U Hrvatskoj se lako mogu kupiti građevinski materijali za koje kasnije morate muku mučiti gdje i kako s njima jer nakon isteka uporabnog vijeka postaju i otpad koji se teško zbrinjava, poput kamene i staklene vune, stiropora, gips-kartonskih ploča i bitumenske šindre. Za neke materijale postoje mogućnosti recikliranja i ponovne uporabe. Za neke postoje posebna pravila i ograničenja, moraju se mora pronaći ovlašteni preuzimatelji, a za određene vrste otpada odgovarajuće postrojenje možda nije u njegovoj blizini.
Kupac to uglavnom ne zna kada materijal nabavlja. A razmjeri problema postaju jasniji tek kada se pogleda što ostaje nakon skidanja samo 100 četvornih metara materijala. Od 100 kvadrata kamene vune nastane oko 373 kilograma otpada, od gips-kartonskih ploča oko 850 kilograma, dok bitumenska šindra nakon skidanja teži oko 1,1 tonu. Stiropor i staklena vuna pak zauzimaju golem prostor – oko 10 kubičnih metara na 100 kvadrata izolacije.
U Zagrebu se neke od tih vrsta otpada mogu besplatno predati u reciklažna dvorišta, ali za građane vrijedi ograničenje od 200 kilograma u šest mjeseci. Za veće količine ili specifične materijale potrebno je pronaći ovlaštenog preuzimatelja, a ponekad ih i prevoziti stotinama kilometara. Bitumenski otpad, primjerice, može završiti kod operatora u Đakovu, oko 240 kilometara od Zagreba, dok se čista kamena vuna može reciklirati u pogonu u Pićanu.
Hrvatska doduše ima određene kapacitete za građevinski otpad. Tijekom 2024. godine obrađeno je 91,7 posto od ukupno 2,06 milijuna tona građevinskog otpada. No kapaciteti nisu jednako dostupni za sve materijale. Beton, cigla i sličan mineralni otpad relativno se lako oporabljuju, dok izolacije, gips i bitumenski proizvodi zahtijevaju odvojeno prikupljanje i specijaliziranu obradu. Upravo zato materijal koji je danas samo stavka u cijeni gradnje sutra može postati ozbiljan logistički i financijski problem.
Koliko se otpada u Hrvatskoj godišnje ilegalno baci, zakopa ili ostavi u prirodi, velika je i opasan tajna. Država nema jedinstvenu evidenciju iz koje bi se mogla izračunati ukupna količina takvog otpada, već se evidentiraju pojedinačne prijavljene lokacije nepropisno odloženog otpada. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, do ožujka 2025. evidentirana je 91 takva lokacija, a za 40 lokacija na privatnom zemljištu procijenjeno je da zahtijevaju sanaciju.
Ovu bolnu temu pokrenuo u ekocid u Lici gdje je Gospić postao jedno od najvećih žarišta nakon otkrića nezakonito zakopanog opasnog otpada na lokaciji PPK Velebit. Prema mjerenjima građanske inicijative, na području uz silos nalazi se oko 46.000 kubičnih metara opasnog materijala, što odgovara približno 1300 kamiona. Riječ je o otpadu koji je dovezen iz Slovenije, Italije i Slovačke, a država je 2025. pokrenula aktivnosti za njegovu sanaciju. Koliki razmjeri problema mogu biti na pojedinačnoj lokaciji pokazuje i primjer Samoborskog Vrbovca, gdje je procijenjeno oko 8000 tona nezakonito odloženog otpada. Gotovo tri četvrtine čini plastika, a ostatak ambalaža, gume, papir, karton, metal i miješani komunalni otpad. Procijenjeni trošak sanacije iznosi čak 3,84 milijuna eura. Nitko ne zna koliko građevinskog otpada završava na divljim odlagalištima...
U Hrvatskoj nastaju milijuni tona građevnog otpada
Što se tiče podataka za građevinski otpad u Hrvatskoj, potpuni su jedino za 2024. godinu jer baza Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske izričito navodi da su podaci za 2025. privremeni. Pa je tako u Hrvatskoj 2024. nastalo ukupno 2.061.870,3 tone građevnog otpada. Od toga je 60,9 posto reciklirano, 7,9 posto iskorišteno za nasipavanje, 0,3 posto energetski oporabljeno, a 26,2 posto zbrinuto, uglavnom odlaganjem. Za 4,7 posto nije evidentiran način gospodarenja, stoji u godišnjem izvješću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije RH o gospodarenju građevnim otpadom. Po sastavu najveći dio građevnog otpada činili su zemlja, kamenje i materijal od iskopa, zatim beton, opeka, crijep i keramika, miješani otpad od rušenja, metali te bitumenske mješavine, stoji u istom izvješću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske. Uvoz određene količine proizvoda ne znači da je ta ista količina iste godine ugrađena u objekte, niti da je postala otpad.
