Kad je, nakon Karađorđeva, mjesto ideologa u Gradskom komitetu u Zagrebu morao napustiti Đuro Despot - optužen zbog suradnje sa Savkom Dapčević Kučar i Mikom Tripalom. Postavilo se pitanje: Koga kooptirati? Bilo je logično da se na mjesto 1972. postavi ideolog najjače partijske organizacije u gradu, a to je bila ona u zagrebačkog općini Centar.
Tako je Račan postao prvi ideolog zagrebačkih komunista. Dakle, čovjek koji odlučuje o smjeru Partije. Životna putanja nije mu bila laka. Obilježavali su je stalni sukobi s Partijom. "Najprije sam bio anarholiberalist, kasnije eurokomunist pa onda socijaldemokrat".
Na 14. kongresu SKJ -e otvoreno se sukobio sa velikosrpskim idejama Slobodana Miloševića. Naime, Ivica Račan rekao je slovenskoj delegaciji da će, ako oni napuste 14. kongres SKJ u siječnju 1990. otići i Hrvati. I zaista, delegati Slovenije ustaju i izlaze, a Račan traži prekid Kongresa. Kongres se nastavlja pa Račan s delegatima izlazi iz dvorane.
- U jednoj od dvorana naši delegati su se izjašnjavali o odlasku s Kongresa. Jedna novinarka je banula oko 2 sata i rekla da je Milošević ondje namjestio mikrofone i naše tajno glasovanje pustio u eter Radio Beograda. Mislio je da neću dobiti podršku delegata - prisjetio se jednom prilikom Račan. Ivica Račan je napuštanjem tog Kongresa otvorio Hrvatskoj put u demokraciju a njegova presudna pobjeda je bila i ona kad je 1990. pobijedio hrvatske komuniste koji su bili za očuvanje SFRJ.
Imao je potpunu amneziju, morao je ponovo učiti govoriti i hodati no bio je sretan što se izvukao nakon stravične prometne nesreće 1978. godine. Naime, na dionici autoceste Zagreb-Beograd 1978. godine u teškoj je nesreći poginulo više od deset ljudi. Vozač u automobilu njemačkih registracija zaspao je za volanom i sudario se sa kamionom. Iza kamiona išao je automobil u kojem je bio Račan. Udario je u prikolicu kamiona. Dvojica njegovih suputnika, savezni ministar unutarnjih poslova Milan Mišković i Franjo Sertić, general pukovnik JNA i šef KOSA-a, poginuli su.
- Otad manje ozbiljno shvaćam svoju ulogu u poslu i društvu te nemam više opsesiju o svojoj posebnoj misiji kao što je imaju neki drugi - prisjetio se Račan nesreće u jednom od intervjua.
Život mu je spasio neki stranac koji nije htio čekati Hitnu, nego ga je prevezao u Dom zdravlja u Ivanić gradu. Imao je frakturu lubanje, uslijed čega je izgubio pamćenje, a zbog nesreće je sporije govorio. Nekim je prijateljima rekao da je tijekom nesreće čuo Božji glas no kasnije je to opovrgnuo. Oporavljao se više od godinu dana.
U svom stanu Račan je imao improvizirani atelje jer je veći dio svoje političke karijere slikao ženske aktove. Slike je darovao, a nikad nije dopustio da neku od njih objave novine ili drugi mediji. Najbliži prijatelji su mu, baš zbog sklonosti slikarstvu, nadjenuli ime Žan (Jean) aludirajući na francuske umjetnike, a Edo Murtić mu je jednom prilikom rekao da je bolji slikar nego političar.
Račan je osobito volio impresioniste, čije je radove upoznao u Parizu 1968. godine kad je ondje bio na studentskom buntu.
Druga Račanova strast u kojoj je iznimno uživao je tenis. Bijelim sportom počeo se baviti puno prije nego što su reketi i loptice postali planetarno popularni. U Beogradu je čak kao član CK imao stan u blizini teniskog igrališta. Život bez tenisa, tvrdio je, bio mu je nezamisliv. Kako bi pomogao Plavom telefonu za djecu žrtve nasilja, Račan je 2003. godine s mladim nadama tog sporta igrao tenis na zagrebačkom velesajmu.
