Iako je prije samo mjesec dana po drugi put postao predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko iz dana u dan gubi podršku sve većeg broja članova stranke. "Mnogi mu okreću leđa", rečenica je koju je Expressu ponovilo nekoliko uglednih HDZ-ovaca napominjući da će skori Sabor stranke pokazati u kojoj mjeri. Ipak, slažu se svi, Karamarko će biti najveći uteg ljudima koje je sam predložio na listu. Od prije nepopularan, sad je dosegao samo dno. Ostao je sam.On jest predsjednik stranke, ali afera Drimia–MOL, koja je izašla samo tri tjedna pred unutarstranačke izbore za zamjenika, potpredsjednike i Predsjedništvo, itekako je umanjila njegov utjecaj na članstvo, tj. delegate. Na listi za izbore su njegovi, Čuljkovi i Brkićevi ljudi, pa ako se oni dogovore da tipa ulaze po troje, četvero od svakog od njih, onda i Karamarkovi imaju šanse.
Moguće je to, ali na kraju ni ne mora biti.Jer zadnje što čujem jest da predsjednici gradskih i temeljnih ogranaka govore kako Karamarko mora otići jer šteti HDZ-urekao nam je naš sugovornik iz HDZ-a. Većina HDZ-ovaca s kojima smo pričali mišljenja je da je afera Drimia–MOL naštetila stranci, pogotovo jer se stranka ponovno počela povezivati s Ivom Sanaderom. Žele ostati anonimni zbog mogućeg bijesa koji bi na sebe navukli da sve što misle kažu imenom i prezimenom, ali tvrde da je samo pitanje vremena kad će pojedini članovi početi izlaziti u javnost imenom i prezimenom te izraziti nezadovoljstvo. No nedavno objavljen ugovor Karamarkove supruge Ane i tvrtke Joze Petrovića, inače MOL-ova lobista, samo je bio okidač već dugo nezadovoljnog članstva.
Šef HDZ-a imao je parlamentarne izbore na dlanu samo godinu ranije, a na kraju je dobio 59 mandata, nedovoljnih za formiranje Vlade što je, naravno, razočaralo HDZ-ovce i zbog toga jer su mnogi izvisili prilikom kadroviranja. Potom je bilo vidljivo da im šef nema neki veliki utjecaj na premijera Oreškovića (što se pokazalo na slučaju Lozančić), kao i da se s Mostom teško dogovoriti oko bilo čega. Imamo vlast, a zapravo je nemamo. Nikakvu politiku ne provodimo i naravno da je članstvo ljuto. A afera Drimia–MOL samo je kap koja je prelila čašurekao je jedan utjecajan HDZ-ovac naglasivši da bi Karamarko na kraju mogao ostati potpuno sam. No to nije ništa novo kod HDZ-ovih vođa. Ivu Sanadera izbacila je Jadranka Kosor, nju je, pak, izbacio Tomislav Karamarko, pa bi neka slična sudbina mogla zadesiti i njega.
Počinjem sve više sumnjati da je na stranku bačeno neko prokletstvogovori nam naš sugovornik. Karamarku se, između ostalog, zamjera i što se Predsjedništvo stranke već dulje nije okupilo. Zadnji je sastanak bio prije izbora za predsjednika stranke.Trenutačno ništa ne funkcionira. Ni Vlada, ni Sabor, ali ni stranka. Potpuno je rasulo. Nikakve političke odluke se ne donose, a sad to već prepoznaje i članstvo. Razgovarajući s ljudima iz stranke čujem da se pitaju: ‘Tko je donio odluku da je za Hrvatsku najbolje da se povuče iz arbitraže s MOL-om?’. O tome nije bilo nikakve rasprave na ni jednom tijelu HDZ-akaže nam sugovornik iz HDZ-a konstatirajući da stranka proživljava možda najteže trenutke od osnutka. HDZ je trenutačno podijeljen na dvije stuje – onu šefa Karamarka i onu još glavnog tajnika Milijana Brkića. Izbijanjem afere o ugovoru Ane Karamarko s lobistom MOL-a Jozom Petrovićem struja Milijana Brkića samo je još više ojačala.
