Hrvatska je jedna od rijetkih tranzicijskih država u kojima je od uvođenja višestranačja do danas održana manje-više postojana dvostranačka konfiguracija. Naš je sustav predvidiv: Hrvatskom vlada HDZ, a u rijetkim trenucima kad pretjeraju s opasnim namjerama, oni idu na klupu za rezerve i na teren istrčava SDP, kako bi mu omogućio predah. SDP nikad nije dvaput zaredom dobio izbore, no dosad je imao stabilno biračko tijelo, ono što dr. Žarko Puhovski zove “ireduktibilni minimum”.
Teoretski, SDP nije mogao pasti ispod petine biračkog tijela, a HDZ je držao trećinu. No ta se stabilna, “ireduktibilna” podrška, na oba pola topi. SDP gubi birače munjevitom brzinom, što će se nastaviti lansiranjem Dalije Orešković i Mislava Kolakušića, a HDZ sve teže trpi napade s desna, od Mosta do Hasanbegovića.
Imamo li na umu zadnju prevaru birača s HNS-om (to je gore od velike koalicije jer je stranka Vesne Pusić HDZ-ovcima gora od SDP-a), činjenicu da je Plenković prepoznat kao liberalniji i ljeviji lider i od Milanovića (mnogi misle da bi Milanović manje stršao kao vođa HDZ-a nego Plenković kao šef SDP-a), te, konačno, cijelu lakrdiju s Bandićem, jasno je da - uz Živi zid - na idućim izborima od HDZ-ove većine nema ništa.
Štoviše, ako je uopće zamisliva, bilo kakva većina mogla bi biti neugodno iznenađujuća - npr. anarohoidna ili trećeputaška. U tom se kontekstu u HDZ-u pojavila ideja o načinu na koji bi, i s manjinom, postali većina, i to nesavladiva. Riječ je o kopiranju pojedinih rješenja iz talijanskog i grčkog izbornog sustava, u kojima relativni pobjednik izbora dobiva nesrazmjerno veći broj mandata u parlamentu kako bi imao stabilnu vlast.
Dnevnik Nove TV objavio je kako se hrvatskom premijeru “sviđa grčki i talijanski model izbornog zakona, gdje relativni pobjednik dobiva od 20 do 40 dodatnih zastupnika za stabilnost”. “Riječ je”, rekao nam je jedan politolog, “u načelu o premijskim mandatima za opciju koja osvoji relativnu većinu...
To je, po mom sudu, izrazito nepravedan izborni zakon. No ne mislim da će Plenki ozbiljno krenuti u to, to su više probni baloni...” Zaprepašćujuće je da naši vlastodršci sve češće prepisuju talijanske zakone (iz onoga o sanaciji velikih sustava povadili su sve sve kontrolne mehanizme pa ostavili propis za legalizaciju ortakluka svih vrsta), a sad bacaju i oko na grčki. Ne pada im, međutim, na pamet prepisati odličan slovenski ovršni zakon, brz, učinkovit i jeftin za ovršenike. Oni razmišljaju samo o tome kako da vladaju do Sudnjeg dana.
Zaprepašćujuće je da je takav izborni zakon bio na snazi u Kraljevini Jugoslaviji. No Plenković ima još jednu opciju - to je Velika koalicija. Probio je led s HNS-om, a plašeći naciju Živim zidom ili, sad, bonus mandatima, mogao bi savladati i predstojeće otpore. Uostalom, vidjeli smo koliko su jeftini naši političari. A glede stabilnosti, njena je vrijednost upitna - od nje, dosad, imamo samo stabilno propadanje.