Uvozimo preko 20.000 tona mineralne vune
Za kamenu i staklenu vunu međunarodna trgovinska statistika ne daje uvijek jednostavnu podjelu prema vrsti izolacije. Pod oznakom HS 680610 vode se troska, kamena i slične mineralne vune, u rasutom stanju, pločama ili rolama. Hrvatska je 2024. uvezla 21.670,3 tone proizvoda iz te tarifne skupine, vrijednih oko 19,27 milijuna američkih dolara, pokazuju podaci UN Comtradea koje objavljuje Svjetska banka. To nije 21.670 tona samo kamene ili samo staklene vune. U kategoriji su različite mineralne vune. Za prvih osam mjeseci 2025. komercijalna analiza temeljena na podacima UN Comtradea navodi 15,08 tisuća tona uvoza iste skupine, vrijednog 13,79 milijuna dolara. Za cijelu 2025. ne koristimo tu brojku jer obuhvaća samo razdoblje od siječnja do kolovoza.
Kamena vuna: 9,86 eura po kvadratu
Knauf Insulation NaturBoard FIT-G debljine 100 milimetara u Pevexu stoji 9,86 eura po četvornom metru. Paket pokriva 3,75 četvornih metara i teži 14 kilograma. Za 100 četvornih metara potrebno je oko 986 eura materijala, a ukupna masa iznosi približno 373 kilograma. Za izolacijski otpad pod ključnim brojem 17 06 04 Gospodarenje otpadom Sisak u aktualnom cjeniku navodi 240 eura po toni s PDV-om. Ako bi svih 373 kilograma bilo prihvaćeno pod tom kategorijom, sama naknada iznosila bi oko 90 eura. Branitelj Eko u Đakovu za istu kategoriju navodi 337,50 eura po toni, što bi za 373 kilograma bilo oko 126 eura. No postoji i mogućnost recikliranja u proizvodnji.
ROCKWOOL u Hrvatskoj od 2021. provodi program Rockcycle. Čista otpadna kamena vuna odvaja se od ostalog građevnog otpada, pakira i preko ovlaštenog prijevoznika šalje u tvornicu ROCKWOOL Adriatic u Potpićnu. Materijal se ondje mehanički obrađuje i vraća u proizvodnju nove kamene vune, stoji u informacijama ROCKWOOL Adriatic d.o.o. o programu Rockcycle.
Program nije otvoren za svu mineralnu vunu. ROCKWOOL navodi da prihvaća vlastitu kamenu vunu pod propisanim uvjetima i da materijal mora biti čist. Za građane Zagreba postoji mogućnost predaje kamene i staklene vune u reciklažnim dvorištima Klara, Jakuševec, Žitnjak i Sesvete Jelkovec, do 200 kilograma, stoji na službenim stranicama Zagrebačkog holdinga – podružnice Čistoća. Kod 100 četvornih metara kamene vune masa od približno 373 kilograma prelazi taj limit.
Staklena vuna: 3,56 eura po kvadratu, ali deset kubika materijala
Knauf Insulation Naturoll Plus M debljine 100 milimetara u Pevexu stoji 3,56 eura po četvornom metru. Rola pokriva 9,84 četvorna metra i teži 11,92 kilograma. Za 100 četvornih metara potrebno je oko 356 eura materijala, a masa iznosi približno 121 kilogram. Ali 100 četvornih metara izolacije debljine deset centimetara zauzima oko 10 kubičnih metara prije sabijanja. Kod staklene vune zato problem nije nužno težina. Problem može biti volumen. Staklena mineralna vuna može se reciklirati. URSA navodi da se reciklirano staklo koristi kao važna sirovina u proizvodnji njihove staklene mineralne vune, a proizvodni ostaci mogu se ponovno koristiti u proizvodnji.
U Europi postoje i posebni pogoni za recikliranje otpadne staklene mineralne vune. Knauf Insulation ima pogon u belgijskom Viséu u kojem se otpadna staklena mineralna vuna obrađuje i vraća u proizvodnju nove izolacije. U Hrvatskoj građani Zagreba staklenu vunu mogu predati u četiri navedena reciklažna dvorišta do 200 kilograma, stoji na službenim stranicama Zagrebačkog holdinga - podružnice Čistoća. Za veće količine potrebno je organizirati poseban prihvat i prijevoz.
