Lajk ne donosi glas, ali stvara javno mnijenje. Iza te vrlo jednostavne poruke krije se čitava dobro razrađena mašinerija, stotine tisuće kuna potrošenih bez ikakve kontrole, lažni profili, stranice, grupe, manipuliranje javnošću, novinskim naslovima i naslovnicama, milijuni komentara na stranicama news portala.
Prosječni korisnik društven mreže Facebook i online sadržaja vjerojatno nema pojma da je on cijelo vrijeme ciljana publika i da je fokus interesa, a da ono što mu se servira i da se ono što lajka pomno prati te mu se serviraju informacije prema njegovim političkim preferencijama. Stranke ne žale ni novca, ni vremena, ni ljudi da ga dobiju na svoju stranu, čak i kad to najmanje očekuje. Iako smo u zadnja dva broja donijeli primjere manipulacija u Europi i SAD-u, ni u Hrvatskoj situacija nije različita.
Express je razgovarao sa stručnjakom za online oglašavanje koji je surađivao ili direktno radio s najvećim hrvatskim strankama, a u uskoj zajednici online stručnjaka specijaliziranih za kampanje na društvenim mrežama poznaje sve aktere i zna za koga rade. Anonimnost je bila jedini uvjet da nas uvede u potpuno nepoznati svijet specijalnih ratova u virtualnoj stvarnosti. "Svaki političar koji drži do sebe ima svoj Facebook profil, a vjerujem da će ubrzo svi imati i Twitter.
Stranke imaju i svoje službene internet-stranice. To je samo klasični način komunikacije koji je vidljiv. Pravi posao se odrađuje na potpuno drugi način, a službene stranice su samo istaknuti, vidljivi dio", počinje nevjerojatnu priču. On je osobno otvorio niz Facebook stranica i začeo niz grupa. Njihova točna imena nećemo otkriti, ali svakako postoje one pozitivne i negativno intonirane, a velika je vjerojatnost da se za politiku zainteresirani korisnik Facebooka susreo s njima.
One povremeno zažive, nestanu, pa se opet pojave. U hrvatskom virtulanom prostoru postoji niz sličnih stranica i grupa, poput Lider opozicije, Koalicija Most-HDZ najveća podvala u neovisnoj Hrvatskoj te mnoge slične... Pred prošle izbore buknuo je broj stranica i grupa vezanih za dvije najjače stranke, HDZ i SDP. Kad ih vidi, zadnje što će pomisliti neupućeni korisnik Facebooka je da ih je možda otvorila ista osoba! I kad lajkaju stranicu ZA Milanovića ili ZA Plenkovića da su postali predmet manipulacija.
"Dakle, napravim stranicu u kojoj promoviram za premijera onoga koga bi u biti trebalo napadati. Plaćam širenje vijesti koje objavljujem. Ispočetka su one potpuno pozitivne, potpuno u skladu s onim što on govori i radi. Cilj je dobiti što više korisnika koji ga podržavaju. Nikad tu stranicu ne pretvaraš u direktno negativnu, ali s vremenom stavljaš lažne izjave, lažne poruke, tako da se ljudi zapitaju: što ovaj priča, što to radi?. Cilj je poljuljati povjerenje u protivnika", objašnjava nam naš sugovornik kako radi "navlakuše".
To je jedna od klasičnih manipulacija. I potpisnici ovih redaka su u praćenju politike imali sličnih iskustava. Primjerice, kad su trajali napeti pregovori Mosta s HDZ-om i SDP-om nakon izbora 2015., informacije su curile na kapaljku. Pojavila se navodno službena stranica Drage Prgometa (tad je još bio dio Mosta) na kojoj su se počeli objavljivati stavovi oko pregovora. Samo iskustvo i provjere doveli su do toga da te lažne informacije nisu dospjele u pravu vijest. A takvih i gorih manipulacija ima pregršt.
"Cilj svega je da online informacija postaje offline. Nije važno je li lažna ili ispravna, ali ako se iz virtualnog svijeta preseli u stvarni život, onda je to uspjeh. Cilj je da se o njoj priča, da postane relevantna", kaže nam naš sugovornik. Nedavni primjer je informacija da je bivša ministrica graditeljstva tijekom obnove županjske Posavine kupila sebi velebnu vikendicu od 700.000 eura na Krku. Kad se to stavi u kontekst s preplaćenim cijenama obnove, svatko će zaključiti da se radi o kriminalu.
I nema veze što je informacija davno opovrgnuta, ona se i sad širi te koristi po forumima, Facebooku, komentarima na internetskim portalima. S istim ciljem plasmana postoje i zatvorene i otvorene grupe koje točno kanaliziraju informacije. Sve ide sustavom piramide. U zatvorenoj, maloj grupi u kojoj je online tim, a često i poznati dužnosnici stranke zaduženi za strategiju, kuju se planovi i što će se objaviti. Oni spuštaju informaciju, fotografiju, karikaturu u otvorene grupe, gdje su njihovi pristaše.
Informacija se počinje masovno dijeliti, plaća se njezino širenje. Kad je počnu dijeliti i "obični" korisnici Facebooka, uspjeh je zajamčen. Naš sugovornik ističe prošlogodišnji primjer kao izvrstan. "Kad je objavljena naslovnica da Orešković ide na Brijune te da je naručio kuhare i da mu sve spreme, ciljano je proširena. Tu večer su svi pričali o tome i formirali svoj stav. Nema veze što su u tekstu oni to opovrgnuli, kasnije nitko nije kupio novine i čitao tekst. Stav je formiran: on je rastrošan. I ostao je do sada", navodi nam naš sugovornik.
