Pokušaj proboja migranata iz pograničnog područja kod Velike Kladuše prema Hrvatskoj na kraju nije uspio. Tih 250 ljudi zapravo nisu niti imali šane probiti se kroz redove hrvatske policije i tako će po svoj prilici i ostati, osim ako se ne bi dogodilo da broj migranata u Bosni i Hercegovini višestruko naraste, pa da se onda još i svi ti ljudi iz tako različitih zemalja dovoljno dobro organiziraju, što je praktično nemoguće.
Sukob je na kraju bio poput bure u čaši vode, konačno 1. HNL tijekom svog postojanja imala je mnoštvo neusporedivo dramatičnijih i brutalnijih sukoba s hrvatskim navijačima nego što je bila ova situacija. Migranata je danas u BiH registrirano oko 15.000, što jest bitno povećanje u odnosu na 2017., najvećim dijelom iz Afganistana, Irana, Sirije i Pakistana, koji su se uspjeli probiti preko Grčke, Makedonije i Srbije, odnosno drugom rutom iz Grčke, preko Albanije i Crne Gore, nekad riskirajući život i zdravlje s krijumčarima ljudi ili s katastrofalnim zdravstvenim uvjetima.
Radio Free Europe prije mjesec dana je prenio procjene o tome da je BiH do tada uspjelo napustiti ili je protjerano oko 60 posto tih ljudi, te da humanitarne udruge skrbe o između četiri i pet tisuća ljudi koji su zaglavili u ionako siromašnoj i politički problematičnoj zemlji. To odgovara i procjeni UNHCR-a o broju migranata koji se danas nalaze na području Bihaća i Velike Kladuše.
I dok su vijesti o migrantima u Hrvatskoj proteklih mjeseci uglavnom bile reportaže o nekima od tih ljudi koji su pred kamerama pokazivali ozbiljne ozljede za koje su tvrdili da su im u teškim premlaćivanjima na granici pri hvatanju u ilegalnom prelasku granice nanosili hrvatski policajci, u BiH su migranti bili tema u sasvim drugačijem kontekstu. Barem u Republici Srpskoj. Njih je mjesecima svako toliko spominjao Milorad Dodik tijekom svoje predizborne kampanje za predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Već u svibnju Dodik je počeo raspirivati strah od migranata iako ih u BiH niti danas, objektivno gledano, još uvijek nema puno. I to na ovaj način:
"BiH je specifična država i mi mislimo da je ona migrantima krajnji cilj. I to može dugoročno utjecati na sastav stanovništva. Jer je BiH liberalna i ako si ovdje tri godine u nekom statusu, možeš zatražiti državljanstvo."
Dodik je tada rekao i ovo:
"Vjerujemo u Republici Srpskoj da su Bošnjaci generirali ovu priču. I da oni u tom pogledu blagonaklono gledaju na ovaj problem. I ne žele biti dio rješenja. Jer se radi o ljudima iste islamske vjere kao Bošnjaci. Time se želi promijeniti etnička slika."
Već tada Dodik je počeo s tiradom o teoriji urote kako bi, kao, populacijskim inženjeringom muslimani, valjda uz pomoć drugih muslimana, jer valjda je sve to isto, sve su to "oni drugi", Bošnjaci ostvarili brojčanu nadmoć u BiH. Mjesec dana poslije Dodik je migrante koristio kao jeftini način za kritizirati državne vlasti, koje, iako BiH doista nije funkcionalna zemlja, nisu kadre čak niti za to kao što je osiguranje granica.
"Sada vidimo da nemaju nikakav drugi plan, kao što nemaju inače. BiH nema ni za što plan. Ona je izgubljena, nesposobna, nedovršena, i u tom pogledu mi smo izašli i jasno rekli, što se tiče Republike Srpske, bez obzira na humanu dimenziju, vezano za izbjeglice, mi prvo nemamo mogućnost da organiziramo nikakve centre gdje bi boravili jedan dan, a ne na duže vrijeme. Drugo, ne želimo da prihvatimo ni europsku pomoć za moguće takve centre da izgradimo u Republici Srpskoj", kazao je.
Zapravo je stvar u tome da je BiH, osim što je u neredu kao posljedica etničkog rata u 90-ima, djelomično agresije iz Srbije, usto i najosiromašenija država nastala raspadom Jugoslavije, te naprosto nema sredstava – i tehničkih i financijskih i toliko pograničnih policajaca - za osiguravanje granice, posebno one prema Crnoj Gori.
Čak i gora zamjena teza Dodika koji u predizbornoj kampanji nije zazirao od raspirivanja skoro najnižih međuvjerskih strasti, jest ona da je "Republika Srpska sigurna", u svakom slučaju da u cijeloj priči uopće ne predstavlja faktor. Ako se pogleda geografska karta BiH, vidi se da je Republika Srpska razvučena uz sjeverni potez uz granicu s Hrvatskom na Savi, potom uz granicu sa Srbijom na Drini i na kraju prema Crnoj Gori.