Gips-karton: više od 66.000 tona uvoza u godini
Za gips-karton postoji vrlo konkretan podatak o količini proizvoda koji ulaze na hrvatsko tržište. Pod tarifnom oznakom HS 680911, koja obuhvaća gipsane ploče i slične proizvode, Hrvatska je 2024. uvezla 66.182,5 tone proizvoda, ukupne vrijednosti oko 16,24 milijuna američkih dolara, pokazuju podaci UN Comtradea koje objavljuje Svjetska banka. To nije količina otpada, nego količina uvezenih proizvoda u toj tarifnoj skupini. Standardna Knauf GKB ploča dimenzija 2000 × 1250 × 12,5 milimetara u BAUHAUS-u stoji 9,79 eura po komadu, odnosno oko 3,92 eura po četvornom metru.
Za 100 četvornih metara potrebno je oko 392 eura materijala. Masa standardne ploče iznosi oko 8,5 kilograma po četvornom metru, pa 100 četvornih metara daje približno 855 kilograma materijala. Nakon rušenja ploče treba odvojiti od ostalog otpada. U procesu recikliranja gips se usitnjava, odvaja od papira i drugih nečistoća te se može koristiti kao sekundarna sirovina u proizvodnji novih gipsanih proizvoda. U Zagrebu reciklažna dvorišta Klara, Jakuševec, Žitnjak i Sesvete Jelkovec primaju gips-karton do 200 kilograma, stoji na službenim stranicama Zagrebačkog holdinga - podružnice Čistoća. Za 855 kilograma potrebno je organizirati drugi način predaje. Gips se ne bi trebao miješati s organskim otpadom. U anaerobnim uvjetima odlagališta sulfat iz gipsa može sudjelovati u stvaranju sumporovodika. Zato se gipsani otpad nastoji odvojeno prikupljati.
EPS: oko osam eura po kvadratu, ali volumen ostaje problem
EPS, odnosno ekspandirani polistiren ili stiropor, vrlo je raširen izolacijski materijal. U Pevexu se 100-milimetarski EPS Samopev F prodaje za oko 8 eura po četvornom metru, odnosno oko 800 eura za 100 četvornih metara. Sto četvornih metara EPS-a debljine deset centimetara zauzima 10 kubičnih metara. Za masu nećemo koristiti ranije objavljeni podatak o 27 kilograma za 100 četvornih metara jer je bio izveden iz deklaracije konkretnog proizvoda čiji je podatak o masi pakiranja očito nepouzdan za ovakav izračun. Za razmjere tržišta bolji je podatak međunarodne trgovinske statistike.
Hrvatska je 2024. uvezla 14.712,3 tone ekspandirajućeg polistirena u primarnim oblicima pod tarifnom oznakom HS 390311, u vrijednosti oko 24,9 milijuna američkih dolara. Ta brojka također nije jednaka količini fasadnog EPS-a. Riječ je o polistirenu u primarnom obliku, odnosno sirovini prije izrade različitih proizvoda. EPS se može mehanički reciklirati. Čisti materijal odvaja se, usitnjava i obrađuje u sekundarnu sirovinu. U Hrvatskoj Plastform ima odobrenje za mehaničku oporabu otpadnog EPS-a. Problem je onečišćenje. Stiropor skinut s fasade često na sebi ima ostatke ljepila, armirajuće mrežice, žbuke i boje. Takav materijal nije isto što i čisti EPS i njegovo recikliranje je zahtjevnije. Zagrebačka Čistoća građanima omogućuje predaju stiropora u sustavu reciklažnih dvorišta. EPS se u okolišu vrlo sporo razgrađuje, pa bacanje velikih količina u prirodu znači dugotrajno zadržavanje materijala u okolišu.
Bitumenska šindra: može u asfalt, ali gdje završava u Hrvatskoj
Bitumenska šindra jedan je od zanimljivijih primjera jer se može preraditi i koristiti u proizvodnji asfaltnih mješavina. U BAUHAUS-u se Guttatec pravokutna šindra prodaje za 12,80 eura po četvornom metru. Paket pokriva tri četvorna metra i teži 33,27 kilograma. Za 100 četvornih metara to znači oko 1280 eura za novi materijal i približno 1,1 tonu šindre. Za širu tarifnu skupinu proizvoda od asfalta i sličnih materijala postoji i podatak o uvozu. Hrvatska je 2024. uvezla 2.269,35 tona proizvoda, vrijednih oko 1,69 milijuna američkih dolara, pokazuju podaci UN Comtradea koje objavljuje Svjetska banka. Tarifna oznaka obuhvaća različite proizvode od asfalta i sličnih materijala.
