Sve je eksplodiralo tijekom utakmice između Gane i Paname na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Na društvenim mrežama viralnom je postala snimka ganskog navijača, kasnije identificiranog kao Kailani Ibrahim Kpa, koji je snimljen kako puše bijeli prah prema terenu s tribina. Cijela scena dobila je mitske razmjere kada je samo nekoliko trenutaka kasnije Caleb Yirenkyi zabio dramatičan pobjednički gol u 95. minuti. Internet je Kpu odmah prozvao "juju majstorom", a krenule su masovne spekulacije o tome je li njegov ritual bio ključan za pobjedu.
Uoči utakmice Gane i Engleske, oglasio se Nana Kwaku Bonsam, najpoznatiji ganski vrač, čije ime u prijevodu znači "Đavo srijede". Bonsam je javno ustvrdio da će baciti urok na engleskog kapetana Harryja Kanea kako bi ga spriječio da postigne gol.
- Radim na Harryju Kaneu. Već sam prije pokazao za što sam sposoban, tako da znam što moram učiniti da ga zaustavim. Ne želim mu ozbiljnu ozljedu, samo dovoljno da ga zaustavi protiv moje zemlje - izjavio je Bonsam. I na kraju Kane nije zabio, završilo je nula-nula.
"Juju" je širok i često pogrešno shvaćen pojam koji obuhvaća niz tradicionalnih zapadnoafričkih duhovnih praksi, vjerovanja i predmeta poput amuleta ili čari za koje se vjeruje da mogu utjecati na sudbinu. U nogometu, to se manifestira na razne načine. Sjetimo se samo Afričkog kupa nacija 2015., kada je ganski kapetan Andre Ayew posipao bijeli prah po terenu uoči finala, ili incidenta iz 2002., kada su članovi kamerunskog stožera uhvaćeni kako postavljaju "čarobni predmet" na travnjak.
Vjerovanje seže sve do službenih struktura. Bivši izbornik Gane, Goran Stevanović, nakon neuspjeha na Afričkom kupu nacija 2012. godine, u svom je izvještaju naveo kako su se igrači "međusobno uništavali koristeći crnu magiju". Čak je i vlada Obale Bjelokosti svojedobno morala riješiti desetogodišnji spor s vračevima koji su tvrdili da su zaslužni za osvajanje naslova prvaka Afrike 1992. godine, a da im obećani bonusi nikada nisu bili isplaćeni.
U zabačenim krajevima sjeverne Gane, stotine žena žive u izgnanstvu, obilježene optužbama koje su ih otrgnule od njihovih domova, obitelji i života. To su takozvani "logori za vještice", stoljećima stara utočišta koja su istovremeno i zatvori za one koje je vlastita zajednica proglasila krivima za neobjašnjive nesreće, bolesti ili smrti. Novo, opsežno izvješće Amnesty Internationala pod naslovom "Branded for life" baca oštro svjetlo na ovu mračnu stvarnost, otkrivajući kako su vlasti Gane zakazale u zaštiti ljudskih prava stotina žrtava, ostavljajući ih da preživljavaju u nehumanim uvjetima, bez pristupa zdravstvenim uslugama, hrani, sigurnom smještaju i vodi. Priča o ovim ženama priča je o duboko ukorijenjenim vjerovanjima, socijalnoj nepravdi i borbi za dostojanstvo u sjeni praznovjerja.
Optužba za vještičarenje rijetko dolazi iznenada. Ona se kuha u loncu obiteljskih napetosti, zavisti i straha, a okidač je često tragičan događaj. Iznenadna bolest, smrt djeteta ili neuspjela žetva postaju povod za traženje krivca, a on se najčešće pronalazi u najranjivijim članovima društva. Žrtve su gotovo isključivo žene, pogotovo one starije, siromašne, udovice ili one koje žive s nekim zdravstvenim stanjem ili invaliditetom. Ponekad je dovoljno samo odudarati od stereotipnih rodnih uloga da bi se privukla sumnja.
U nekim slučajevima, dokazni materijal je zastrašujuće banalan. Fawza, stanovnica logora Gnani, protjerana je jer je njezin susjed tvrdio da je sanjao kako ga ona pokušava ubiti.
- On me ne želi u zajednici, zato me je optužio - povjerila se istražiteljima Amnesty Internationala.
Sličnu sudbinu doživjela je i Fatma iz logora Kukuo.
- Odbila sam dopustiti seoskom poglavaru da oženi bilo koju od mojih kćeri. Jednog dana, u zajednici se razboljelo dijete i poglavar me optužio - ispričala je.
Optužbe često ciljaju žene koje su uspješne i neovisne, što izaziva zavist. Jedna šezdesetogodišnja stanovnica logora Kukuo sažela je tu dinamiku.
- Uvijek imaju planove da te lažno optuže, pogotovo ako si marljiva, još uvijek snažna i dobro ti ide kao ženi.
Jednom kada je optužba izrečena, slijede prijetnje, fizički napadi, mučenje, a ponekad i smrt. Stravičan slučaj iz srpnja 2020. godine, kada su mještani sela Kafaba na smrt linčovali devedesetogodišnju Akuu Denteh nakon što su je optužili za vještičarenje, potresao je Ganu i potaknuo aktiviste na hitnu akciju. Za stotine drugih žena, jedini spas od takve sudbine je bijeg u jedan od neformalnih kampova.