To onda znači da je apsolutno svaki migrant, izbjeglica, azilant, kakav god imao status i kako ga god nazivali, došao do granice između BiH i Hrvatske, apsolutno je morao iz Srbije ili Crne Gore u BiH ući prvo u Republiku Srpsku da bi tek potom došao do većinskog hrvatsko-bošnjačkog entiteta Federacija BiH. Ne samo to, prema podacima od prije mjesec dana od 14.000 migranata, ove godine u BiH je njih samo 399 podnijelo azil u toj zemlji.
Svim ostalima očito nije padalo na kraj pameti zadržavati se u još uvijek dobrim dijelom ratom uništenoj zemlji, dozlaboga osiromašenoj, usto takvoj koja stenje pod političkim vlastima u kojekakvim kombinacijama u kojima su dominantne političke figure Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović.
Nadalje, ako se negdje i čulo da se migrante sprečavalo u ilegalnim prelascima, to je u pravilu bila policija Hrvatske, rjeđe policija BiH na zapadnim granicama te zemlje, dakle u Federaciji BiH i približno nikada u pograničnim područjima Republike Srpske prema Srbiji ili Crnoj Gori. A predizborna kampanja, posebno prljava u posebno prljavoj političkoj stvarnosti BiH, nastavljala se. Tako je krajem lipnja Dodik otišao najdalje.
"Ovo je namjerna akcija političkog Sarajeva zajedno sa sigurnosnom službom koju vodi SDA da se u BiH prije izbora uvuče, kako su oni planirali 150.000 migranata", rekao je Dodik u subotu na konferenciji za novinare.
Ako netko nije primijetio, još početkom ljeta navodio je brojku deset puta veću od one koja se u registrima vodi danas. Da se ne govori o stvarnom broju migranata koji su još uvijek u BiH, jer mnogi se sigurno do danas već jesu uspjeli probiti na Zapad, ako ih već nisu deportirali nazad. Savršeno se ne obazirući niti na humanitarni aspekt niti na to da njega nitko nije ništa niti pitao u tom smjeru, kamoli na to da su svi ti ljudi u BiH ušli preko "njegovog" entiteta, Dodik je tada odbacio mogućnost njihova razmještaja u Republici Srpskoj.
"Odbacujemo svako lociranje mjesta kao što su Banja Luka, Trebinje, Prijedor, Gradiška. Sve je to predviđeno da se ovdje stacionira po dvije-tri tisuće migranata", govorio je tada Dodik.
Još malo dalje, već početkom kolovoza, predizborna kampanja je polako kulminirala, pa je tako kulminirao i Dodik. EU je do tada već uplatila 1,5 milijuna eura za zbrinjavanje tih nekoliko tisuća ljudi, te je odobrila još 6 milijuna. Broj migranata u BiH još uvijek je, naime, dovoljno nizak da svojom brojnosti ne postane političko pitanje, koliko god ga Dodik takvim prikazivao, a opet je postao i dovoljno velik da zaprijeti da ljudi počnu umirati; zbog nedostatka smještaja, hrane, higijene, liječničke skrbi. No, Dodik je odbacio i tu pomoć EU-a.
"Ta politika Europe nas ne zanima. Kada nam prigovaraju za humanost naš odgovor je da otvore granice i prime migrante koje su proizveli. Nemojte ih nama ovdje ostavljati", rekao je.
A onda je uslijedila i vrlo zanimljiva crtica:
"Vlasti RS-a mogu samo pomoći migrantima da prođu preko njezina teritorija, ali neka se dulje ne zadržavaju."
Netko bi mogao steći dojam da se dobar dio godine događalo točno to, da je nekim čudom u BiH tijekom 2018. unatoč blokadi u Turskoj, potom i Grčkoj i Makedoniji... uopće cijelim putem prema BiH, ove godine pristiglo tih oko 14.000 ljudi, iako je tijekom cijele 2017. pristiglo njih samo 755 registriranih.
Krajem rujna izrazito nacionalistički portali čak su objavili i suludu vijest po kojoj su izvjesni Sirijac i izvjesni Alžirac, koji su uhvaćeni s oružjem, u BiH zapravo došli kako bi izvršili atentat na Milorada Dodika (!?), čovjeka koji je u prvenstveno teškoj humanitarnoj priči ove godine u BiH, jedini na njoj politički profitirao, a slučajno je i cijelo vrijeme forsirao dok je nekoliko tisuća ljudi neometano prolazilo preko područja pod njegovom političkom odgovornosti.
A onda, otkako su izbori održani i svi glasovi prebrojani, Dodik migrante više nije spomenuo niti riječju. Kao što vjerojatno neće niti kad krenuo doista hladni dani i tih nekoliko tisuća ljudi u BiH, osim u statusu neželjenih osoba, budu još i praktično beskućnici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čekaj, a gdje je onaj lik kojeg je 'maltretirala' hrvatska policija koji je kao izgubio dijete koje nije ni bilo s njim? Ima li još takvih poštenjačina? Svoja prava odmah znaju. Sve pošten svijet kojeg trebamo dočekati raširenih ruku i guzova.
dodiku svaka čast na dosljednosti - ne želi (e)migrante ni azilante-folirante ni sirijske samohrane očeve bez djece, ali isto tako odbija i financijsku pomoć europe koja bi bila usmjerena za pomoć nabrojenima.