Za 600.000 eura troška Braun je, prisjećajući se dana u Hrvatskoj, rekao da mu je bilo najteže okupiti ljude prije deset sati ujutro i da nije mogao natjerati Milanovića da u kampanji radi od 7 do 23. Drugo, slučaj oko ustavnih sudaca i istražnog povjerenstva za Agrokor. Zaista, nitko ne može poreći da se u Saboru treba ozbiljno analizirati što se zbilo na putu propasti Todorićeve tvrtke. S druge strane, Bernardićev ultimatum HDZ-u izgovoren je bez ikakvog dogovora s tijelima stranke.
A onda se on malo premišljao, ali bez hrabrosti da to javno prizna. To je ono o čemu smo ranije pisali: Bernardić je nemoguće spor i neučinkovit kad treba donositi odluke. Još malo indiskrecija sa sastanka. Peđa Grbin baš je jako htio da se odustane od ultimatuma. Čak je tvrdio da je tako ranije odlučilo Predsjednišvo SDP-a. Poklopio ga je Zlatko Komadina. Tražili su se i zapisnici, koji pak nisu potvrdili Grbinova stajališta. Pa se Peđa naljutio i otišao.
Navodno, pogodilo ga je to što ne može odmah gurnuti Gorana Selanca, kandidata za ustavnog suca iz kvote SDP-a. Oko kojeg se složio sa šefom Bernardićem. Da bude jasno, Milanka Opačić, vječni partijski kadar SDP-a, izjurila je iz dvorane zbog sasvim različitih razloga. Njezin antagonizam prema vrhu stranke ima neke druge razloge i vezan je za njezin osobni status. Nije im još oprostila to što je maknuta s mjesta potpredsjednice Sabora.
Treće, SDP doslovno ni na čemu ne može moblizirati nezadovoljne birače. Čak ni na notornim političkim pogreškama HDZ-a i Plenkovića. Poput jasenovačke ploče, benevolentnih izjava predsjednice o zlokobnoj mađarskoj politici prema Hrvatskoj... Šef SDP-a nema grama karizme, a nema još ni reda programa. Ne pomaže mu ni čestitka Velimiru Bujancu, koju su, na Berinu sreću, iz javnog prostora "potopile" vijesti o katastrofalnim poplavama.
Iz cijelog ovoga košmara koji se vrti na Iblerovu trgu jasno se ocrtava činjenica da SDP sve teže podnosi Bernardića na čelu stranke. To je jednostavno tako. Unatoč stavovima njegovih prijatelja koji ga brane tezama da ga se progoni "kao Andriju Hebranga".
Trunka nade za SDP pojavljuje se u nekim kalkulacijama ishoda predsjedničkih izbora. Ako bi se, kako se priča, kandidirao Milanović. Osvajanje Pantovčaka za lijevi bi centar značilo i stanovitu stabilizaciju SDP-a. Ali tu postoji nekoliko otvorenih pitanja. Prema prvim reakcijama, javnost nije nesklona Milanovićevoj kandidaturi. Ipak, nema nikakvih jasnih signala da bi se na to bivši šef SDP-a i premijer odlučio. I hoće li uopće tražiti bilo kakvo pokroviteljstvo stranke koja je u neviđenim problemima, krizi liderstva i političkog idenetiteta.
"Pa nisam siguran da Milanoviću, ako se odluči na izbornu utrku, uopće treba bilo kakva veza s Bernardićevim SDP-om", pojašnjava sugovornik koji je upoznat s cijelom pričom. "Štoviše, tko se god bude kandidirao na lijevom centru mora bježati od Bernardićeve podrške. Ako ostane šef stranke. To je sasvim jasno iz slučaja Anke Mrak Taritaš i izbora za gradonačelnicu Zagreba."
OK, možda je malo neumjesno tvrditi da je Bandiću u Zagrebu pobjedu donio SDP. Istina je da se već ozbiljno govori o Bernardićevu nasljedniku. Ali o tome se, na ovaj ili onaj način, priča od njegova prvog dana u fotelji predsjednika. Zabluda je tvrditi da je Bernardić baš tako slab da će lako pasti. On je jednostavno loš, ali to ne znači da ga se može jednostavno maknuti. Tko bi ga mogao naslijediti?
Nitko iz stare garde. Spominje se Zlatko Komadina kao glavni favorit. Na liniji razmišljanja da su, eto, "mlade snage" propale pa se vraćamo tradiciji. Bez šale, Komadinin kapacitet za stabliziranje i širenje SDP-ova izbornog tijela jednak je kupovnoj moći građana Pjongjanga ili Ranguna. U prikrajku uvijek čekaju Ranko Ostojić sa svojom frakcijom i Mirando Mrsić, koji nema nimalo milosti prema Bernardiću. Šteta je da se Aleksandra Kolarić odlučila uključiti samo u utrku za šefa gradske stranačke organizacije.
Iza nje, kako čujemo, stoje ozbiljni pokrovitelji iz vrha SDP-a. Trebat će pažljivo promatrati utrku osobe koja nema nimalo političkog iskustva, a posebno se istaknula u gaženju SDP-a u vrijeme Milanovićeva mandata, nakon što ju je ovaj isključio iz stranke i proglasio "političkom narikačom". Možda je to i dobra preporuka. Ali vremena za eksperimente više nema.