Nakon nemogućnosti formiranja kvoruma zbog nedolaska Gorana Dodiga (HDS), Steve Culeja (HDZ), Željka Glasnovića (HDZ), Damira Krstičevića (HDZ) i Sandre Perković (Bandić Milan 365), krenule su među saborskim zastupnicima, ali i u HDZ-u općenito svakakve teorije. Jedna je da je sve organizirao Milijan Brkić jer su Culej i Glasnović njegovi ljudi, ali izvori bliski njemu kažu da to nije točno. No bez obzira na to je li riječ o unaprijed dogovorenom scenariju ili o slučajnosti, članstvo je događaj nazvalo jednostavnorazmontiranjem HDZ-a, a to su potvrdile ostavke Gordana Jandrokovića i Davorina Mlakara na mjesta potpredsjednika Kluba HDZ-a.Ma čim je Jandroković dao ostavku, to govori da stvari ne štimaju. Mlakar ima B opciju, on je kandidat za ustavnog sucarekao je naš sugovornik. Ugledni HDZ-ovci koji se percipiraju kao Brkićevi su, kaže naš izvor, Ivan Šuker, Josipa Rimac, Andrija Mikulić, Franjo Lucić, Anđelko Stričak, Tomislav Tolušić, Ivana Maletić, Božidar Kalmeta i Goran Pauk.
Politika je definitivno prevrtljiva jer se još prije samo dva mjeseca pričalo o političkom kraju Milijana Brkića, a sad se govori o političkom kraju Tomislava Karamarka. Odnosi Brkića i Karamarka najbolje se mogu opisati kao toplo-hladni. Vidno poljuljani i hladni prije davanja kandidatura za unutarstranačke izbore navodno su nakon toga malo zatoplili. Karamarko je popustio, a Brkić je jedini kandidat za zamjenika iako je prvotno, prema njegovoj želji, to trebao biti Damir Jelić. No izgleda da je krenula prava borba za vlast u stranci. Naime, po izboru ljudi u Predsjedništvo najbolje će se vidjeti tko je jači, a ako na kraju Brkić pobijedi, kroz Predsjedištvo će kontrolirati i donositi političke odluke, dok bi se Karamarko mogao pretvoriti u fikus. Ako se, pak, dogodi obrnuti scenarij, šef HDZ-a imat će sve konce u svojim rukama. Trenutačno se vodi velika bitka na terenu, a naši izvori kažu da Brkić ima velike šanse jer je afera Drimia-MOL naštetila ugledu Karamarka među članovima.
Da u HDZ-u itekako vrije pokazuje i odluka Hrvoja Burića, jednog od osnivača te stranke, da nakon 26 godina napusti HDZ. Nakon što je izišao u javnost, mislio je kako neće dobiti neku veliku podršku članova, ali iznenadio ga je broj poruka koje je dobio u samo jednom danu.Oko 50 SMS-ova podrške dobio sam od članova HDZ-a nakon objave da napuštam stranku. Bilo je tu i poruka uvaženih i utjecajnih članova. Ljudi su se očito zamislili i očito je da se stranka treserekao nam je u razgovoru Hrvoje Burić koji je u tri mandata bio član Predsjedništva i kandidat za gradonačelnika Rijeke 2013. godine. Tada je ušao u drugi krug sa SDP-ovcem Obersnelom, žestoko se borio, ali stranka njegov rad nije prepoznala.Nema nikakve komunikacije u stranci. Samo njih dvoje, troje, četvero razgovaraju. Ako se nije raspravljalo o Ini, teško da će se raspravljati o mojem ispisu.
Nakon puno godina u gradskom vijeću zaključio sam da su SDP i HDZ u Rijeci u nekakvom aranžmanu. HDZ-u ne odgovara, iz nekog razloga, da bude jaka opozicija u Rijecikaže Burić. Bio je u ratu, branitelj je i kaže da politiku nikad nije koristio za osobni interes. Ljuti ga jer mu stranka za izbore 2013., kad je ušao u sraz s Obersnelom, nije za kampanju dala ni lipe. Finacirao se od sponzora.Kandidirali su me 22. veljače, a izbori su bili dva mjeseca kasnije. Čudo je što sam uopće ušao u drugi krug. Tada nam je protivnik bio Predrag Šustar, kandidat Laburista kojeg sam pobijedio i ušao u finale s Obersnelom. No, on je na kraju postao ministar iako je bio na listi Laburista i dobio manji broj glasova od mene, a meni se nitko nije ni obratio- rekao je Burić koji će na iduće lokalne izbore izaći samostalno. Obzirom na to da je Rijeka SDP-ova utvrda, taj mu plan uopće nije loš.
