Krystyna Skarbek navodno je inspirirala Iana Fleminga za lik Vesper Lynd u serijalu o Jamesu Bondu. Rođena je u Varšavi, ali je godina njezinog rođenja i dalje misterij.
Govorilo se da je rođena 1915. godine, ali neki istražitelji, na osnovi poljskih i engleskih dokumenata, pretpostavljaju da je rođena 1908.
Skarbek je odrasla u bogatoj obitelji, kao kći bankara Jerzyja Skarbeka, koji je posjedovao plemićku titulu, i njegove supruge židovskog podrijetla, Stefanije Goldfeder. Od najmanjih nogu je bila izuzetna ljepotica, te je 1930. sudjelovala na izboru za Miss Poljske, na kojem je zauzela šesto mjesto.
S drugim suprugom je napustila Poljsku 1938. godine, te se u Londonu svim silama trudila pomoći svojoj okupiranoj domovini. Njezino samopouzdanje i ljepota pomogli su joj na prvom zadatku u Mađarskoj, 1939. godine, a plan za tu operaciju djelovao je kao poglavlje iz špijunskog romana.
Naime, glumila je novinarku iz Budimpešte, a nakon što je prešla u Slovačku i na skijama prešla poljsku granicu - došla je u grad Zakopane, u kojem se oslanjala na pomoć prijatelja.
Čim je otvorila svoju "kurirsku službu" mogla je početi raznositi propagandni materijal okolo, nakon čega bi u London slala sve informacije kojih se domogla.
Ovaj sustav je funkcionirao sve do neočekivanog trenutka kad se poljski vojni agent Andrzej Kowerski, čiji je zadatak bio da joj pomaže, zaljubio u nju. Iako je bila udana, Andrzej je ubrzo postao njezin ljubavnik i najvažnija osoba u životu.
Legendarna kreativnost u špijunaži
Kristina se obično predstavljala kao Christine Granville, a kreativnost koju koristila u špijunskom poslu postala je legendarna. Jednom prilikom, dok su je Nijemci ispitivali, Kristina se ugrizla za jezik i uvjerila vojnika da ima tuberkulozu jer je, navodno, iskašljavala krv. Zbog toga su je pustili, a ova priča je samo jedna u nizu njezinih podviga.
Jednog dana su je dva njemačka vojnika zaustavila u blizini talijanske granice i zahtijevali da digne ruke u vis, što je i učinila, ali im je tako pokazala dvije granate ispod svake ruke kojima im je zaprijetila, zbog čega su se vojnici na kraju povukli.
Također, jednom prigodom se u grmlju sakrivala od njemačke patrole i našla se licem u lice s ogromnim psom koji je lajao na nju. Uspjela ga je utišati tako što je i sama počela proizvoditi zvukove zbog kojih je Nijemcima djelovalo kao da su opkoljeni, pa su pobjegli.
Ipak, jedan od njezinih najpopularnijih pothvata bilo je spašavanje vođe pokreta otpora, Francisa Cammaertsa, kojeg je zarobio Gestapo. Ona ga je pronašla tako što je šetala oko zatvora i pjevala pjesmu "Frankie and Johnny" koju su oboje znali.
Francis je zatim počeo tiho pjevušiti,pa ga je uspjela locirati. Onda je uvjerila policajca da je Francisova supruga koja pokušava stupiti u kontakt s njim. Ne samo da su je pustili da ga posjeti, već ga je uspjela nekako i izvući iz zatvora i spasiti mu život.
Krystyna je bila agentica koja je najdulje radila za britansku tajnu službu, ali nije dobila ni jednu od brojnih vojnih nagrada za koje su je nominirali, isključivo zato što je bila žena.
Poslije rata, život joj je krenuo u drugom smjeru i postajao je sve gori. Kao nagradu za zalaganja dobila je samo 100 funti, zbog čega je morala početi raditi kao čistačica na brodu za krstarenje.
Umrla je 1952. godine, kad je ubijena u jeftinom londonskom hotelu u kojem je živjela. Ubio ju je Dennis Muldowney, Irac s kojim je radila i koji je bio opsjednut njome.
Kad je njezin ljubavnik Kowerski umro 1988. godine, tražio je da ga sahrane pored nje. Tek 2013. godine Krystyna je dobila priznanje za svoj doprinos. Njezina nevjerojatna hrabrost u tajnim operacijama tijekom Drugog svjetskog rata proslavljena je u sklopu memorijalnog skupa na njezinom grobu, kojeg je obnovilo Udruženja poljske kulturne baštine.
U Poljskoj je nedavno objavljeno da je se priprema film o životu ove nevjerojatne heroine, a spisateljica Clare Mulley je napisala knjigu posvećenu njezinom životu pod nazivom "Špijun koji je volio" ("A spy who loved"), prenosi True Crime.
