'Crna Dalija' ima veliku šansu ali mora reći tko je i što je

U Hrvatskoj je veliki nered, dakle, situacija je izvanredna, mogao bi, parafrazirajući jednu od znamenitijih sentenci Mao Ce-tunga, reći lider oporbe.

Zbilja, u Hrvatskoj je takav nered da se teško može i opisati: saborska većina ovisi o virozama među zastupnicima, ministri Andreja Plenkovića pokazuju da imaju problem za svako rješenje, završavajuća turistička sezona najava je sljedeće i lošije, odlasci na privremeni rad od najmanje 30 godina su masovni, brodogradilišta nemaju ni za struju platiti, vanjska politika vodi se na tribinama nogometnih stadiona, zdravstvo je kolabiralo, mirovinski sustav će sutra, školstvo je gdje je i bilo – na dnu, društvo općenito malo ispod istog tog dna, točno tamo gdje ga vidi dobar dio klera i kompletna radikalna desnica.

Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Situacija je, očito, za lidera ili lidericu oporbe izvanredna, samo što mi takve nemamo. Oporba, istina, postoji, ali se golim okom ne može procijeniti tko je tu neozbiljniji: nestali Božo Petrov ili povremeno živi Nikola Grmoja, Ivan Vilibor Sinčić ili Ivan Pernar, karizmom neokrznuti Krešo Beljak ili nevjerojatni Davor Bernardić, za kojeg je i Biljana Borzan – Angela Merkel.

Izdvaja se, dijelom, takozvana Amsterdamska koalicija, savez političkih organizacija koje mogu činiti neku buduću, liberalniju vladajuću većinu, ali sami do većine mogu doći jedino ako nitko drugi ne izađe na izbore. Tako je, dakle, Andrej Plenković jedini hrvatski premijer u povijesti koji može slobodno reći da je u zemlji veliki nered, ali da se to njega apsolutno ne dotiče, pa je, samim time, situacija izvanredna.

“Oni koji nisu u stanju srušiti Vladu kojoj, suprotno načinu koji je propisan Zakonom, politiku kroje financijski i pravni i tko zna koji interesni krugovi, i to po svojoj mjeri i u svoju korist, ne zaslužuju kasnije obnašati vlast. Oni koji nisu kao oporba bili dostojna brana samovolji jedne klijentelističke i loše vlasti, ne ulijevaju povjerenje da će danas-sutra biti bolja i sposobnija vlast. Čast iznimkama čije zalaganje za istinu nije naišlo na primjerenu podršku”, rekla je Dalija Orešković, bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u intervjuu Večernjem listu, u kojem je najavila ozbiljan politički angažman.

Ali ne u ove stranke Top News Crna Dalija prelomila: Ipak ulazim u politiku!

Zbroje li se njena prošlost, u kojoj se, što je za naše prilike ravno čudu, ponašala ledeno profesionalno, te hrvatska sadašnjost u kojoj jednostavno nema nikoga tko može ugroziti vlast, lako se može desiti da upravo Dalija Orešković za kratko vrijeme postane osoba čija će politička snaga biti puno veća od iskustva u realnoj politici.

Istina, neće biti prva takva: pojave se u nas u nepravilnim vremenskim razmacima zvijezde padalice, ljudi za koje se učini da mogu puno, oni u isto to povjeruju, a onda im jednostavno istekne rok trajanja.

Tko ne razumije, neka se sjeti Mirele Holy i njenog strelovitog uspona i još bržeg pada ili, zašto da ne, Ive Josipovića, profesora i skladatelja što je za pet-šest godina prešao put od izbornog trijumfa na predsjedničkim izborima do potpune irelevantnosti u politici.

Dalija Orešković je u spomenutom nastupnom intervjuu pokazala da razumije kako Hrvatskoj za sada, a vjerojatno i za duže vrijeme, ne treba još jedna stranka o kojoj će mediji izvještavati dva tjedna i koja će na prvim izborima dobiti manje glasova nego što ima članova.

“S obzirom na to da su političke stranke pokazale da uvijek unutar sebe imaju ili kao autoimunu bolest razviju određene deficite, za sada sam sklonija okupljanju u nekoj manje formalnoj i otvorenoj formi”, kazala je.

U prijevodu, to što ona zagovara formom može biti najsličnije grčkoj Syrizi, koaliciji stranaka i građanskih pokreta u kojoj ima itekakvih međusobnih razlika, ali i čvrstog držanja osnovnih principa definiranih kroz skupinu nazvanu kako to samo ljevica zna - dugo, dosadno i neprivlačno: Prostor za dijalog, ujedinjenje i zajedničku akciju ljevice.

Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Da bi nekadašnja šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa mogla predstavljati platformu niza malih partija, nije dovoljna njena dobra volja nego i spremnost istih tih partija da nastupaju zajednički i od svoje, ne pretjerano razvijene infrastrukture, te od grupica operativaca na terenu, kreiraju mrežu u kojoj će važnije biti ono malo o čemu se slažu od onoga što ih razlikuje i što bi imalo smisla isticati ako bi, recimo, saborsku većinu činili Nova ljevica i SRP, a Radnička fronta, Pametno i IDS im bili oporba.

Taj proces, međutim, ne može biti jednostran. On podrazumijeva da, prvo, Dalija Orešković, osim dara za dijagnostiku, pokaže i onaj za propisivanje terapije, te njeno ideološko legitimiranje, jasnije od izrečenog u Večernjem, u kojem se predstavila kao zagovornica “vrijednosti liberalizma, ideja slobode i jednakosti, gradnje i jačanja demokratskih standarda i ostvarenja vladavine prava”.

Samo na adresi Ilica 3, tamo gdje je Državni zavod za statistiku, precizno mogu reći koliko je točno u Hrvatskoj osnovano stranaka s namjerom da raskinu ukorijenjeno dvostranačje i ponude drukčije principe političkog djelovanja. Sve i jedna je ili završila na margini ili duboko iza granice ridikuloznosti, pokazavši koliko velike mogu biti razlike između ambicija i mogućnosti.

Dalija Orešković u politiku unosi osobni integritet i profesionalno obavljanje bitne dužnosti u državnoj administraciji. Činjenica da je već to čini potencijalnom zvijezdom domaće demokracije podosta govori o društvu u kojem je ono što bi se inače trebalo podrazumijevati moguć i značajan kapital.

Da, veliki je ovo nered, kako bi rekao drug Mao. Samo što situacija nije izvanredna.