Krajem studenog 2006. godine patio je zbog snažne konstante boli u ramenu. I on i liječnici koji su ga pregledali mislili su da je riječ o ozljedi ramena jer je obožavao i često igrao tenis. No krajem siječnja dr. Josip Paladino otkriva mu tumor na ramenu, no prvi su se nalazi pokazalo znatno lakšima od stvarnog stanja. Od tog trena ništa mu nije išlo u prilog - početna dijagnoza prerasla je u razorni karcinom bubrega, koji je metastazirao na rame, a kasnije i na mozak.
Mnogi liječnici već su tada govorili da je riječ o teškom tumoru, jer tumor bubrega tek u posljednjoj fazi metastazira u rame. U Münchenu je proveo 37 dana, a operirali su ga dva puta. Prvi put su mu odstranili lijevi bubreg, mokraćovod i limfne čvorove. Nekoliko dana kasnije, tijekom četverosatne operacije, Račanu su uklonili i metastazu iz desnog ramena.
Liječnici münchenskog Bogenhausena bili su prilično suzdržani u prognozama o izlječenju, a ni Račan nije htio govoriti o bolesti. Nakon postavljanja konačne dijagnoze liječnici su najavili liječenje tzv. pametnim lijekom Sutentom. Riječ je o lijeku koji navodno uništava isključivo stanice tumora i nije štetan za zdravo tkivo.
U Münchenu su ga posjećivali samo bliski članovi obitelji, a stranačke kolege i prijatelje nije htio opterećivati svojom bolešću. U cijeloj toj teškoj situaciji, doživio je i nešto prekrasno. Tijekom liječenja u Münchenu dobio je prvog unuka - Ognjena. Upravo njega prvog je posjetio nakon povratka u Zagreb. Prema Račanovoj direktivi, javnost je pravodobno dobivala informacije o njegovoj bolesti. Hrabro i korektno, nije htio zatajiti istinu.
U četvrtak ujutro, 11. travnja 2007. Račanovo stanje se naglo pogoršalo. Već od jutra počeo je gubiti svijest, tek povremeno otvarajući oči. Dan poslije iz SDP-a stiglo je priopćenje da se Račanovo stanje naglo pogoršalo i ušlo u kritičnu fazu.
U petak navečer je SDP priopćio da se njihov dotadašnji šef nalazi u stanju sužene svijesti uz povremena buđenja. Račan je posve izgubio, zbog jakih analgetika svaku mogućnost komunikacije s okolinom. Sljedećih deset dana Račanovo stanje je uglavnom bilo nepromijenjeno. Posjeti stranačkih dužnosnika i javnih osoba su posve prekinuti, a uz Račana je ostala samo njegova obitelj, koja cijelo vrijeme nije davala izjave za javnost.
U jednom trenutku metastaze su prestale agresivno rasti pa je zbog prekida uzimanja analgetika, Račan privremeno dolazio svijesti i u tim trenucima navodno nije trpio bolove. no liječnici su bili svjesni toga da je poboljšanje samo privremeno. Ipak Račan je 20. i 21. travnja, prije sjednice Glavnog odbora SDP-a s dr. Mirandom Mrsićem dogovarao tekst o svom zdravstvenom stanju koji je dr. Mrsić ujutro pročitao na sjednici Glavnog odbora stranke.
U to vrijeme obavio je i nekoliko kratkotrajnih telefonskih razgovora s najbližim prijateljima i liječnikom. Navodno je telefonski razgovarao i s bivšim njemačkim kancelarom Schroederom. Bilo je to, nažalost, kratkotrajno poboljšanje. Račan ni u jednom trenutku nije pristao da ga se spoji na medicinske aparate, a njegovu su želju poštivali.
U noći na nedjelju, 29. travnja stanje Ivice Račana se naglo pogoršalo i došlo je do zatajenja vitalnih organa, nakon čega je umro. Ivica Račan je izdahnuo u 3,05 sati pa su vijest o njegovoj smrti javnosti priopćili tek u nedjelju ujutro.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komunjare i demokracija? Dajte najte. Mislite klanja i Goli ?
komunisti i demokracija?!
da tak je prvo su nam dali kak ti demokracu pa su nam zeli firme,pak su nam dali poreze pak zakon o ovrhi i tak lepo smo sada gole riti je tak treba slobode i demokracije nigdar dosti rekel bi tetec cinober