Logori za vještice: Utočište koje je ujedno i zatvor
Više od stoljeća, ovi kampovi, koje nadziru vjerski i tradicionalni vođe u sjevernim i sjeveroistočnim regijama Gane, pružaju kakvu-takvu sigurnost od nasilja. Međutim, život unutar njih je borba za golo preživljavanje. Tijekom posjeta u studenom 2023. i travnju 2024. godine, Amnesty International zabilježio je više od petsto ljudi koji borave u četiri takva kampa. Uvjeti su poražavajući. Žene žive u trošnim kolibama od blata, često bez krova nad glavom koji bi ih zaštitio od kiše.
Alimata, jedna od stanovnica, opisuje svoju svakodnevicu.
- Imam ovdje svoju sobu, ali krov treba popraviti. Voda curi kroz njega kad pada kiša.
Izgubivši sve, ove su žene potpuno ovisne o pomoći drugih. Jedna osamdesetogodišnjakinja iz logora Kukuo s tugom se prisjeća života prije progonstva.
- Puno mi toga nedostaje od kuće. Imala sam sve. Skupljala sam shea orahe. Sada, ako me netko ne nahrani, kako ću jesti?
Vlada Gane nije uspjela osigurati ni osnovne uvjete za život u kampovima. Nedostaje adekvatne hrane, čiste vode i sigurnog smještaja. Zdravstvene usluge su minimalne, što je pogubno za starije žene s kroničnim bolestima. Ne postoji nikakav vladin program podrške žrtvama optužbi za vještičarenje, a prilike za zaradu su gotovo nepostojeće.
- Budući da se ljudi u kampovima ne mogu sami uzdržavati, vlasti imaju dužnost zaštititi ih i podržati. Ali do sada to nisu učinile - izjavio je Marceau Sivieude, privremeni regionalni direktor Amnesty Internationala za zapadnu i središnju Afriku.
Složeni korijeni vjerovanja
Bilo bi pogrešno promatrati ovaj fenomen kao puko praznovjerje zaostalo u ruralnim dijelovima zemlje. Vjerovanje u vještičarenje i moć vračeva rašireno je u Gani među svim vjerskim skupinama, razinama obrazovanja, etničkim pripadnostima i društvenim slojevima. Mnogi Ganjani strahuju od čarobnjaštva i vide ga kao stvarnu nadnaravnu prijetnju od koje se treba zaštititi. Ova vjerovanja dio su kompleksnog svjetonazora u kojem se isprepliću tradicionalne afričke religije, kršćanstvo i islam.
Kolonijalizam je odigrao svoju ulogu, koristeći termin "vještičarenje" kako bi opisao i često demonizirao autohtona afrička vjerska uvjerenja. Danas, mnogi Ganjani bez proturječja spajaju moderne i tradicionalne svjetonazore, tražeći pomoć i u modernoj medicini i kod tradicionalnih iscjelitelja. U novije vrijeme, uspon pentekostalnog kršćanstva, s naglaskom na borbu protiv demona i zlih sila, dodatno je oblikovao javni diskurs i, prema nekim analitičarima, čak ojačao glasine o okultnom.
Optužbe za vještičarenje
Godinama su organizacije civilnog društva i aktivisti upozoravali na ovaj problem. Nakon brutalnog ubojstva Akue Denteh, pritisak javnosti je narastao. Koalicija vjerskih i zagovaračkih skupina, uključujući Ganski pentekostalni i karizmatski savjet i Institut Sanneh, pokrenula je inicijativu za donošenje zakona koji bi stao na kraj ovoj praksi.
Rezultat je prijedlog zakona kojim bi se optužbe za vještičarenje i djelovanje lovaca na vještice kriminalizirali. Taj je zakon konačno ponovno uveden u parlamentarnu proceduru početkom 2025. godine, a parlament ga je usvojio u srpnju 2023., no još se čeka predsjednikov potpis da bi stupio na snagu. Aktivisti naglašavaju da je ovo ključan korak, jer bez specifičnog zakonskog okvira, policija i sudstvo nemaju alate za procesuiranje počinitelja. Država do sada nije uspjela stvoriti okruženje koje bi omogućilo kaznene istrage i progon napada povezanih s vještičarenjem, što doprinosi ponavljanju zlostavljanja.
Ipak, svi se slažu da zakon sam po sebi neće riješiti problem.
- Vlasti bi trebale usvojiti zakon koji specifično kriminalizira optužbe za vještičarenje i ritualne napade, uključujući zaštitne mjere za potencijalne žrtve - rekla je Genevieve Partington, direktorica Amnesty Internationala Gane.
Međutim, ona dodaje da je nužan holistički pristup koji se bavi korijenskim uzrocima zlostavljanja. To uključuje programe socijalne i ekonomske reintegracije za žrtve, kao i zaštitu i odštetu za one koji su pretrpjeli zlostavljanje. Najveći izazov ostaje promjena duboko ukorijenjenih kulturnih i društvenih normi koje diskriminiraju žene i starije osobe.
- Vlada bi trebala uspostaviti dugoročnu nacionalnu kampanju podizanja svijesti, s odgovarajućim resursima, koja bi osporila kulturne i društvene prakse koje diskriminiraju žene i starije osobe, uključujući optužbe za vještičarenje - zaključuje Partington.