Ali to nije sve. Ne čeka se skrštenih ruku da neki medij objavi članak, pa da se onda odluči proširiti do što više korisnika i do što više ljudi. "Mislite da je netko duhovito napravio karikaturu i da je baš fora, pa lajkate ili podjelite? Karikature se naručuju, i to i od poznatih karikaturista, a mnoge od njih rade aktivisti ili oni koji su plaćeni da ih osmisle i prošire. Točno se zna koja vrsta i koja razina karikature odgovara prosječnom glasaču primjerice HDZ-a, a koja SDP-a i tako se naručuje", šokira nas sugovornik očito iznenađen što ga uopće gledamo s čuđenjem.
"Prati se ako ste članovi grupe, primjerice, koja je protiv banaka, protiv fosilnih goriva, ako ste lajkali neke statuse... Onda se cilja i plaća status ili članak kojim se želi da dođe točno do vas. Kad inače platite boostanje nečega, to uglavnom ide na plaćenu pubuliku, mahom u inozemstvu. Pravi stručnjaci znaju i imaju baze korisnika te točno ciljaju komu treba koju informaciju plasirati. Vjerujte mi, ti su rijetki i to je prava umjetnost", objašnjava naš sugovornik.
Smije se i novinarima koji misle da je neki članak baš čitan jer je tako dobar i kvalitetan. "Normalno da je dio čitatelja prirodan. No ja uzmem online članak te ga, ako je za klijenta pozitivan, stavim na stranicu koja ga podupire te platim 100 dolara i eto čitanosti. Ako je za protivnika negativan, opet platim, samo plasiram u drugu grupu i putem druge stranice. Nekad izmijenim i naslov jer to Facebook omogućuje, ali uvijek pazim da odgovara napisanom.
Ali ono što ste vi objavili na kraju ne mora biti dijeljeno s naslovom koji ste vi stavili. A većina ljudi ne ide dalje od naslova", govori nam. Posebna kategorija su anonimni komentatori na internetskim portalima. Naš sugovornik nas uvjerava da postoje čitave divizije stranačkih komentatora. Oni su sastavljeni od stranačke mladeži, aktivista, ali kaže da postoji priča da jedna stranka čak plaća i dnevnice ljudima koji komentiraju.
Oni su zaduženi da ruše svaku tezu koju novinar objavi protiv "njihovih" i žestoko napadaju protivnika. "Postoje čak i programi u koje se ubacuje ključne riječi i oni sami generiraju komentare. Zato vam nekad izgledaju nesuvislo. Većina ljudi ne čita komentare, ali političari ih čitaju i zbog toga je njihovim aktivistima važno da među prvima ne budu negativni. Na sve se pazi", kaže nam.
Iz svega je jasno da se radi o skupoj mašineriji za virtualni rat. Naš novinar koji se ranije prijavio u sve stranke kao aktivist dobio je pred izbore mail iz stožera Milana Bandića. Svim aktivistima se nalaže da aktiviraju po nekoliko profila na internetskim portalima, hvale Bandića, udaraju kontru svima koji napadaju šefa... Nisu, dakle, na portalu samo čitatelji, nego stranački aktivisti, i to treba imati na umu svatko tko ih čita.
"U biti ti komentari i nisu toliko važni, ali stranački šefovi jako ne vole kad je ispod nekog članka samo loše o njima. Puno je ljepše kad su prvi pozitivni komentari, a time se poljulja i samopouzdanje novinara koji je pisao članak jer ispada da su čitatelji protiv njega", objašnjava nam naš sugovornik. Kako stranke sve to plaćaju? E, to jako dobro skrivaju. HDZ-ov blok za izbore 2015. godine nije prijavio da je potrošio i kunu na Facebook oglašavanje, pa makar i onu službenih Facebook stranica njihovih kandidata!
Za izbore lani nije jasno kako je plaćeno, a samo se spekulira da je sve išlo preko tvrtke Napredni modeli, čiji je vlasnik kasnije pao u Uskokovoj istrazi, ali je navodno sve utopljeno i u trošak izrade internetskih stranica, održavanja... SDP-ova koalicija je prijavila da je u kampanji 2015. godine potrošila nešto više od 46.000 kuna na Facebook oglašavanje. Za to su imali i službenu karticu. Lani su iz SDP-a prijavili trošak od oko pet tisuća kuna po izbornoj jedinici za Google i isto toliko za Facebook.
Most je prijavio da su imali ugovor s agencijom za upravljanje društvenim mrežama. Ukupno su njihove usluge 2015. godine platili 20.000 kuna, a još manje od 5000 kuna samo oglašavanje. Naš sugovornik kaže da pouzdano zna da te brojke nisu točne i da je sigurno potrošeno puno više nego što se vidjelo po stranačkim aktivnostima na mrežama. Ipak, iznose ne želi otkrivati.
"I pozitivne i negativne kampanje na društvenim mrežama su s jedne strane skrivene u ugovorima s agencijama, ali postoji i drugi, puno jednostavniji način. Facebook naplaćuje oglašavanje (još je prilično jeftino) s kartice korisnika. Svatko može sa svoje osobne kartice platiti da se neka vijest proširi na Facebooku", kaže nam.
Prosječna cijena "likea" kroz Facebook oglase je oko 0,13 dolara, ali može varirati i biti puno skuplja. Uzmemo li kao primjer da je nekome zadaća kroz oglase na različitim stranicama privući barem 20.000 ljudi, dolazimo do potrošenih oko 18.000 kuna na takve kampanje. U stvarnosti je cijena sigurno još veća. Donator koji ne želi da se vidi može jednostavno u tajnosti dati karticu za plaćanje s tisućama kuna na računu koji nigdje neće biti prikazan u dokumentima. Novac tako može kolati na crno...
