Stranka Alternative für Deutschland ušla je u Bundestag i tako prvi put od ranih tridesetih godina prošlog stoljeća najviše njemačko zastupničko tijelo ima predstavnike ekstremne desnice. A prije samo nekoliko godina AfD nije ni postojao.
Stranku su 2013. osnovali njemački ekonomisti i znanstvenici, među kojima je bilo i mnogo akademika, dok se u pozadini odigravala velika dužnička kriza u Europi i gok se očekivalo da će cijela Europska unija propasti pod utegom gospodarske krize, ogromnih dugova Grčke i Španjolske i sporim gospodarskim oporavkom eurozone.
Predstavljali su se kao reakcija na Angelu Merkel i njezinu politiku spašavanja posrnulih članica eurozone te su se, naravno, prvo okomili na Grčku. Tadašnji AfD zastupao je zaustavljanje dodatnih kredita, i to ne samo Grčkoj nego i Portugalu. Cilj im je bio proširiti političku pobunu protiv eura diljem eurozone.
Tadašnji AfD načelno nije protiv Europe kao političke zajednice, ali tvrdili su da je euro, zbog razlike u gospodarskom stanju pojedinih zemalja, štetan i preskup za održavanje. Neki doista ozbiljni ekonomisti se slažu s tim i neke analize su pokazale da je Grčka mogla daleko lakše izaći iz gospodarske krize da je imala vlastitu valutu kojom je mogla upravljati po vlastitom nahođenju.
Upravo zbog toga su iz AfD-a zagovarali ili povratak nacionalnoj valuti ili stvaranje manjih državnih zajednica s jedinstvenom valutom, pa su tako Njemačku rado vidjeli u zajednici s Austrijom, Finskom ili Nizozemskom. Njihov osnivač, Bernd Lucke, profesor je makroekonomije i bivši savjetnik Svjetske banke, koji je 2011. napustio CDU, čiji je član bio više od tri desetljeća.
Na kraju je nakon godine dana i frakcijskih borbi u stranci zbog "skretanja udesno" dao ostavku na čelno mjesto AfD-a, čije su vodstvo potom zajednički preuzeli Frauke Petry i Jörg Mouthen. Skretanje s puta ekonomskih ideja osnivača možda najbolje oslikavaju prosvjedi nakon izbora, kad su brojne ljevičarske i manjinske udruge izašle na ulice Berlina. Josef Schuster, predjednik njemačkog udruženja Židova, optužio je AfD za toleriranje desničarskih ideala i agitiranje protiv manjina.
"Očekujem da će druge njemačke stranke otkriti pravo lice AfD-a i raskrinkati njihova prazna, populistička obećanja", kazao je on. Ostvareni rezultat neke je šokirao, iako sva istraživanja javnog mišljenja pokazuju da su otprilike toliko i trebali osvojiti. Međutim, puno je zanimljivije malo pomnije proučiti njihovu politiku. S jedne strane odlučno niječu bilo kakve nacističke pretenzije, ali postoje neki njihovi političari koji su optuženi zbog upravo takve politike.
Jedan od njih je Dubravko Mandić, koji je nekoliko puta dolazio u javnost zbog, u najmanju roku, dvojbenih komentara na društvenim mrežama, a svojevremeno je protiv njega bio pokrenut i disciplinski postupak unutar stranke. "Nikako nismo nacisti. Svaku patriotsku, domoljubnu stranku, u Njemačkoj prvo obilježavaju nekakvim nacističkim epitetima. Nismo mi prvi. Bilo je prije nas i drugih desno orijentiranih stranaka i sve su pratile iste takve priče.
Bili su tu i Der Republikaner i Pro Deutchland i sve njih su pokušavali obilježiti kao nacističke stranke. Čim neka stranka želi zatvaranje granica i čuvanje vlastitog naroda, odmah se govori da smo nacisti", kaže Mandić u razgovoru za Express. Ukratko nam je prokomentirao i nedavni uspjeh stranke:
"Nisam razočaran uspjehom AfD-a jer, realno gledano, tih 13 posto je dobar uspjeh. Ipak, moram naglasiti da je 87 posto glasača bilo zadovoljno dosadašnjim sustavom, dosadašnjim strankama. Parlamentarni izbori predstavljali su biranje između prave alternative, jedine opozicije na njemačkoj političkoj sceni, i onih drugih, starih partija.
