Oko 150 radnika švedske tvrtke za visoku tehnologiju "Epicenter" pristalo je da ih se mikročipira, objavio je UPI. RFID-čip, odnosno čip za radio-frekvencijsku identifikaciju, veličine je zrna riže i injicira se pod kožu između kažiprsa i palca. Sve kako bi radnik mogao automatski otvarati vrata, printati, naručiti si piće na aparatu i na slične načine koristiti korporacijske elektroničke aparate.
Ono od čega će se mnogima u demokratskom svijetu podići kosa na glavi, zapravo veseli predsjednika uprave i jednog od osnivača tvrtke Patricka Mestertona. "Najveća je korist u povjerenju... To zapravo zamjenjuje mnoštvo stvri koje inače nosite, druge komunikacijske uređaje, od kreditnih kartica do ključeva", kazao je on za Independent.
Ovakvi čipovi se odavno koriste za označavanje kućnih ljubimaca, praćenje dostava, a sada će se moći koristiti i za pojednostavljivanje komuniciranja radnika, ali i za njihovo praćenje. "Naravno, umetanje predmeta u tijelo je prilično veliki korak, bio je čak i za mene nešto sasvim novo. A opet, ljudi i inače umeću predmete u svoje tijelo; poput pejsmejkera i aparata za kontrolu rada srca. To su ipak puno ozbiljnije stvari nego mali čip koji samo komunicira s drugim uređajima", dodao je.
Epicenter objedinjuje nešto više od 100 tvrtki u kojima radi oko 2000 radnika. Za one koji se odluče na ovaj korak, do sada njih oko 150, tvrtka organizira posebne partyje. Odnedavno to isto svojim radnicima nudi i izvjesna tvrtka iz Belgije, kao i još nekoliko tvrtki po svijetu. Ben Libberton, mikrobiolog sa stockholmskog Instituta Karolinska, kaže da to otvara i etička i sigurnosna pitanja, u najmanju ruku u slučaju da se hackeri dočepaju prikupljenih podataka.
"Podaci koje možete iščitati iz takvih čipova, jako se razlikuju od onih ih smartphonea. Iz njih možete dobiti podatke o nečijem zdravlju, o kretanju, o odlascima na zahod tijekom pauze i slično", kazao je. Na koji se način, dakle, koriste takvi podaci? Kiborge iz Epicentra to, čini se, nimalo ne zabrinjava.
"Ljudi me pitaju: 'Jesi li čipiran?', a ja kažem da jesam, zašto ne", priča Fredric Kaijser (47), jedan od poslovođa u Epicenteru. "Svi se uzbuđuju zbog pitanja privatnosti. A za mene je to samo pitanje bih li htio iskušati nove stvari i vidjeti što bi to moglo značiti u budućnosti", kazao je za Independent.
Umetanje traje nekoliko sekunda, krvi je tek kap, dvije, no jako je teško povjerovati u tvrdnje iz kompanije da se radnici otimaju za te čipove, da čekaju na red i po nekoliko mjeseci. Do sada ih se pristalo čipirati samo 7,5 posto. Čip se može umrežavati čak i s pametnim telefonima, a u visokotehnološkoj tvrtki kao što je ova, ovakvi čipovi zapravo direktno komuniciraju s cijelom zgradom i svim sustavima nadzora, kontrole i raznih drugih elektroničkih mreža.