Naime, tako ima više šansi pobijediti, pogotovo ako će građani znati nagraditi njegov rad u Gradskom vijeću. Tomislav Karamarko nadao se neko vrijeme jokeru "samo zovi". Milan Bandić tajanstveno je, naime, nagovještavao kako će njegov klub uskoro narasti na deset zastupnika. Bandić je očajnički pokušavao skupiti barem tih 10 zastupnikaneki su tvrdili i 15kako bi promjenio odnos snaga, sebe postavio kao važan faktor HDZ-u i umanjio značaj Mosta. "Vladi treba dati šansu, a onda napraviti preslagivanje unutar koalicije. Budite sigurni da ćemo imati dovoljno ruku", rekao je na N1 Bandić, vrlo samouvjereno. Lider Mosta i potpredsjednik Vlade Božo Petrov žestoko mu je odgovorio a indirektno i parterima iz Domoljubne koalicije. "Ja čestitam svima onima koji imaju želuca ići u preslagivanje vlasti s ljudima koji su zbog sumnji u kriminalna djela završili već nekoliko puta u pritvoru", poručio je Petrov i dodao kako je to "čisti pokušaji destabilizacije Vlade".
No, kako su nam rekli neki koje je Bandić kontaktirao, to mu, zasad, nije uspjelo. Bio je, kažu naši izvori, nadomak cilja sa Hridi Drage Prgometa, no ti su dogovori u zadnji tren propali. Trebala je to biti neka nejavna suradnjadogovor o dizanju ruku prema potrebama trenutka, bez oglašavanjaali neki zastupnici nisu htjeli prihvatiti takav "ugovor s nečastivim" jer takvi, kako se zna, uvijek dođu na naplatu. Bandić je zapravo proizveo samo političku štetu. Nije donio "miraz" Karamarku, kojim bi i sebe i njega izvukao iz nezavidne situacije, već je samo kompromitirao ljude s kojima je pokušavao sklopiti nagodbu. Sad nakon svega izgleda još neozbiljnije. Nije uspio pridobiti neke zastupnike Mosta na koje je računao, a pitanje je hoće li održati i obećanje da će uskoro imati jednog zastupnika Hrvatske raste. Bandić računa i na Čačića koji je trenutačno u klubu sa SDSS-om, ali sam Čačić kaže da su se čuli prije dva mjeseca i da ne prelazi kod Bandića.
Tako je Karamarko razapet između Tima, Bože i Mikija, što se može opisati pozicijom očajnika. Njegove izjave o aferi MOL pojačavaju taj utisakKarmarko se doimlje kao čovjek kojemu je u potiljak uperen pištolj, a ispred njega se nalazi minsko polje. Kamo god krene, vreba ga silna opanost... Osim mogućeg prekida arbitraže INE i MOL-a, Karamarko je vjerovatno najveću štetu počinio na planu zatrovanja javnog govora u Hrvatskoj. Njegovo silovito inzistiranje na lustraciji, dekomunizaciji, obračunu sa "silama zla""Jugoslavenima, komunistima i onima koji se nisu mogli pomiriti s Hrvatskom" danas se doimlju tek kao vješto osmišljen plan kako bi se zamaskirale prave namjere. Naciju je trebalo vratiti u Drugi svjetski rat i poraće, u fazu tranzicije (iako je HDZ imao na raspolaganju godine i godine, od 1991 naovamo, da to učini) samo zato da se ne bi bavila aktualnim pitanjimaINOM, MOL-om, nekretninama koje država kani rasprodati, autocestama, Podravkom, Končarom...
Ne slučajno, Karamarko je u novoj vladi odmah prigrlio ovlasti koje mu osiguravaju nadzor nad procesima preraspodjele državnih bogatstava. On, koji se nikad nije bavio nikakvim makroekonomskim pitanjimaa na sjednicama vlade Jadranke Kosor niti jednom se nije javio za riječpočeo je iskazivati silnu brigu za to što će se dogoditi ako Hrvatska izgubi arbitražu s MOL-om. U ovih pola godine otkako je u vladi, nismo ga čuli ni o kojoj drugoj temini o digitalizaciji, ni o gruntovnici i katastru, ni o novcu za novorođenu djecu (ta ideja, kako smo doznali, nije rezultat nikakvih osmišljenih demografskih politika, već je riječ o dosjetki koju je u kampanji izbacio jedan njegov suradnik), ni o kamatama, ni o kreditnom rejtingurječju, ni o čemu, osim o arbitraži. Gdje se njegov stav, gle čuda, podudara sa stavovima Joze Petrovića i Mađara, odnosno MOL-a. Ni Tomislav Karamarko nije tako slijep za stvarnost da bi mogao vjerovati kako nitko u našoj javnosti neće primijetiti te njegove čudne stavove, pa nam ostaje samo pitati se, zašto ih ion s takvom ustrajnošću ipak nameće?