Nažalost, 87 posto Njemaca i dalje želi da im stranci provaljuju u stanove, da ih ubijaju". Upravo tu dolazimo do jedne od najvećih kontradiktornosti moderne političke scene. Antiimgrantska desnica u isti mah poziva na zatvaranje granica i za promoviranje takvih stavova koristi baš imigrante. Mandić se, kako je i priznao, morao opredijeliti i shvatiti kome pripada, odlučio je da pripada Njemačkoj i nitko mu ne može to oduzeti. Ali nije on jedina kontradiktornost AfD-a.
Uzmimo izglednu novu šeficu stranke Alice Weidel, deklariranu lezbijku među ekstremnim desničarima. Frauke Petry, ženu koja je uvela AfD u savezne parlamente, istisnula je struja kojoj je smetalo što je stranka otišla previše u centar. U pojedinim pokrajinama, kao što je to pokrajina Mecklenburg - Zapadno Pomorje, rodna pokrajina Angele Merkel, AfD je prestigao Merkeličin CDU.
Zbog toga se očekivalo da će Petry samouvjereno vladati strankom i nastaviti s uspjesima, ali na kraju je morala odustati od predvođenja izborne liste, a netom nakon izbora odlučila je istupiti iz stranke. "Potpuno je jasno da sad slijedi i taj korak", rekla je u Dresdenu Frauke Petry, ali nije ponudila točan datum napuštanja stranke dok je istovremeno odbila komentirati glasine o osnivanju nove stranke.
Frauke, najopasnija žena Europe, kako su joj donedavno tepali, do stranačkoga kongresa u lipnju obnašala je dužnost predsjednice AfD-a, ali je mjesto glavnih kandidata na izborima prepustila Alice Weidel i Alexanderu Gaulandu, postavši zajedno s njima dopredsjednica stranke. Javnosti je to prezentirano kao dogovor u stranci, ali analitičari su odmah govorili da je struja predvođena Weidelicom i Gaulandom bila dovoljno moćna da je uklone s vrha stranke, odluči li ona suprotstaviti im se.
Navodno im se pridružio i Björn Höcke, predvodnik ekstremno desnoga krila stranke. Ona je u ponedjeljak s dvoje zastupnika AfD-a napustila zastupnički klub ove stranke u parlamentu savezne pokrajine Saske. Kao razlog je navela "temeljna razilaženja" s dijelovima stranke. Ranije istog dana najavila da neće pripadati zastupničkom klubu AfD-a u budućem, 19. sazivu Bundestaga, nakon čega su čelnici AfD-a od nje zatražili i da napusti stranku.
Petry je u Saskoj osvojila direktni mandat, tako da u Bundestagu može djelovati kao samostalna zastupnica. Mandić je, pak, iznimno kritičan prema bivšoj stranačkoj šefici. "Problem je ne samo Frauke Petry, već od samog početka je stranka imala problema s unutarnjim neprijateljima.
Naša borba protiv vladajućih je od samih početaka vezana uz unutarnje konflikte, ali vjerujem da, na ovako geopolitički važnom području, utječu i vanjski interesi. Naši ljudi se sad pitaju zašto je Petry odlučila u ovom trenutku izaći iz stranke, je li riječ o novcu ili nečem drugom, kolaju glasine da bi mogla čak biti ljubomorna na Alice Weidel. Moje osobno mišljenje je da je to već dugo planirano, a dosta njezinih simpatizera, bliskih suradnika, najavilo je ostanak u stranci. Neki će izaći s njom, ali dosta će ih ostati. Baš jednako kao i kad je Lucke otišao".
A Weidelica je, po nekim svojim stavovima, dijametralno suprotna politici AfD-a. Naime, ona je svojevremeno radila u megabanci Goldman Sachs, kao što smo ranije spomenuli, deklarirana je lezbijka i ovdje se vrijedi dotaknuti i njene partnerice. Sarah Bossard rođena je na Šri Lanki i posvojila ju je švicarska obitelj iz Biela, gdje ona i danas živi. Tamo joj se pridružila Weidelica i zajedno odgajaju dva sina vrtićke dobi.
Antiimigrantskoj stranci na čelu je osoba s prebivalištem u susjednoj državi. Velike stranke se moraju zapitati što to nudi tako eklektična mješavina lokalpatriotizma, ksenofobije, što su dosad bile odlike tvrde desnice, i modernih liberalnih prihvaćanja seksualnih sloboda. Zašto je AfD uspio, a sve stranke dosad su podbacile?
