzine zvuka. Najviša visina na kojoj može letjeti je skoro 14 kilometara. U svakom trenutku Air Mobility Command raspolaže s još dva identična aviona, od kojih je jedan uvijek u stanju pripravnosti, kakvo god bilo stanje s Air Force One, dok je drugi rezerva prvom, koji je pak rezerva ovom koji je trenutačno u Poljskoj.
Avion ima dva ulaza. Prvi koriste isključivo predsjednik, njegova obitelj, posebni gosti i osoblje, dok je stražnji za sve ostale. Avion osim toga ima 19 televizora. U njemu vrijedi i sigurnosno pravilo da svi gosti imaju punu slobodu kretanja u prostoru iza njihovog sjedala, dok prema naprijed ne smiju napraviti niti koraka. Novinari inače ne putuju besplatno, sav trošak leta moraju pokriti njihove redakcije. No, to i vrijedi, jer predsjednik svako toliko dođe i da im izjavu u direktnom razgovoru.
Za nasljednika ovog aviona u siječnju 2015. odlučeno je da bude Boeing 787-8, vrijedan skoro 400 milijuna dolara. Krajem prošle godine Donald Trump se, preko Twittera, dakako, tome usprotivio, jer bi troškovi njegovog uvođenja, a to znači gomila opreme, redizajniranja i poboljšanja, sve to u tri primjerka, iznosili – više od četiri milijarde dolara.
