Francuzi nam žele prodati svoje avione - odlični su, ali preskupi

Sve je jasnije da Hrvatska neće uspjeti na vrijeme nabaviti zamjenu za dotrajale MiG-ove koji trenutačno patroliraju našim nebom. Upravo zbog toga su se intenzivirali pregovori sa stranim ponuđačima, o čemu se ekstenzivno pisalo i u našim medijima. Kako Express ekskluzivno doznaje, Francuzi spremaju iznimno primamljivu ponudu koja se ne tiče samo zrakoplova i tehnike. 

Naime, Francuska nam nudi rabljene Rafale, iznimno sposobne moderne lovce, ali i obuku pilota te svog pratećeg osoblja praktički odmah po zaključenju ugovora. Zašto je ta ponuda tako primamljiva? Prvenstveno zato što je potpuno očito da novi zrakoplovi neće doći u Hrvatsku prije nego što aktualnima isteknu resursi i trošni MiG-ovi morat će zauvijek prestati letjeti. Herojski su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu, piloti i osoblje su ih nadljudskim naporom održavali, ali sad je vrijeme da ih se smjesti u neki muzej. 

Okvirno će se to dogoditi tijekom 2023. godine, a novi zrakoplovi neće doći prije 2024. godine. A da bi zrakoplovi uopće letjeli hrvatskim nebom, potrebno je da piloti prođu obuku, ali ih i ostalo osoblje mora znati održavati. Obično se trening provodi tek u završnim fazama prodaje zrakoplova, a nerijetko čak i nakon isporuke. Sjetimo se doniranih helikoptera Kiowa. 

Obuku su provodili američki instruktori u hrvatskoj zračnoj bazi Zemunik tek nakon isporuke i tehničke provjere letjelica. Vojni analitičar Igor Tabak je za 24sata komentirao mogućnost nabavke tih zrakoplova upozoravajući na jednostavnu činjenicu da će se teško naći prostora za njih u hrvatskom državnom proračunu. 

Remont MiG-ova Top News HDZ-ova veleizdaja pretvorila se u mito od 75.000 kuna

“Francuski Dassault Rafale je izuzetno kvalitetan višenamjenski borbeni avion, isproban u borbi, izvezen u nekoliko država, i to nije sporno. Ono što je problematično za Hrvatsku je činjenica da se radi o velikom naprednom dvomotorcu koji koristi relativno malo država i koji je dosad bio vrlo skup. I to ne samo nabavno skup, nego eksploatacijski skup. Njegovo održavanje, punjenje gorivom... To je veliki dvomotorni lovac koji je razvijan i usporediv s Airbusovim Eurofighterom”, rekao je Tabak. 

Dodao je kako je Francuska jedna od rijetkih država na kontinentu sa zaokruženom vojnom industrijom, ali je trenutačno u krizi. “Ne sumnjam da će Hrvatskoj nešto biti nuđeno, ali tek zaprimanjem prave ponude možemo ozbiljno reći što nam se nudi i po kojoj cijeni. Do trenutka zaključenja prikupljanja ponuda, okončanja posla, ne znamo ništa o mogućim ponuđačima, cijenama, opsezima paketa za nove ili rabljene avione. 

Ovo je kraj Top News Mattis je zabranio Izraelu da proda F-16 Hrvatskoj

Pitanje je tko će nam zapravo odgovoriti. I, naravno, onda dolazimo do proračunskog aspekta koji nije bajan”, smatra Igor Tabak.
A taj proračunski aspekt bio je i odlučujući element za pokretanje onog propalog pokušaja nabavke izraelskih F-16. Nadograđeni i opsežno modificirani, ali i borbeno isprobani, ratni zrakoplovi su nas trebali stajati tek nekoliko desetaka milijuna dolara, dok se cijena novoga Rafalea kreće oko dvije stotine milijuna dolara. 

