Epizoda sa štiklama govori dosta o karakteru Martine Dalić. Kad je neki Karamarkov guru hrvatskog neokonzervativizma savjetovao ženama u HDZ-u da ne nose visoke potpetice, Martina Dalić demonstrativno je obula štikle. "Jedva čekam proljeće, jer ću tad kupiti tri nova para cipela na visoke pete" - rekla je i produžila na sjednicu Odbora za financije. Prepuna dvorana - izvijestila su 24sata - odmah je bacila pogled na noge HDZ-ovke, a Ivo Jelušić, pokraj kojeg je sjela, prokomentirao je to što je obula visoku petu.
"Jesam. Sutra ću još veće", rekla je.
Potom je na Facebooku objavila manifest modne i političke samosvijesti: "S obzirom na to da se neke današnje dnevne novine bave štiklama, kao nacionalno bitnom temom, objavljujem kako ću čim otopli nabaviti nekoliko dodatnih pari ove vrste obuće. Demokracija je pitanje slobode izbora, a neke od nas su odabrale štikle. Sviđalo se to nekome ili ne. A k’o za vraga imamo i pravo glasa. Zato bi moguće medijski treneri trebali skrenuti pažnju političarima da se koncentriraju na sadržaj svojih govora i poruka. Bojim se da je tu problem i deficit. U međuvremenu evo i slikica tih toliko prozivanih štikli koje mi se strašno sviđaju".
Uz komentar je objavila i fotografije četiri para štikli. Andrej Plenković Martinu baš i ne poznaje previše dobro, rekla nam je osoba iz zajedničkog kruga, pa objasnila: "Uveo ju je u Vladu na prijedlog Davora Božinovića. Njih dvoje su njegov kuhinjski kabinet, najbliži suradnici, a ne zna se tko od njih ima mizerniju podršku u stranci. Božinović je na izborima dobio nekoliko stotina preferencijalnih glasova, ona na njima nije ni sudjelovala. S druge strane, kao Plenkovićev trbuhozborac već danima funkcionira Gordan Jandroković, koji kotira otprilike kao i njih dvoje. U ovakvoj situaciji dosad nije bio možda ni jedan predsjednik vlade nakon rata".
Dodaje kako je Martina "kapriciozna, svojeglava i sutra može otići jednako naglo, iz inata, kao i Ramljak". Situacija je jednostavna za opis, a teška za rješavanje. Martina Dalić je priznala da je autorica "lexa Agrokor". U tom zakonu ima više rupa nego u ementaleru. Zakon ne sprečava angažman bivših tvrtki, ne poznaje pojam sukoba interesa, ne određuje nagradu povjereniku prema uspjehu restrukturiranja i ima još niz rupa, ali nema ih smisla više nabrajati. Kad je famozni Lee Iacocca, američka menadžerska barakuda, preuzeo 1978. restrukturiranje posrnulog automobilskog diva Chryslera, za prvu godinu rada uzeo je jedan dolar.
U drugoj godini uzeo je milijun dolara. Ramljak je učinio obrnuto: u prvoj godini uzeo je milijun, a drugu nije ni dočekao. Njegov posao nije ni uspješan ni neuspješan: krivnju za mogući neuspjeh unaprijed je delegirao na Andreja Plenkovića, zbog čije je šutnje, kako kaže, otišao. U tekstu ostavke povjerenik je, naime, napisao kako odlazi: "Zbog dugog razdoblja premijerove tišine...".
U to je teško povjerovati. Njega je imenovao sud, nagodba je, kao, išla kako treba, a on je tako senzibilan da je otišao samo zbog nečije šutnje? Zašto zbog te šutnje nije otišla Martina Dalić, koja je znatno odgovornija? I nije je imenovao sud, kao njega, nego Andrej Plenković? Ante Ramljak se hvalio da je ušao u nuklearni reaktor i da hladi jezgru, a pobjegao je zbog lagane radijacije. Povjerenik nije smio biti osjetljiv na buku, imajući na umu i to da je plaćen milijun kuna.
No on je pametno iskoristio svoj trenutak - provezao je slalom kroz rupe u zakonu, situirao se te u posljednji tren ostavio Plenkija i Martinu da se snalaze kako znaju i umiju. Što god bude, on više nije odgovoran- ako nagodba uspije, on je zaslužan jer je posložio njezine temelje. Ako nagodba propadne, on nije kriv jer mu je Plenković pokvario posao. A honorar ne mora vraćati - što bi bio slučaj da posao obavlja u Italiji - jer toga u zakonu nema.
Talijanski povjerenici dužni su, naime, vratiti pola naknade ako posao restrukturiranja ne uspije. Ante Ramljak je svakako profitirao na Agrokoru- on će sad puno godina biti miran, što nije uspjelo čak ni tvorcu sustava Ivici Todoriću... Takav slalom omogućila mu je baš autorica zakona Martina Dalić. No nisu te rupe jedine koje je ostavila u ovom propisu.
U njemu, naime, nema roll-up kredita niti usklađenosti s Ustavom Republike Hrvatske, barem ako vjerujemo Jasnici Garašić, vodećoj hrvatskoj stručnjakinji za insolvencijsko pravo - koju u pisanju zakona nitko nije konzultirao - kao ni dr. Sanji Barić. Martina Dalić, kako primjećuju pažljiviji promatrači zbivanja, nije zapravo konzultirala ni jednog ozbiljnijeg stručnjaka za insolvencijsko ili stečajno pravo - to je propustila - ali nije propustila konzultirati odvjetnički ured Šavorić.
