U trenutku kada se Bliski istok ponovno nalazi na rubu otvorenog sukoba, a ratoborna retorika između Washingtona i Teherana doseže vrhunac, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan preuzeo je ulogu glavnog posrednika. Njegovom izravnom inicijativom prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, na stol je stavljen prijedlog koji bi mogao deeskalirati krizu: trilateralni sastanak na vrhu između Turske, Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Dok američka pomorska skupina plovi prema iranskoj obali, a Trump prijeti napadima ako Teheran ne pristane na novi nuklearni dogovor, Ankara pokušava otvoriti diplomatski koridor i spriječiti scenarij koji bi cijelu regiju gurnuo u kaos.
Ključni trenutak dogodio se 27. siječnja, tijekom telefonskog razgovora dvojice predsjednika. Prema informacijama koje je prva objavila turska novinarka Hande Fırat, poznata po dobrim vezama u vladinim krugovima, Erdoğan je Trumpu iznio konkretan prijedlog za organizaciju summita. Kako bi se premostile logističke i sigurnosne prepreke u napetoj atmosferi, turski je lider sugerirao da se sastanak održi putem videokonferencije, što bi omogućilo brzu i izravnu komunikaciju.
Glavna tema razgovora bio je Iran, a Erdoğan je, kako se navodi, ponovio čvrst stav Ankare da se kriza mora rješavati za pregovaračkim stolom, a ne vojnom konfrontacijom. Prema izvješćima turskih medija, uključujući i list Hürriyet, Trump je pokazao "pozitivan stav" prema inicijativi te izrazio spremnost za daljnje razgovore o mogućnostima takvog summita. Iako se ne radi o konačnom pristanku, u Ankari se to tumači kao ključan prvi korak prema deeskalaciji i otvaranju prostora za diplomaciju.
Deset dana "šatl diplomacije" uoči prijedloga
Erdoğanov poziv Trumpu nije bio ishitren potez, već vrhunac intenzivne diplomatske ofenzive koju je Turska vodila iza kulisa. U razdoblju koje je novinarka Fırat opisala kao "kritičnih deset dana", od 13. do 20. siječnja, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan bio je u neprestanoj komunikaciji s ključnim akterima u Washingtonu i Teheranu.
Fidan je u tom periodu održao čak četiri ključna razgovora. Dvaput je telefonski razgovarao sa svojim iranskim kolegom Abbasom Araghchijem, a jednom s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom.
Posebno je zanimljiva uloga Toma Barracka, biznismena poznatog po bliskim vezama s Donaldom Trumpom, koji je u tom razdoblju dvaput boravio u Ankari na sastancima s Fidanom. Tihi diplomatski kanali, uz koordinaciju s Katarom i Omanom koji su također prenosili poruke Teheranu, imali su jasan cilj: uvjeriti obje strane da je dijalog jedina alternativa sukobu.
- Zajednička nit u svim tim razgovorima bila je jasna: diplomacija, a ne sukob - napisala je Fırat, sažimajući turski stav riječima: "Niti je Iran udario, niti su Sjedinjene Države izgubile prestiž."
Turski strah od regionalnog kaosa
Inzistiranje Turske na mirnom rješenju nije samo stvar principa, već i vitalnog nacionalnog interesa. Turska s Iranom dijeli granicu dugu više od petsto kilometara i svaki vojni sukob u susjedstvu izravno bi ugrozio njezinu stabilnost. Ankara strahuje od scenarija u kojem bi američki napad doveo do pada režima u Teheranu, što bi moglo izazvati potpuni kaos, unutarnje sukobe i, posljedično, novi masovni izbjeglički val prema turskoj granici.
Zbog toga turske vlasti, paralelno s diplomatskim naporima, provode i sigurnosne pripreme. Visoki turski dužnosnici potvrdili su da se razmatraju dodatne mjere za pojačanje sigurnosti na granici, uključujući slanje dodatnih postrojbi i proširenje tehnološkog nadzora. Iako je veći dio granice već osiguran zidom izgrađenim 2021. godine, u Ankari smatraju da to ne bi bilo dovoljno za zaustavljanje stotina tisuća ili čak milijuna izbjeglica.
Što Amerika traži, a što Iran nudi?
U središtu spora nalazi se iranski nuklearni program. Zahtjevi Bijele kuće su eksplicitni i nepromijenjeni: Iran mora eliminirati ili predati sav svoj obogaćeni uranij, zatvoriti preostala nuklearna postrojenja, razgraditi kapacitete za rakete dugog dometa i prestati s prijetnjama Izraelu. Iako su prva tri zahtjeva tehničke prirode, analitičari u Ankari vjeruju da je upravo četvrti uvjet, koji se odnosi na Izrael, stvarni pokretač američkog pritiska.
Turska diplomacija, svjesna da Teheran neće pristati na "paket aranžman" koji bi doživio kao kapitulaciju, predlaže pragmatičniji, postupni pristup. Ideja koju Fidan zagovara jest da se problemi rješavaju korak po korak, s fokusom na zatvaranje nuklearnog dosjea kao apsolutnog prioriteta. Tek nakon što se to pitanje riješi, moglo bi se prijeći na raspravu o drugim regionalnim temama. S druge strane, Iran se povijesno pokazao kao težak pregovarač, vodeći se onim što njegovi diplomati nazivaju "igrom šaha" koja zahtijeva strpljenje i odbacuje ishitrene poteze.
Sljedeći korak u Erdoğanovoj inicijativi očekuje se već krajem ovog tjedna, kada bi u Ankaru trebao doputovati iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi. Njegov sastanak s Hakanom Fidanom bit će ključan za utvrđivanje je li Teheran uopće spreman prihvatiti tursko posredovanje i pozitivno odgovoriti na ponudu o trilateralnom summitu. U međuvremenu, pritisak na Iran raste i s drugih strana, budući da je Europska unija upravo danas odobrila novi paket sankcija zbog gušenja prosvjeda.
