Na parkiralištu je ležao čovjek s najmanje pet prostrjelnih rana. Nekoliko metara dalje stajali su federalni agenti, a oko njih automobili i neugledni Super 8 motel u Hernandu, gradiću na sjeveru Mississippija. Bio je 4. listopada 2024. i za Ilju Beloozerova, 50-godišnjeg američkog državljanina rođenog u Sovjetskom Savezu, tu je završio bijeg koji je nekoliko tjedana ranije počeo gotovo filmski: pražnjenjem bankovnih računa, gašenjem mobitela i napuštanjem kuće u Virginiji. No tek gotovo dvije godine poslije postalo je jasnije od čega je zapravo bježao.
CNN je rekonstruirao neobičan slučaj čovjeka koji je na prvi pogled bio gotovo posljednja osoba koju biste povezali s ruskom špijunažom. Beloozerov je odrastao u obitelji sovjetskog disidenta, otvoreno prezirao Putinovu Rusiju, podržavao Ukrajinu i nakon početka ruske invazije slao pomoć ukrajinskim vojnicima. Istodobno je radio posao zbog kojega je bio iznimno zanimljiv svakoj ozbiljnoj obavještajnoj službi: bio je sistemski administrator u tvrtki koja je proizvodila detaljne satelitske snimke korištene i za potrebe američkog Ministarstva obrane. I upravo tu počinje priča u kojoj je gotovo nemoguće razdvojiti idealizam, tajne podatke, amatersko špijuniranje, rusku obavještajnu operaciju i jednu kobnu pogrešku. Jer prema informacijama do kojih je došao CNN, FBI je otkrio da je Beloozerov pokušavao predati osjetljive informacije ljudima za koje je vjerovao da predstavljaju ukrajinsku stranu. Problem je bio u tome što to, kako su vjerovali američki istražitelji, uopće nisu bili Ukrajinci. Bili su Rusi.
Sin sovjetskog disidenta
Ilja Beloozerov rođen je 1974. u Sovjetskom Savezu. Odrastao je u intelektualnom okruženju u Moskvi, a njegov očuh Nikolaj Beloozerov bio je matematičar i protivnik sovjetskog sustava. Obitelj je 1987., dok je Ilja još bio tinejdžer, emigrirala u Sjedinjene Države i nastanila se u Virginiji. Taj dio obiteljske povijesti, prema riječima ljudi koji su ga poznavali, ostao je važan dio njegova identiteta. Nije sebe doživljavao samo kao ruskog emigranta nego kao sina čovjeka koji je napustio Sovjetski Savez upravo zbog neslaganja s njegovim režimom.
Studirao je na Virginia Techu, a tijekom devedesetih radio je i za IBM. Godine 2005. preko kršćanske internetske stranice za upoznavanje upoznao je Marinu, Ruskinju koja će dvije godine poslije doći u SAD. Vjenčali su se, dobili sina Aleksandra, a brak im se raspao 2012. Kada je Vladimir Putin u veljači 2022. pokrenuo punu invaziju na Ukrajinu, Beloozerov nije skrivao na čijoj je strani. Njegov sin Aleksandar opisao ga je kao izrazito antiruski i antiautoritarno nastrojenog čovjeka. Ilja je ukrajinskim vojnicima slao pomoć - novac, svjetiljke i taktičku opremu. Prema obiteljskom svjedočenju, vojnici su mu zauzvrat poslali videozahvalu i praznu čahuru tenkovskog projektila.
Sve to postat će važno kasnije. Jer kada su njegovoj obitelji poslije smrti prvi put postavljena pitanja o mogućnosti da je radio za Rusiju, ideja im je zvučala apsurdno. Ali Beloozerov je imao nešto puno važnije od političkih simpatija. Imao je pristup.
Čovjek s pristupom satelitima
U prosincu 2022. zaposlio se u kompaniji Maxar Technologies. Riječ je o jednom od najpoznatijih komercijalnih proizvođača satelitskih snimaka visoke rezolucije, kompaniji čije su fotografije nakon početka rata postale jedan od najvažnijih pogleda iz svemira na ono što se događa u Ukrajini. Na njima se mogu pratiti pokreti vojske, položaji jedinica, skladišta, koncentracije tehnike i posljedice raketnih udara. Maxar se danas zove Vantor.
