Kako bi stvorili Oscarom nominirani film o ubojstvu Osame Bin Ladena, pisac Mark Boal i redateljica Kathryn Bigelow sprijateljili su se s nekoliko ljudi u CIA-i. Tijekom procesa intervjuiranja agenata o desetljećima dugom lovu na arhitekte na napad koji se dogodio 11. rujna, navodno je dvojac agentima plaćao ručkove, nakit i skupocjeni alkohol.
Boal je prisustvovao i tajnoj ceremoniji na kojoj se odalo poštovanje ljudima koji su sudjelovali u operaciji 'Bin Laden', dok je Bigelow agentici koja je inspirirala za stvaranje lika Jessice Chastain, osobi s kojom se nekoliko puta susrela, ponudila privatno prikazivanje filma u jednom ekskluzivnom klubu.
Jason Leopold i Ky Henderson iz 'Vice Newsa' otkrili su ove i mnoge druge detalje o vezi između 'Zero Dark Thirty' ekipe i američke špijunske agencije, i to na temelju dokumenata do kojih su došli pomoću Zakona o pravu na pristup informacijama.
Njihov članak pomogao je u oblikovanju ionako poznate i kontraverzne činjenice da je film, koji je popularizirao Obaminu administraciju, donekle u neskladu s istinom o smrti, te da je rađen po vladinoj ideji.
Prema zapisima, Boal i Bigelow ponudili su svojim pomagačima svašta, od hotelskih ručkova i ulaznica za modnu reviju Prade, do boca tekile vrijednih 170 dolara.
Neke od darova agenti su čak i prihvatili, dok su neke odbili, a treće su kasnije platili sami.
Inspektor je odlučio da su filmaši možda počinili prekršaj kad su davali mito državnim službenicima (ni Ministarstvo pravosuđa ni CIA nisu doduše poduzele ništa u vezi tih optužbi, tj. nisu pokrenuli ispitivanja među navedenim zaposlenicima), ali također nisu pronašli dokaze da su agenti koji su bili intervjuirani odavali ikakve povjerljive informacije.
CIA je ulagala veto na najgluplje stvari
Kad pričamo o specifičnim informacijama kojima je Washington 'hranio' filmaše, najkonkretnije otkriće tiče se toga kako je CIA uložila veto na dio scenarija 'Zero Dark Thirtyja'.
"Službenik je rekao da su on i još jedna osoba, čije je ime redigirano, pregledali scenarij tražeći 'velike greške, kao što su recimo bili psi koji su se pojavili u scenama ispitivanja'. Službenik je rekao Bolau da to nije istina jer 'CIA nikad ne bi dovela pse u sobu za ispitivanje'.
Boalu je također rečeno da je scena u kojoj 'agent tulumari i puca iz pištolja' nije točna, jer 'agenti nikad ne bi učinili nešto tako'. Njihove druge brige bile su u vezi ispitivanja zatvorenika, jer se vidi kako ih se udara i tuče", a valjda bi svijet trebao povjerovati da terorističkim zatvorenicima Amerikanci nikad ne bi naudili.
Hoće li išta od toga utjecati na filmsku ostavštinu? Kad su ovi podaci izašli u javnost, neki kritičari, uključujući i senatoricu Dianne Feinstein, optuženi su da su opasno odobravali CIA-inu upotrabu 'poboljšanih metoda ispitivanja'.
Drugi, poput Marka Bowdena iz Atlantica smatrali su da je riječ o interpretaciji koja krivo predstavlja filmske pokušaje da se opravdaju loši koraci vlade u hvatanju Bin Ladena.
U svakom slučaju, bitno je zapamtiti da je riječ o filmu koji predstavlja umjetnost, a ne o novinarskom ili dokumentarističkom djelu, te da je priča modelirana uz pomoć likova u filmu.
U tekstu 'Don't Trust Zero Dark Thirty' iz 2012. godine, Peter Mass je napisao da film "predstavlja novi žanr u filmskom stvaralaštvu - problematičnog potomka grozničavih pokušaja da se nešto ugradi u novinarstvo".
Dodao je da je već problematična praksa pružanja posebnog pristupa određenim novinarima, a sad se miče i na širu sliku, tj. na stvaranje filmskih mitova koji bi trebali ići na ruku određenim sponzorima (u slučaju 'Zero Dark Thirty' to bi bila, naravno, CIA).
Tako da nova otkrića nisu otkrila 'toplu vodu' niti su pokazala kako se mit razlikuje od stvarne povijesti, piše Atlantic. No ona ipak pokazuju da, iako je moguće da je CIA manipulirala filmašima, oni su isto tako pokušali manipulirati CIA-om.