Nakon skidanja šindra se mora odvojiti od ostalog građevnog otpada. Iz nje se izdvajaju čavli, drvo i drugi strani materijali. Zatim se usitnjava i razvrstava. Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država navodi da se otpadna asfaltna šindra može koristiti u proizvodnji asfaltnih mješavina nakon odgovarajuće obrade, sortiranja i uklanjanja nečistoća. Hrvatski propisi također omogućuju uporabu recikliranog asfalta u proizvodnji novih asfaltnih mješavina uz propisane tehničke uvjete. Ali krovna šindra nije isto što i frezani asfalt s ceste. Zato ne može svaka stara šindra automatski završiti u novoj cesti. Potrebno je utvrditi sastav, klasifikaciju otpada i prihvaća li je konkretni obrađivač.
U Zagrebu postrojenje za recikliranje građevnog otpada u Tišinskoj 26 obrađuje beton, opeku, crijep, pločice, keramiku i njihove mješavine. Šindra nije navedena među vrstama otpada koje se ondje prihvaćaju. Jedan od obrađivača koji javno objavljuje cijenu za 17 03 02 - bitumenske mješavine jest Branitelj Eko u Đakovu. Njihov cjenik navodi 75 eura po toni. Ako bi konkretna šindra bila prihvaćena upravo pod tim ključnim brojem, 1,1 tona značila bi oko 83 eura naknade. No to nije automatska klasifikacija svake šindre. Prije predaje treba potvrditi prihvaća li obrađivač upravo tu vrstu otpada.
Koliko može stajati prijevoz?
Đakovo je od Zagreba udaljeno oko 240 kilometara u jednom smjeru. Komunalac Grubišno Polje u aktualnom cjeniku navodi 2,50 eura po kilometru s PDV-om za kamion kiper do osam kubičnih metara. Ako se ta tarifa samo kao model primijeni na približno 480 kilometara povratne vožnje, prijevoz bi iznosio oko 1200 eura. To nije ponuda prijevoznika za konkretnu turu iz Zagreba u Đakovo, nego simulacija prema javno objavljenoj tarifi drugog komunalnog poduzeća. U tom primjeru 100 četvornih metara šindre znači oko 1280 eura za novi materijal, oko 775 eura za skidanje, oko 83 eura moguće naknade za prihvat i oko 1200 eura modeliranog prijevoza. Ukupno je to oko 3340 eura, prije postavljanja novog krova.
Što ako šindru bacimo u prirodu?
Bitumenska šindra nije materijal koji se smije jednostavno zakopati u prirodi. Sadrži bitumen i mineralne materijale, a neke vrste mogu sadržavati policikličke aromatske ugljikovodike, odnosno PAH-ove. Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država navodi da se PAH-ovi iz ispitivanih asfaltnih materijala nisu lako ispirali u laboratorijskim uvjetima, ali i upozorava na ograničenost podataka o ponašanju takvih materijala u stvarnim uvjetima odlaganja.
A spaljivanje?
Otpadna šindra ima energetsku vrijednost zbog sadržaja bitumena. U kontroliranim industrijskim procesima može se koristiti kao pomoćno gorivo, primjerice u cementnim pećima. To nije isto što i spaljivanje na otvorenom. Kod industrijskog procesa temperatura, dovod zraka i emisije mogu se kontrolirati. Kod otvorenog spaljivanja takve kontrole nema. Zbog toga spaljivanje građevnog otpada na otvorenom nije način njegova zakonitog zbrinjavanja.
Azbest: danas ga ne smijemo kupiti, ali ga ima na starim krovovima
Azbest je potpuno druga kategorija. Za razliku od šindre, mineralne vune, EPS-a i gips-kartona, novi azbestni proizvodi danas se ne smiju stavljati na tržište u Europskoj uniji. Zabrana stavljanja na tržište i uporabe azbestnih vlakana i proizvoda koji ih sadrže primjenjuje se od 1. siječnja 2005. godine. To, međutim, ne znači da je azbest nestao iz hrvatskih zgrada. Azbestno-cementne krovne i fasadne ploče ugrađene prije zabrane još se nalaze na brojnim starijim objektima. Procjenuje se da u Hrvatskoj tatav krov ima još oko 52.000 kuća i zgrada, a od toga se oko 10.000 krovova nalazi samo u Slavoniji i Baranji.
