Čečenski i inguški separatisti, u to vrijeme više ne puki nacionalisti, nego islamistički ekstremisti, upali u školu u Beslanu u Sjevernoj Osetiji 1. rujna 2004. U trenutku napada odvijale su se svečanosti za prvi dan školske godine pa se u zgradi nalazilo oko 1300 djece, roditelja i nastavnika. Nekoliko ljudi uspjelo je pobjeći no teroristi, čečenske i arapske provenijencije, zatvorili su većinu u sportskoj dvorani te su potom minirali zgradu.
Tridesetak terorista u školu su upali maskirani i opremljeni eksplozivnim prslucima. Zahtijevali su povlačenje ruske vojske iz Čečenije prijeteći da će, ne povuku li se ruske trupe, bombaši-samoubojice aktivirati eksploziv. Tijekom dana mogli su se čuti sporadični pucnjevi i eksplozije. Sljedeći dan nekoliko je taoca pušteno, a otkriveno je kako se u blizini škole nalaze tijela ubijenih u prvim trenucima prepada. Taoce su držali u jezivim uvjetima, sve dok trećeg dana sigurnosne snage nisu započele akciju oslobađanja. Naime, 3. rujna 2004. dogovoreno je odnošenje tijela poginulih koja su ležala u predvorju škole.
Nakon Dubrovke nisu ništa naučili
Cijeli svijet je u šoku i strepnji pratio talačku situaciju. Brojni eksperti podsjetili su na stravične događaje iz moskovskog kazališta Dubrovka iz jeseni 2002. godine. Kazalište je zauzelo pedesetak militanata, a a Rusi su, kako bi ih natjerali na izlazak, upumpavali kemijski agens u ventilaciju zgrade. Umrlo je tridesetak terorista, te 130 of 1000 taoca. Većina ih je preminula jer nisu na vrijeme dobili medicinsku pomoć nakon što su bili izloženi plinu. Mnogi su strahovali da službe zadužene za borbu s teroristima od tada nisu napredovale u taktici i da bi i u ovoj drami moglo doći do brojnih ljudskih žrtava.
Eksplozije u sportskoj dvorani uzrokovale su urušavanje krova i požar, te je kasnije mnogo poginulih pronađeno tamo. Nekoliko sati nakon napada još uvijek su se moli čuti pucnji i eksplozije. Krajem dana teroristi su likvidirani i većina ranjenih zbrinuta je u bolnicama. Na kraju je bilo ubijeno 334 civila, od toga 186 djece i 700 ranjenih. Gubici sigurnosnih snaga bili su 10 poginulih specijalaca, a ubijena su 32 terorista dok je jedan uhićen.
Nekoliko godina potom 409 što preživjelih, što članova obitelji stradalih pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenulo je postupak u kojem su tvrdili da tadašnje vodstvo Rusije nije napravilo dovoljno u sprečavanju terorističkog napada, da su ignorirali informacije obavještajnih agencija da se takvo što sprema, te da su na kraju akciju oslobađanja proveli uz upotrebu prevelike sile, što je dovelo do više civilnih žrtava nego što bi ih inače stradalo u takvoj akciji.
"Ne možemo se složiti s takvim zaključkom u zemlji koja je već puno puta bivala žrtvom terorističkih napada. Nažalost, lista takvih zemalja sve je duža, te i dalje raste, pa su i ovakvi zaključci potpuno neprihvatljivi", objavio je tada glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov. Odvjetnik skupine Majke Beslana, Sergej Knjazkin, kazao je da njegovi klijenti nisu zadovoljni odštetom jer se "smrt djece ne može mjeriti u takvim brojkama".
U to doba u Rusiji boravila je i Vlasta Pavić, bivša zagrebačka gradonačelnica. Po saznanju za tragediju, otputovala je avionom u Beslan i dala obećanje kako će Grad Zagreb pomoći stradalima. To se obećanje obistinilo već 2005. godine, kada je organiziran odmor i rehabilitacija za stradalnike u Odmaralištu zagrebačkog Crvenog križa u Novom Vinodolskom, objavio je svojedobno Novi list. Pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dolazak beslanske djece na Jadransko more pretvorio je u tradiciju.