Kako je svojevremeno vojni analitičar Nedžad Ahatović za Express pojasnio, izraelski F-16C/D BARAK, višenamjenski lovački borbeni avion, u osnovi je posebna modifikacija lovca General Dynamicsa (Lockheed Martin) F-16A/B Fighting Falcona, koji je prvi put poletio 1979. godine. Suštinska razlika izraelskog aviona je u tome što je Izrael na njemu nekoliko mjeseci po prijamu letjelica načinio 17 tehničkih izmjena koje su bile prije svega posljedica intenzivnog korištenja 16-ica u borbenim uvjetima. 

Na osnovu ovih izmjena Amerikanci su godinu, dvije iza toga sve svoje lovce F-16A preorijentirali na standard F-16C/D, koji je inkorporirao sve izraelske modifikacije i još neka druga značajna poboljšanja u opremi i naoružanju. Školovanje pilota tu je također bilo vrlo primamljivo, jer su izraelski piloti zbog svojeg borbenog iskustva i stalnih borbenih djelovanja kroz niz lokalnih sukoba Izraela sigurno među najboljim borbenim pilotima u svijetu. 

Njihovo znanje i iskustvo koje su oni tijekom školovanja trebali prenijeti na svoje hrvatske kolege, lako je moguće, bio je jedan od najvažnijih razloga zbog čega je ovaj ugovor o nabavci lovaca F-16 iz Izraela i sklopljen. Još je jedan bitan faktor bio presudan, iako se o njemu mnogo ne piše, a to je da će do 2025. godine većina NATO članica preći na nove lovačke borbene avione, američke visokosofisticirane STEALTH višenamjenske borbene avione Lockheed Martin F-35 Lightning II. To znači da bi se tad u prodaji trebalo naći nemalo lovaca F-16, što znači lakše servisiranje onih koji su mogli biti dijelom HRZ-a.

A-10 Tehno Najopasniji avion današnjice postaje još ubojitiji

Korona je značajno uzdrmala svjetsko gospodarstvo, pa čak i vojnu industriju. Hoće li biti lakše ispregovarati neku povoljniju cijenu s Francuzima? Hoće li Plenković odustati od borbenih zrakoplova? Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, s jedne strane, teško može adekvatno čuvati zračni prostor zbog iznimno specifičnog oblika granice i razvedenosti obale. 

Čak i američka studija o najisplativijem načinu obrane hrvatskog neba kaže da je puno isplativija varijanta korištenje nekog od mnogobrojnih sustava zemlja -zrak. Međutim, u mirnodopsko vrijeme je takvo što apsolutno najgora opcija. Raketa ne zna je li riječ o civilnom zrakoplovu s problemima u radio-vezama, o neprijateljskom ratnom zrakoplovu ili pak o zalutalom zrakoplovu susjedne države. 

Sjetimo se tragedije MH17 na nebu iznad istočne Ukrajine. Putnički zrakoplov na relaciji Amsterdam - Kuala Lumpur letio je iznad ratne zone i pogreškom je srušen. Ispaljena je jedna raketa iz sustava BUK te je ubijeno 298 putnika i članova posade. 

Upravo zbog takvih situacija, ali i nekoliko drugih rušenja putničkih zrakoplova, NATO zahtijeva od svojih članica air-policing. Neke države si to ne mogu priuštiti i onda te zadaće prepuštaju susjedima. Slovenci, recimo, na raspolaganju imaju talijanske Eurofightere i mađarske Gripene. Tehnički, Slovenci ne plaćaju ni jednima ni drugima tu ispomoć, ali imaju obavezu jačanja sustava protuzračne obrane. Hrvatska bi lako mogla izgubiti nadzvučne ratne zrakoplove, a kasnije će to biti praktički nemoguće nadoknaditi. 

Kao što je Hrvatska nekad imala svu silu podmorničara, kako mornara, tako i ostalog osoblja, a sad u čitavoj državi ima tek šačica ljudi koji su odradili barem jedan zaron u ratnoj podmornici. Slična sudbina bi lako mogla pogoditi i pilote lovaca. Jednom kad znanje i infrastruktura propadnu, gotovo nemoguće je to vratiti. Lako bi se moglo dogoditi da u bližoj budućnosti hrvatsko nebo paze talijanski i mađarski lovci.