Na primjeru rušenja legendarne zgrade Vjesnika u Zagrebu otprilike smo vidjeli kako se to kod nas može sanirati. Na 16. etaži Vjesnikova nebodera pronađeno je oko 470 kilograma materijala koji je sadržavao azbest, među ukupno oko 47 tona opožarenog materijala na toj etaži. Za uklanjanje azbesta angažirana je tvrtka ENEOS, jedna od ovlaštenih tvrtki za radove s azbestom u Hrvatskoj. Azbestni materijal uklanjan je uz posebne sigurnosne mjere. Opožareni pepeo usisavan je posebnim industrijskim usisavačem, dok je azbest kojim su bile premazane metalne grede strugan i potom usisan. Površine su prethodno prskane sredstvom koje sprječava širenje čestica azbesta.
Otpad je potom zapakiran i odvezen na posebno odlagalište u Virovitici, predviđeno za zbrinjavanje otpada koji sadrži azbest.
Nakon uklanjanja azbesta nastavilo se s rušenjem nebodera. Za zbrinjavanje materijala s Vjesnika točna cijena nije objavljena – iz ENEOS-a su za 24sata rekli da je riječ o poslovnoj tajni. Kao orijentir može poslužiti cjenik Flore VTC iz Virovitice, na čiju je kazetu materijal odvezen: građevinski materijal koji sadrži azbest naplaćuju 270 eura po toni bez PDV-a, odnosno 337,50 eura s PDV-om.
Budući da je iz Vjesnika u Viroviticu dopremljeno 48 tona građevinskog materijala s manje od jedan posto vezanog azbesta, po toj bi cijeni njegovo zbrinjavanje iznosilo oko 16.200 eura s PDV-om. U taj iznos nisu uključeni troškovi posebnog uklanjanja azbesta, pakiranja i prijevoza. Azbestni otpad ne reciklira se u novi građevinski proizvod. Materijal se mora ukloniti na način kojim se sprječava oslobađanje vlakana, pravilno zapakirati, prevesti i odložiti u posebno predviđene kazete.
Hrvatska ima 19 posebnih kazeta za azbest na odlagalištima u 15 županija, ukupnog kapaciteta oko 92.100 kubičnih metara.
Do kraja 2024. bile su popunjene oko 55,2 posto, stoji u podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske.
Tijekom 2024. prikupljeno je 4.984,9 tona azbestnog otpada, a na zbrinjavanje je poslano 4.812,7 tona, stoji u godišnjem izvješću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske o gospodarenju građevnim otpadom za 2024. godinu. Za građane Zagreba četiri reciklažna dvorišta - Klara, Jakuševec, Žitnjak i Sesvete Jelkovec – primaju azbestne ploče do 200 kilograma odnosno 20 ploča, uz propisane uvjete, stoji na službenim stranicama Zagrebačkog holdinga – podružnice Čistoća. Građanima je omogućena besplatna predaja do 200 kilograma azbestnog građevnog otpada u šest mjeseci, pod uvjetom da je pravilno zapakiran, stoji na službenom portalu Vlade Republike Hrvatske. Za veće količine treba organizirati ovlašteno preuzimanje i prijevoz. Komunalac Grubišno Polje za građevinski otpad koji sadrži azbest navodi 1,25 eura po kilogramu s PDV-om. Tona takvog otpada prema tom cjeniku znači oko 1250 eura samo za prihvat. Na to dolaze troškovi sigurnog uklanjanja, pakiranja, utovara i prijevoza.
Što ako azbest završi u prirodi?
Problem nastaje kada se azbestni materijal lomi, reže, buši, mrvi ili na drugi način oštećuje. Tada se vlakna mogu osloboditi u zrak i prašinu. Azbestna vlakna predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik kada se udahnu. Zato se azbestni otpad ne smije nekontrolirano odlagati u prirodi, niti se smije spaljivati, stoji na službenom portalu Vlade Republike Hrvatske. Azbest je jedan od najopasnijih građevinskih materijala: sve vrste azbestnih vlakana dokazano su kancerogene za ljude. Udisanje azbestnih vlakana može uzrokovati rak pluća, mezoteliom te rak grkljana i jajnika, a bolesti se mogu razviti i desetljećima nakon izlaganja.
*uz pomoć AI
