Razgovor je danas ljudima postao problem. Treba mu mjesto u stvarnom vremenu i čovjek ne može kontrolirati što će reći. Pisanje poruka, mailovi i internet dopuštaju nam da se prezentiramo onakvima kakvi želimo biti. Možemo uređivati, brisati, a to znači da možemo dotjerati lice, glas, tijelo. Ne premalo, ne previše nego taman, kaže Sherry Turkle, američka psihologinja i sociologinja. Prema njezinim istraživanjima, tehnologija privlači ljude jer su ranjivi i usamljeni. Boje se intimnosti, pa “vise” po društvenim mrežama koje daju iluziju prijateljstva, bez stvarne potrage za prijateljem. Takav je odnos ljudima mnogo lakše kontrolirati. Tehnološku povezanost psihologinja naziva i učinkom Zlatokose. Drugi nam nisu preblizu, nisu ni predaleko nego točno onoliko koliko nam treba. Tako je princ iz bajke ovdje, da vidi princezu, stvori odnos, no opet može otići dalje.
- Ljudi žive ‘priključenim’ životima. Ono što sam otkrila jest da su ti naši mali uređaji toliko psihološki moćni da, ne samo da mijenjaju ono što radimo nego mijenjaju ono što jesmo - kaže Turkle. Ljudi se ne posvećuju dovoljno drugima, a i samima im fali samoće. Zbog tog, tvrdi psihologinja, važno je shvatiti da smo ranjivi, ostaviti nekad online svijet i samo razgovarati. Ujedno, djeca zato moraju naučiti kako ispravno biti sami i kontrolirati što se zbilja događa u stvarnosti.
- Samoća je mjesto gdje pronalazite sami sebe, kako biste mogli doprijeti do drugih ljudi i stvoriti stvarne veze - kaže psihologinja.
