Gene Hackman nije poricao da ima imidž "regular Joea", običnog tipa, niti mu je to smetalo. Jednom se našalio da izgleda kao "vaš svakodnevni radnik u rudniku". Činilo se da je zapravo uvijek u srednjim godinama: blago proćelav, snažnih, ali neupadljivih crta lica, ni običan ni zgodan, relativno visok muškarac za kojeg je vjerojatnije da će se stopiti s gomilom nego isticati u njoj. Bio je to dar gospodina Hackmana da može oguliti slojeve s likova koji su nosili težinu srednjih godina, piše New York Times u oproštaju od slavnoga 95-godišnjega glumca, koji je noćas pronađe mrtav u svojoj kući sa suprugom i psom. Prema prvim informacijama, ne radi se o ubojstvu.
Redatelji su smatrali da je bio holivudski savršeni "Everyman". Njegovi likovi - robijaš, šerif, član klana, radnik u čeličani, špijun, ministar, ratni heroj, ožalošćeni udovac, zapovjednik podmornice, košarkaški trener, predsjednik - govore o glumcu iznimnog talenta, piše NY Times.
Hackman je bio nominiran za pet Oscara i osvojio dva tijekom 40-godišnje karijere. Glumio je u kultnim filmovima poput "Bonnie i Clyde" i "Francuske veze" pa "Avantura Posejdona", "Mississippi Burning", "Unforgiven", "Superman"...
“Dok neki glumci sami sebi čestitaju što su ušli u moralnu sivu zonu. Hackman je to nazivao domom toliko dugo da smo to prestali primjećivati. U njegovim nastupima, kao i u životu, dobri dečki nisu uvijek dobri dečki, a negativci imaju šarma", napisao je Jeremy McCarter u ocjeni karijere Genea Hackmana u Newsweeku 2010., šest godina nakon izlaska njegovog posljednjeg filma, komedije "Dobrodošli u Mooseport", i dvije godine nakon što je bio potvrdio da ne planira više snimati filmove.
Ako su filmski kritičari imali jednu riječ za Hackmana kao glumca, bila je to "uvjerljivo". Činilo se da živi svoje uloge, pisali su, a ne da ih igra.
"Nema prepoznatljive kvalitete koja bi gospodina Hackmana izdvojila", napisala je Janet Maslin u The New York Timesu još 1988. godine.
"On se jednostavno čini iznimno vitalnim i stvarnim."
Izbjegavao je samoanalizu kada je govorio o glumi.
“Ne volim duboko gledati u ono što radim sa svojim likovima”, rekao je jednom.
“Imam čudan strah da ako nešto pogledate previše izbliza, to nestane.”
Gospodina Hackmana zauvijek su povezivali sa svojom najpoznatijom ulogom, onom grubog, neumoljivog policajca za narkotike Popeyea Doylea - psa krvosljednika smrknutog lica sa šeširom - u hit filmu "Francuska veza" iz 1971. godine. Ta mu je izvedba donijela prvu nagradu Oscar, kao najbolji glumac, piše NY Times.
Ali to je bio samo jedan od nezaboravnih filmskih portreta. Dobio je nominaciju za Oscara za svoj rad u filmu Alana Parkera "Mississippi Burning" (1988.), u kojem je glumio agenta FBI.-ja koji istražuje nestanak trojice boraca za građanska prava - "izgrebanog, zgužvanog seljačine koji priča o kući, a koji i sam ima ubojstvo u srcu", kako je Vincent Canby napisao u The Timesu.
U "Unforgivenu" (1992.), gdje kao opaki šerif iz malog grada križa šest pištolja s lovcem na glave kojeg glumi Clint Eastwood, bio je jeziva studija sadističke brutalnosti. Ta mu je izvedba donijela drugog Oscara, kao najboljeg sporednog glumca.
Na početku svoje karijere Hackman je radio na televizijskim emisijama poput “Route 66” i “Naked City,” u improvizacijskom kazalištu i u brodvejskim komedijama, uključujući “Any Wednesday” Muriel Resnik, sa Sandy Dennis, i “Poor Richard” Jean Kerr, s Alanom Batesom i Joannom Pettet. Njegov nastup u sasvim maloj ulozi u filmu Warrena Beattyja iz 1964., "Lilith", ostavio je trajan dojam na Beattyja, koji ga se sjetio dok je producirao "Bonnie i Clyde".
Tražio je nekoga tko bi glumio Bucka Barrowa, eksplozivnog brata gangstera Clydea Barrowa (glumi ga Beatty) i našao Hackmana. Njegova izvedba u tom filmu, koji je režirao Arthur Penn i objavljen 1967., donijela mu je prvu nominaciju za Oscara.