Je li na to prisiljen? Gdje su računice koje pokazuju kako bi se Hrvatskoj isplatio prekid arbitraže? Gdje su ugovori između INE i MOL-a? Kako je moguće da Hrvatska naplaćuje najmanje, svjetski raritetne koncesije za eksploataciju naše nafte i plina (nekoliko puta manje od svjetskih, čime svake godine, prema nalazima Goranka Fižulića, gubimo milijarde) a kompanija kojoj smo to omogućili nas svejedeno isvodi pred međunarodno sudište? Zašto ni ova ni prošle vlade nisu pokrenule pitanje tih koncesija? No, nije sve u nafti, ima nešto i u kobasicama. Tomislav Karamarko je sredinom tjedna doista bio u golemom problemu, još saborsko povjerenstvo nije ni raspravilo o sukobu interesa, a već je u 24sata otvorena i afera s Gavrilovićem.
Marketinška agencija Drimia Ane Karamarko nije radila samo za lobista mađarskog MOL-a Jozu Petrovića, s kojim se hrvatska država spori oko Ine, nego i za mesnu industriju Gavrilovićkoja je također tužila Hrvatsku. Protiv Georga Đure Gavrilovića kao vlasnika tvornice Uskok paralelno vodi istragu za ratno profiterstvo, a njegov sin Georg Gavrilović od države potražuje odštetu od 198,5 milijuna eura ili gotovo 1,5 milijardi kuna. Drimia je nastavila raditi za Gavrilovića i kad je Tomislav Karamarko postao drugi čovjek Vlade, države koja je u milijunskom sporu s Gavrilovićem. Primjerice, u travnju ove godine Drimia je poslala dva priopćenja o aktivnostima Gavrilovićada podržavaju akciju "Kupujmo Hrvatsko" i da nagrađuju svoje vjerne kupce. Također, prema priopćenjima, sigurno je da su radili određene poslove za njih i u proljeće prošle godine. Njegova supruga dakle, radi i za tvrtku čiji vlasnici tuže državu a protiv Gavrilovića starijeg Uskok vodi istragu za ratno profiterstvo.
No, ni tu Karamarko ne vidi sukob interesa, pa je za Novu TV prema običaju, lakonski, rekao: "Zar doista sondiranje plasmana pašteta i mesnih doručaka, evo sad malo karikiram, ugrožava nacionalnu sigurnost. Je li to sukob interesa? O čemu govorimo?" Naravno, nije tvrtka njegove supruge samo sondirala plasman pašteta, kako on kaže, već je odašiljala i Gavrilovićeva priopćenja o njegovu sporu s državom. Državom u čijoj Vladi kao potpredsjednik sjedi Karamarko. Tako nesuvislo u intervjuu Karamarko brani i ugovore svoje supruge s konzultantom MOL-a Petrovićem: "Dakle, 2012. je supruga potpisala ugovor s firmom gospodina Petrovića, radila je poslove marketinga i PR-a 2012., prije nego što sam postao predsjednik HDZ-a i taj ugovor prekinuli su u momentu kad se znalo da ću postati član Vlade. Prema tome, o čemu govorimo?
Postoji ne samo taj ugovor moje supruge. To je ugovor privatnih firmi. Postoji ih više, o čemu govorimo?", branio se Karamarko, opet vrlo nervozno i nejasno, ipak dajući do znanja da ugovora ima više! Karamarko ne vidi ili ne razumije problem, pa je opetovano, usred afere i svojih tvrdnji da će se povući iz odlučivanja o Ini i MOL-u, posve javno, u kamere Nove TV, ponovio da želi prekid arbitraže za Inu:Ja sam rekao jednu stvar, gledajte 2014. je počela arbitraža. Neki kažu da ako izgubimo, ne daj Bože, da bi nas to moglo koštati milijarde kuna. Prema tome, mene samo zanima kako bi nakon jednog takvog financijskog udara mi krpali proračun, sljedeće godine i one godine iza. Ja o tome razmišljam. Ja razmišljam o skupim troškovima odvjetničke kuće koja zastupa Hrvatsku. Prema tome, to je pitanje skrbi o nacionalnim interesima, a ne nešto drugo.