A još je zagonetno i kako se Borislav Škegro - kojeg je Ramljak, vrag zna zašto, nazvao "genijalcem" - našao u poziciji da zna autore zakona prije nego što ih je znao bilo tko drugi. Možda je i sam sudjelovao u pisanju? Martina Dalić je na saborskom odboru demonstrirala određena znanja, to je neporecivo, ali na pitanje Mosta što bi danas mijenjala u zakonu, pokazala je potpuno odsustvo nomotehničkih vještina.
Ona - takav je dojam ostao nakon odbora - o pisanju zakona ne zna baš puno, a "lex Agrokor" je kompleksan nomotehnički posao. No za njega, osim Barić i Garašić, nije konzultiran ni jedan drugi stručnjak s katedre prava. Zašto? Možda zato što obje stručnjakinje tvrde da je "lex Agrokor" neustavan, a taj će skandal tek isplivati, jer ustavnost nije prva stvar zbog koje bi u ovoj zemlji letjele političke glave. No moguće je da su stručnjaci isključeni iz pisanja zakona i zato da bi u njemu ostale rupe. Da su zakon pisali profesori s Pravnog fakulteta, nakon ovoga bi bili izloženi ruglu.
Da nije dao ostavku, Ramljaku bi vjerojatno bio izvađen još jedan potencijalni sukob interesa. Jedan od glavnih pravnih savjetnika u Hrvatskoj mu je ured Gajski, Grlilić, Prka i partneri. Mladen Gajski, ugledni zagrebački odvjetnik, osobni je Ramljakov prijatelj. Oni su surađivali godinama, a kako saznajemo, Prka je zastupao Ramljaka i u brakorazvodnoj parnici. Preko istog ureda je Ramljak tužio i Davora Bernardića za klevetu. Prka je radio i za Queastus Borislava Škegre.
Dakle, riječ je o vrlo dobrim poznanicima i kućnim prijateljima Ramljaka. Upravo njih je izvanredni povjerenik uzeo za jedne od pravnih savjetnika. Pravni savjetnici su stajali najviše u prvih osam mjeseci. Gajski, Grlić, Prka i partneri angažirani su s ostalim domaćim i stranim savjetnicima. Oni su svi zajedno stajali u prvih osam i pol mjeseci više nego prozivani partneri za restrukturiranje, među kojima je i Texo Menagment.
Na pravne savjetnike, među kojima je i ured njegova prijatelja, ukupno je potrošeno 117 milijuna kuna. Upućeni kažu da je cijena njihovih savjeta čak 250 eura za sat, što je iznimno visoko. Točnih podataka nema, ali iz dokumenta o ovrsi, koji je objavio Ivica Todorić, vidljivo je da je odvjetničko društvo zaračunalo trošak ovrhe od 122.000 kuna. Ovrhu je preko njih pokrenuo upravo Ramljak protiv Todorićeve tvrtke Agrokor projekti. Ovrha je imala samo četiri stranice, naglasio je Todorić i tako podcrtao da se novac izvlači pod Ramljakom. A restrukturiranje Agrokora daleko je od uspjeha...
Andrej Plenković je na ovoj krizi demonstrirao tešku neodlučnost, ponašajući se kao danski kraljević Hamlet. Iako je očito da mu Martina Dalić radi silnu reputacijsku štetu, još nije smogao snage da joj se zahvali na suradnji, odnosno činjenici da ga je uvalila u živo blato - kako se navodno sam pojadao suradnicima. Problem nije toliko u njegovoj vezanosti za potpredsjednicu Vlade, koliko u matematici.
Glasovanje o predsjednici Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa pokazalo je, naime, da je njegova saborska većina vrlo fluidna - na jednoj točki ima 78 ruku, ali već na drugoj ima 75, jednu manje od potrebnog broja. U takvoj situaciji na rekonstrukciju bi se teško odlučio i odlučniji premijer od ovoga kojega po kuloarima Markova trga već zovu "odlučno možda", prema nadimku koji je Ivici Račanu prišila novinarka Anita Malenica.
A svaki javni nastup Martine Dalić uništavat će reputaciju premijera Plenkovića. Smijenio je neporočnu, hrabru i pravednu Daliju Orešković - hrvatsku Ivanu Orleansku, a štiti neuspjelu hrvatsku repliku nepopularne - ali efikasne - engleske premijerke Margaret Thatcher, čije su liberalne mjere čak i u domovini liberalizma, Engleskoj, izazivale sablazan i žestok otpor sindikata, rudara, željezničara i mnogih drugih skupina koje je smatrala parazitskima. Martina Dalić dijeli isti svjetonazor, ali je ironijom povijesti došla u situaciju u kojoj je ona glavni zagovornik državne intervencije.
Thatcherica se, naime, zalagala za minimalnu, noćobdijsku državu - koja bdije dok mi spavamo - i za dominaciju privatnika nad državom. To su poznate formule, "nevidljiva ruka tržišta", "društvo ne postoji", "nizak, ali solidan temelj sebičnosti bolji je od socijalističkih formula" itd.
No Dalić je sad uzela vlasništvo privatniku - kakvom takvom - da bi je dala državi, na privremeno "restrukturiranje", što više nije neprihvatljivo ni liberalnom zapadu, ali ne na ovaj način. Iz kuloara se, zadnjih dana, čulo da se grčevito borila da spasi svoju političku kožu, jer kad strada, povratka na političku arenu joj više neće biti.
Nastavak na sljedećoj stranici...
