Približava se Svjetski ekonomski forum u švicarskom gradu Davosu. Dok centralno mjesto zauzimaju sastanci najbogatijih svjetskih poduzetnika, menadžera i moćnih političara, svi će priznati da ta četiri dana nisu samo sastanci.
Ta četiri dana u Alpama imaju barem tri odvojena sloja događanja. Prvi, najvidljiviji, su oni sastanci i konferencije koje su dio službenog programa. Drugi dio su druženja na koja se može doći samo s pozivnicom, a nerijetko je riječ o druženjima uz finu hranu i skupocjena pića. Primjerice, luksuzni lanac indijskih hotela je samo za potrebe posjetitelja izgradio restoran i kafić u kojima su nudili tradicionalna indijska jela. Onaj treći sloj, daleko najtajniji organizira se u malim grupicama gdje odabrani pojedinci mogu u potpunoj diskreciji raspravljati o problemima koji ih muče.
Nakon zamornih razgovora, osvježenje će potražiti na nekoj od brojnih privatnih zabava. Naravno, sve zabave su isključivo za pozvane i ludilo može trajati do ranih jutarnjih sati. Prije nekoliko godina je Sean Parker, poznat kao osnivač Napstera, organizirao tulum s prepariranim životinjama. Kako je to opisao New York Times, Parker je zakupio jedan kafić i potpuno ga preuredio. Brojne preparirane životinje je razmjestio po čitavom kafiću, a posjetiteljima je upala u oči glava jednog bizona u koju su smjestili lasere kako bi show bio potpun. Vino i kokteli su tekli u potocima, a među gostima bila je bivša šefica Yahooa Merissa Mayer i nekoliko krunskih prinčeva.
Zabave ne organiziraju samo pojedinci već i velike kompanije. Svojevremeno je Google organizirao tulum na kojem je pjevala Mary Blige, a za hranu je bio zadužen britanski kuhar Tom Aikens, inače ponosni vlasnik Michelinove zvjezdice. Ista kompanija na jednoj od luđih zabava je gostima nudila i spremnike kisika s raznim okusima.
Sve te zabave osigurava više od 4.000 švicarskih vojnika i policajaca, a sama mjesta održavanja foruma ograđena su desecima kilometara žice. Službene brojke Svjetskog ekonomskog foruma kažu da dolazi tek nešto više od 2.000 posjetitelja, ali kako to priča Rich Stromback, neki ljudi jednostavno dolaze da se dobro zabave i njih ne zanima previše što se događa na u konferencijskom centru.
Da Švicarci sa zadovoljstvom dozvoljavaju sve to govore procjene o zaradi od čak 45 milijuna dolara koliko se potroši za tih nekoliko dana sastanaka. Broj letova se praktički utrostruči, a pretpostavlja se da nekih dvjestotinjak privatnih zrakoplova iskrca svoje putnike na stotinjak kilometara udaljenom aerodromu. Otamo sudionici do Davosa najčešće putuju helikopterom. Pružatelji praktički svih usluga zadovoljno trljaju ruke, a privatni vozači tjednima ranije oglašavaju svoje usluge.
Hotelima diplomati ipak zadaju glavobolje. Amerikanci ne mogu odsjedati u istom hotelu kao i iranska delegacija, iranska delegacija pak ne može u isti hotel s izraelskom i tako u nedogled. Ipak, više od četiri desetljeća održavanja Svjetskog ekonomskog foruma pokazuje da čak i politički problemi nestaju negdje u snijegu švicarskih Alpi.