Beloozerov je radio kao sistemski administrator na ugovoru povezanom s američkim Ministarstvom obrane. Prema bivšem Maxarovu zaposleniku koji je sudjelovao u njegovu zapošljavanju, posao je zahtijevao najmanje sigurnosnu provjeru razine Secret. Njegov sin tvrdio je da je otac imao vrlo visoku razinu sigurnosnog odobrenja. Za obavještajnu službu takav čovjek može biti izuzetno vrijedan.
Bivši FBI-jev kontraobavještajni operativac Eric O'Neill objasnio je za CNN da sistemski administratori praktički imaju "ključeve kraljevstva". Oni mogu stvarati korisničke račune, mijenjati ovlasti i omogućavati pristup sustavima drugim osobama. Zbog toga osoba na takvom položaju može predstavljati iznimno vrijedan cilj stranoj obavještajnoj službi. A onda se tijekom 2024. nešto promijenilo.
Novac, FBI i početak bijega
Maxar je, prema CNN-u, otkrio nepravilnost povezanu s Beloozerovim radom. Tvrtka je o tome obavijestila vlasti i otpustila ga. Kompanija je poslije navela da njezini podaci nisu bili kompromitirani. Beloozerov je u međuvremenu počeo povlačiti novac. U kolovozu je iz banke izvukao oko 11.500 dolara, a u rujnu još približno 9000. Pokušavao je otputovati u Europu, ali je nailazio na probleme s američkim vlastima. Sinu je rekao da je tijekom razgovora s FBI-jem lagao. Nije objasnio o čemu, samo je govorio da bi zbog davanja lažne izjave federalnom agentu mogao završiti optužen za kazneno djelo. Više nije normalno spavao kod kuće. Bojao se da će FBI doći po njega.
Sinu je ostavio disk s tisućama obiteljskih fotografija iz njegova djetinjstva. A onda mu je otkrio još nešto neobičnije: u dvorištu kuće zakopao je oko 50.000 dolara u gotovini. Aleksandar će poslije ondje doista pronaći vojnu kutiju za streljivo punu novca. Beloozerov je zatim nestao iz svog dotadašnjeg života. Ugasio je mobilnu uslugu, ponio gotovinu, stvari i gotovo tucet prijenosnih računala te krenuo prema zapadu. Krajem rujna našao se u Arkansasu. Ondje je upoznao Kennona Greena, čovjeka koji je živio u kamionu u blizini McDonald'sa i radio oko parkirališta za kamione uz autocestu. Beloozerov mu se predstavio kao „Eli“.
Priča koju mu je ispričao bila je neobična. Tvrdio je da radi u Burger Kingu i da zbog problema s vozačkom dozvolom ne želi sam voziti na veliku udaljenost. Green bi, predložio mu je, mogao kupiti kamionet i odvesti ga sve do južne Kalifornije. Cijena: 30.000 dolara. Deset tisuća odmah, za automobil, a još 20.000 nakon dolaska. Green je pristao.
Nekoliko dana živjeli su gotovo groteskno dobro za ljude koji su se slučajno upoznali uz autocestu. Beloozerov je iz torbice koju je nosio oko vrata izvlačio novčanice od 50 i 100 dolara, plaćao hranu, a Greenu je kupio i nove kaubojske čizme. Green je za 10.000 dolara kupio rabljeni crveni Ford F-150. Put prema Kaliforniji trebao se nastaviti 4. listopada. Ali nije.
Pucnji ispred Super 8 motela
Beloozerov, Green i Greenova supruga prethodne su večeri uzeli sobu u motelu Super 8 u Hernandu u Mississippiju. Ujutro su sišli na doručak. Green se potom vratio prema recepciji kako bi riješio povrat pologa za sobu, a Beloozerov je sam izašao na parkiralište. Tada su se pojavili federalni agenti. Green je poslije rekao da je začuo nekoliko detonacija koje je u prvi trenutak zamijenio za buku prometa. Kada je izašao, vidio je niz naoružanih federalnih agenata i Beloozerova na tlu.
Forenzička patologinja Constance DiAngelo, koja je na CNN-ov zahtjev pregledala fotografije njegova tijela iz pogrebnog poduzeća, zaključila je da je pogođen najmanje pet puta - u desnu ruku, lijevu nogu, desno stopalo i dvaput u trbuh. Federalni agenti rekli su da je Beloozerov imao oružje. Green i njegova supruga tvrdili su da tijekom zajedničkih dana u motelskoj sobi nisu vidjeli nikakav pištolj.
FBI je poslije objavio tek osnovnu informaciju o pucnjavi i naveo da će slučaj pregledati njegovo nadležno tijelo. U Mississippiju je zaključeno da je uporaba smrtonosne sile bila opravdana, ali detaljna dokumentacija o slučaju nije objavljena. I tu počinje misterij.
Zašto je FBI uopće lovio Beloozerova? Što su agenti znali ujutro kada su ga okružili? Je li imao oružje i je li prvi zaprijetio? Što se nalazilo na prijenosnim računalima koje je nosio? I je li taj neobični sistemski administrator zaista bio špijun?
Dokumenti mrtvih ljudi
Šest tjedana nakon pogreba FBI je pozvao njegovu bivšu suprugu Marinu u svoj ured u Washingtonu. Razgovor je trajao satima. Agente je posebno zanimalo kako je Beloozerov gledao na rat u Ukrajini, gdje je putovao te postoji li mogućnost da ga je netko pokušao pridobiti za suradnju. Marina je odbacivala pomisao da bi namjerno radio protiv SAD-a. A onda je počela pregledavati stvari koje je ostavio iza sebe. Među njima je pronašla vozačku dozvolu i karticu američkog sustava socijalnog osiguranja izdane na ime muškarca koji je umro prije više od deset godina. Pronađen je i dokument povezan s još jednom preminulom osobom. To više nije bilo lako objasniti. Identiteti umrlih osoba mogu se koristiti kao temelj za konstruiranje lažnih identiteta - jednu od najstarijih tehnika obavještajnog zanata. No ni to nije značilo da je Beloozerov radio za Moskvu.
CNN-ova istraga naposljetku je došla do scenarija koji je istodobno bizarniji i logičniji. Mislio je da pomaže Ukrajini Izvor upoznat s istragom rekao je CNN-u da su federalni agenti pronašli dokaze prema kojima je Beloozerov pokušao proslijediti osjetljive informacije osobama za koje je mislio da su povezane s Ukrajinom. Vrijeme je bilo posebno osjetljivo. Washington je u pojedinim razdobljima rata ograničavao način na koji Ukrajina može pristupati određenim satelitskim podacima, strahujući od poteza koji bi mogli dodatno eskalirati sukob s Rusijom. Beloozerov je, prema izvoru CNN-a, upravo tada pokušao dijeliti informacije izvan dopuštenih kanala.
No FBI je tijekom istrage došao do zaključka da je Beloozerov bio prevaren. Ljudi za koje je vjerovao da su Ukrajinci navodno su zapravo bili ruski operativci koji su se predstavljali kao Ukrajinci. Ako je ta verzija točna, slučaj dobiva gotovo klasičnu špijunsku ironiju. Čovjek koji je odrastao u obitelji sovjetskog disidenta, mrzio Putinov režim i pokušavao pomoći zemlji koju je Rusija napala možda je upravo zbog te želje postao idealan cilj ruske obavještajne službe. Nije ga trebalo uvjeravati da radi za Moskvu. Trebalo ga je samo uvjeriti da radi protiv nje.
Je li bio špijun ili žrtva?
Ni njegova obitelj više nema jednostavan odgovor. Marina je nakon saznanja o mogućem pokušaju predaje tajnih podataka priznala da je ono što je napravio moglo biti strašno kazneno djelo. Ali istodobno ga smatra žrtvom - čovjekom koji je bio iskorišten i namamljen u operaciju čije razmjere nije razumio. Njegov sin također ne pokušava tvrditi da se ništa sumnjivo nije događalo. Nakon smrti oca ostali su laptopi, tuđi identifikacijski dokumenti i deseci tisuća dolara u gotovini.
Zato gotovo dvije godine nakon pucnjave u Mississippiju nema pravog odgovora. Ilja Beloozerov mogao je biti čovjek koji je prekršio zakon pokušavajući neovlašteno predati tajne informacije. Mogao je postati meta profesionalne ruske obavještajne operacije. Mogao je istodobno biti i počinitelj i žrtva.
